U središtu radnje novog Netflixovog filma 'Goodbye June' je June, koju glumi legendarna Helen Mirren, koja završava u bolnici nakon što joj se zdravstveno stanje naglo pogorša uslijed progresije karcinoma. Njezino četvero odrasle djece, Helen (Toni Collette), Julia (Kate Winslet), Molly (Andrea Riseborough) i Connor (Johnny Flynn), jure k njezinoj bolesničkoj postelji. Prisiljeni su ostaviti svoje međusobne razlike po strani kako bi majci olakšali njezino posljednje poglavlje i pomogli ocu Bernieju (Timothy Spall) da se pomiri s onim što dolazi.​

Kroz smijeh i suze, svaki od braće i sestara na svoj jedinstven način navigira kroz predstojeći gubitak, pokušavajući istovremeno unijeti malo svjetla i vedrine u majčine posljednje dane. Unatoč teškom stanju, June ostaje britka i pažljiva.

'Neki od naših najkompliciranijih odnosa u životu su upravo s ljudima koje najviše volimo na svijetu, ljudima koji su nam najbliži i koje najviše trebamo za podršku i njegu', objašnjava Winslet. 'Moć dobrog oproštaja je u tome da se sjetimo voljeti jedni druge u sadašnjosti'.​

Univerzalna priča o tuzi i nadi

'Goodbye June' nas podsjeća da je iskustvo gubitka nekoga jednako univerzalno kao i ljubav prema toj osobi. Winslet izražava nadu da će ljudi moći vidjeti dio sebe u ovoj priči i likovima: 'Ako je itko iskusio gubitak i procesira tugu, možda će mu ovaj film olakšati razgovor o tim stvarima – tuga i gubitak nisu nešto o čemu smo inače baš vješti razgovarati'.​

Iako film nije temeljen na istinitom događaju, proizašao je iz vrlo osobnog mjesta za scenarista Joea Andersa, imnače sina Kate Winslet i redatelja Sama Mendesa. 'Poticali su me da napišem nešto iz srca. Na kraju sam došao na ideju o filmu o smrti koji bi bio pun ljubavi i nade', kaže Anders.

Prisjetio se gubitka vlastite bake kada mu je bilo 13 godina: 'Nikada neću zaboraviti koliko je bilo predivno, ali i čudno, to što je cijela obitelj bila oko nje i zajedno je ispraćala na miran način'. Njegov je cilj bio prožeti priču s onoliko humora koliko ima i emocija, prateći nepredvidiv put tugovanja koji obitelj zbližava umjesto da je uništi.​

Winslet je scenarij svog sina pročitala još u ranoj fazi i odmah prepoznala potencijal. 'Bilo mi je jasno da je moj sin doista pravi pisac. Njegova priča bila je univerzalna i duhovita, a uspio je točno pogoditi britanski mentalitet svakog lika', prisjeća se glumica.

Winslet kao redateljica

Film je sniman 35 dana u Londonu, a Winslet je kao redateljica željela stvoriti intimno okruženje koje dopušta ranjivost.​ Ograničila je broj članova ekipe na setu i sakrila opremu za snimanje zvuka. Umjesto velikih 'boom' mikrofona koji vise iznad glava, svaki je glumac nosio svoj osobni mikrofon, a kamere su bile postavljene tako da se ekipa mogla povući tijekom snimanja.

'Uspostavljanje okruženja u kojem mi svi mogu vjerovati bilo je najvažnije', kaže Winslet. 'To je značilo da glumci mogu isprobavati bilo što u bilo kojem trenutku, znajući da sam ja tu da ih podržim i da ću te izvedbe sačuvati na kameri'.​

Najemotivnije scene

U jednoj od ključnih scena, sin Connor čita majci pjesmu E.E. Cummingsa 'If There Are Any Heavens', koja opisuje autorovo promišljanje o zagrobnom životu roditelja. Winslet je željela zadržati humor živim čak i u najtežim trenucima, pa tako nakon te dirljive scene u sobu ulazi Toni Collette s zviždaljkom u obliku kornjače, donoseći trenutak humora.

Budući da je postalo jasno da June neće dočekati prave blagdane, obitelj odlučuje proslaviti 'najbolji Božić koji je svijet ikada vidio' tjedan dana ranije u bolnici. Svečanost kulminira obiteljskim uprizorenjem jaslica, tijekom kojeg June mirno premine. 

Film završava godinu dana kasnije, tijekom prvog Božića bez June. Iako je ona fizički odsutna, njezina poruka Helen u pismu: 'Dobra sjećanja pomažu ti da živiš vječno', ostaje kao trajni podsjetnik na snagu njezina duha i ljubavi koja i dalje drži obitelj na okupu.​