Preminuo je Gino Paoli, jedan od najvažnijih predstavnika talijanske glazbe 20. stoljeća. Tijekom duge i plodne karijere potpisao je i otpjevao neke od najpoznatijih pjesama talijanske glazbe, među kojima su 'Il cielo in una stanza', 'La gatta', 'Che cosa c'è', 'Senza fine', 'Sapore di sale', 'Una lunga storia d'amore' i 'Quattro amici'.

Rođen je 23. rujna 1934. u Monfalconeu, a preminuo 24. ožujka 2026. u Genovi. Bio je umjetnik čije se ime neraskidivo vezuje uz zlatno doba talijanske kancone, ali i uz autorsku hrabrost kojom je znao spajati poetiku, melankoliju i svakodnevne emocije.

Glas đenoveške škole

Paoli je odrastao u obitelji u kojoj je ljubav prema glazbi imala važno mjesto, a upravo ga je život u Liguriji usmjerio prema krugu glazbenika koji će kasnije biti prepoznati kao slavna đenoveška škola. U tom su se krugu našli Luigi Tenco, Bruno Lauzi, Fabrizio De André, Umberto Bindi, Joe Sentieri, Giorgio Calabrese te braća Reverberi.

S Luigijem Tencom osnovao je i sastav 'I Diavoli del Rock', a upravo su ga ti rani kontakti i zajednička glazbena strast oblikovali kao autora koji će ubrzo postati jedno od ključnih imena talijanske scene.

Prve pjesme snimao je pod umjetničkim vodstvom Nannija Ricordija, no početni koraci nisu odmah donosili veliki uspjeh. Među tim ranim naslovima bili su 'La tua mano', 'Non occupatemi il telefono', 'Senza parole' i 'Sassi'.

Od skromnog početka do velikih klasika

Posebno je zanimljiva sudbina pjesme 'La gatta', autobiografske skladbe objavljene 1960., koja je u početku prošla gotovo nezapaženo. Tek se usmenom predajom počela širiti njezina popularnost, a pravi je zamah stigao kada je Mogol prepoznao potencijal Paolijeva autorskog rukopisa i predložio Mini da snimi 'Il cielo in una stanza'.

Upravo je ta pjesma, za koju je Paoli napisao i tekst i glazbu, postala jedna od najvećih klasika talijanske glazbe i zauvijek ga upisala među autore koji su obilježili epohu.

Njegov najpoznatiji hit 'Sapore di sale' dodatno je učvrstio njegov status, a posebnu težinu pjesmi dao je aranžman Ennija Morriconea. Paoli je tijekom karijere pisao i za druge izvođače, među njima i Sergia Endriga, za kojeg je napisao 'Gli innamorati sono sempre soli'.

Ljubavi, krize i povratci

Početkom šezdesetih upoznao je Ornellu Vanoni, s kojom je imao ljubavnu vezu, a upravo su u tom razdoblju nastale i neke od njegovih najpoznatijih pjesama, poput 'Senza fine', 'Anche se' i 'Me in tutto il mondo'.

Kasnije je bio povezan i s glumicom Stefanijom Sandrelli, s kojom je dobio kćer Amandu Sandrelli, koja je također izgradila glumačku karijeru.

Iako je tijekom života prolazio kroz duboke osobne krize i faze slabijeg profesionalnog odjeka, Paoli se više puta uspješno vraćao na scenu. Nakon godina u kojima je tražio drukčiji izraz i povremeno se udaljavao od uspjeha kakav je imao na početku karijere, krajem sedamdesetih ponovno je uhvatio snažan uzlet.

U njegovu opusu posebno se izdvajaju i pjesme 'Se Dio ti dà', 'Come si fa' i 'Il tuo viso di sole', a 1971. sudjelovao je i u popularnoj 'Canzonissimi'.

Sanremo i trajna prisutnost na sceni

Tijekom karijere sudjelovao je na pet izdanja festivala u Sanremu, jednog od najvažnijih događaja talijanske glazbe. Prvi put ondje se predstavio 1961. s pjesmom 'Un uomo vivo', koju je izvodio u paru s Tonyjem Dallarom.

Sredinom osamdesetih ponovno je privukao veliku pozornost kada je s Ornellom Vanoni krenuo na turneju po Italiji. U tom su razdoblju nastali i albumi 'Cosa farò da grande' iz 1986. te 'Questione di sopravvivenza' iz 1988., koje je publika vrlo dobro prihvatila.

Na sanremsku se pozornicu vratio i 1989. s pjesmom 'Questa volta no', a kasnije je objavio i album 'Pomodori', na kojem se našla i skladba posvećena Marcellu Mastroianniju i Sophiji Loren, 'Noi che non ci siamo accorti'.

Ni u poznim godinama nije se sasvim povukao iz glazbe. Tako je 2023. sudjelovao na izdanju 'Etiliko Romantiko' prijatelja Tonina Carotonea, gdje je izveo novu verziju pjesme 'Il cielo in una stanza' u duetu sa španjolskim umjetnikom.

Ostavio je neizbrisiv trag

Od 1991. bio je u braku s Paolom Penzo, koja je sudjelovala i u pisanju nekih njegovih pjesama. S njom je dobio trojicu sinova - Tommasa, Francesca i Nicolòa.

Gino Paoli iza sebe nije ostavio samo niz hitova nego i autorski rukopis koji je talijanskoj glazbi dao poseban ton - intiman, melankoličan, elegantan i duboko emotivan. Njegove pjesme odavno su prerasle trenutak u kojem su nastale i postale dio kolektivne glazbene memorije Italije.