U razgovoru za tportal Mia Bujan otkriva kako je doživjela trenutak u kojem je saznala da je dobila ulogu psihologinje Maje u seriji 'Blaž među ženama' te što ju je kod tog lika najviše privuklo i zašto joj je važno da ga ne doživimo pogrešno. Govori i o danima u kojima je paralelno snimala i pripremala kazališnu predstavu, o povezanosti ekipe koja je prerasla u malu obitelj te o putu od zadarske radionice Drama + do Akademije u Splitu, gradu u koji se, kako je rekla, zaljubila na prvi pogled.

Osim glume, Mia se sve više otvara prema autorskom radu: piše scenarij za dugometražni film i ne skriva koliko je uzbuđuju istraživanje i učenje kroz kreativni proces.

'Blaž među ženama' vaš je prvi televizijski angažman. Kako ste doživjeli trenutak u kojem ste saznali da ste dobili ulogu?

Bila sam jako sretna i uzbuđena. Do samog snimanja nisam mogla vjerovati… Strahovala sam da sanjam i da bi me netko svakog trena mogao probuditi, hahaha!

Što vas je u Maji najviše privuklo – što ste prvo 'uhvatili' kod nje kao glumica: njezinu ozbiljnost, ranjivost, odgovornost, tvrdoglavost ili odnos s ocem i sestrama?

Mislim da je to njezina briga za druge i osjećaj za pravdu. U početku sam se bojala da bi se Maju moglo protumačiti kao hladnu, iako je zapravo puna ljubavi i empatije, samo su joj te kvalitete upakirane u 'profesionalni celofan'. (smijeh)

Atmosferu na setu opisali ste kao 'genijalnu'. Što vam je u tom procesu bilo najljepše, a što najteže?

To je svakako bio najintenzivniji period u mom životu jer sam paralelno sa snimanjem pripremala autorsku predstavu 'Djevojke s rogovima' u Teatru &td. Živjela sam tako da bih se budila u 4.30, na setu bila u 6, snimala od 7 do 19, a onda sa seta jurila u kazalište na probu od 19.30 do ponoći. Kad bih došla kući, učila bih tekst za sutra, tako da često ne bih legla prije 2 sata. To mi je bilo najteže. A najljepši dio svega je rad s kreativnim ljudima i pretvaranje ideja u fizičko djelo. Imala sam sreću da mi je prvi veći angažman donio toliko prekrasnih ljudi, ispred kamere i iza nje, koji su svojom dobrotom obogatili ovo iskustvo.

Je li i iza kamera vladala ista doza duhovitosti i slatkog kaosa kao u seriji?

Stvarno jest! Znam da zvuči kao klišej, ali mi smo se toliko zbližili kroz proces glumačkih proba i tijekom samog snimanja da imam dojam da smo uistinu postali mala obitelj.

'U Split sam se zaljubila na prvi pogled'

U rodnom Zadru pohađali ste glumačku radionicu Drama +. Sjećate se kad ste prvi put rekli: 'Gluma će biti moj život'?

Naravno. S našim voditeljem, redateljem Vinkom Radovčićem, pripremali smo predstavu 'Moj sin samo malo sporije hoda' autora Ivora Martinića i radili smo to vrlo profesionalno. Imali smo divnu kolektivnu energiju i proces pripreme bio je izuzetno zabavan, a ujedno je davao točan uvid u to kako nastaje jedna predstava. Zaljubila sam se u taj proces i shvatila da je to ono što me istinski ispunjava, stoga mi je Akademija bila jedina opcija.

Za studij glume odabrali ste Umjetničku akademiju u Splitu. Što vam je taj grad pružio profesionalno i privatno?

U Split sam se zaljubila na prvi pogled – doslovno. Čim sam došla na prijemni, osjetila sam da sam došla kući. I, srećom, nikad se nisam prestala tako osjećati. Odgovaraju mi klima, ritam i energija grada. Uz njega vežem jako puno lijepih uspomena, a profesionalno sam ondje napravila svoje prve korake i uvijek mu se volim vratiti, bilo da obiđem prijatelje ili odigram predstavu.

Pišete scenarij za dugometražni film – možete li otkriti barem u kojem smjeru ide priča?

Riječ je o biografskoj priči, dakle radnja se temelji na istinitim događajima i smještena je u prvu polovicu 20. stoljeća. S obzirom na opseg zadatka, puno čitam, istražujem i učim o tom periodu i tadašnjim okolnostima. To je sve što vam mogu otkriti za sada :)

Spremate se za kazališnu premijeru. O kakvoj je predstavi riječ?

Premijera je bila 3. listopada u Gradskom kazalištu mladih u Splitu, a riječ je o predstavi 'Lutkina kuća, dio drugi' autora Lucasa Hnatha u režiji Gorana Golovka. Imamo odlične kritike i publika ju je jako lijepo prihvatila, a dokaz su sve rasprodane izvedbe. Igramo je s velikim žarom i zahvalni smo što je naš rad prepoznat.

Kako zamišljate idealan balans između kazališta, televizije i budućih filmskih projekata?

Jedini balans za koji znam je rad i nerad. Kad radim, radim, a kad ne radim, odmaram. Uživam u svakom segmentu svog posla, svaki je na svoj način jedinstven i veselim se svakom projektu kao da je prvi i posljednji.

Rekli ste da je moda vaš način kreativnog izražavanja i da svoj stil zovete edgy chic. Koliko vam je važno da se kroz odjeću prepozna vaša osobnost?

To mi je vrlo važno. Smatram da se radi o još jednoj vrsti kreativnog izražavanja i da se svašta može otkriti o osobi na temelju njezinog stila.

Obožava kuhati

Kako izgleda vaš idealan dnevni outfit kad niste ni na setu ni na pozornici?

Jednom davno prijateljica je za mene rekla da se oblačim u skladu s glazbom koju sam to jutro slušala i mislim da nema bolje definicije mog stila, haha! Nekad su to boho suknje i košulje u stilu 70-ih, nekad elegantne haljine koje naglašavaju figuru, ali najčešće su to dobre traperice, combat čizme, majica rock benda i kožna jakna. Sve outifite uvijek upotpunjavam hrpom nakita.

Kate Moss vam je modni uzor. Što kod nje najviše volite – slobodu, nonšalanciju, kombiniranje high fashiona i second handa…?

Volim njezinu nonšalantnu glamuroznost. U svakom izdanju izgleda kao da je ovaj čas sišla s modne piste ili izašla sa snimanja, a možda je samo otišla do dućana. Mislim da to postiže upravo tom kombinacijom odjeće iz second handa i visoke mode, a to nastojim raditi i ja.

Trenirate, meditirate, gledate dokumentarce. Što vas još opušta, veseli i puni dobrom energijom?

Druženje s prijateljima, bilo da je u pitanju izlazak u kino/kazalište ili opušteno druženje kod kuće. Obožavam kuhati i, kad god imam vremena, iskoristim priliku da pozovem prijatelje kod sebe pa fino jedemo, slušamo dobru muziku, igramo društvene igre i puno se smijemo.