Osim što pjeva, Marija Mirković piše za sebe i za druge, mijenja žanrove, prebacuje perspektive (nerijetko i na 'mušku'), i pritom se ne boji priznati da je pisanje tekstova ponekad prava muka dok joj je glazba prirodniji teren. No rezultati govore svoje: iza nje su pjesme koje žive na radiju, kao i suradnje koje potvrđuju da je riječ o autorici koja zna stvoriti pjesmu što traje.

Istovremeno njezina osobna priča u razgovoru za tportal ostaje ugodno ljudska: malo smijeha, malo samoironije, puno normalnosti – i ona važna, rijetka rečenica koju danas svi traže, a malo tko stvarno živi: plan mi je da nemam plan.

Kako je došlo do toga da baš 'Znam me ja' postane vaša nova pjesma – što vas je oduševilo na prvo slušanje i zašto ste je odmah osjetili kao svoju?

Iskreno, na prvu nisam bila sigurna hoću li umjeti iznijeti toliko jake i duboke emocije. Beba (Balašević, op.a.) mi je poslala demo snimku, sjela sam za klavir da probam kako mi stoji i nađem idealnu intonaciju za sebe. Iskreno, iznenadila sam se kako je to ispalo samo u tom prvom pokušaju. Promislila sam: 'Ups, što se to dogodilo?!' Poslala sam Bebi snimku, jer je zapravo najbitnije da autor bude zadovoljan i da čuje jesu li pjesma i izvođač kliknuli. Jednostavno, ova pjesma je bila čista ljubav na prvo sviranje i pjevanje.

Ona govori o unutarnjem glasu i osobnom miru; gdje ste se vi osobno najviše pronašli u toj priči?

Pjesma donosi žensko pitanje kroz koje sve mi prolazimo u nekom dijelu života, ono famozno 'što sam tebi ja', uz gomilu potpitanja. Uzela sam je za sebe, izdvojila nekoliko stihova i rekla – sve je odlično, ali ovi su moji.

'Prvo sam skladateljica pa tekstopisac'

Balada traži mirnu i preciznu emociju - kako gradite interpretaciju da bude iskrena, a da ne ode u patetiku?

Generalno nisam patetična osoba i ne idem u tom smjeru. Iskreno, patetika mi nije draga pa sam dosta pazila na to da ništa ne bude prenaglašeno, da ne odem na tu drugu stranu koja mi nije bliska. S vremenom sam shvatila da nije to baš sve tako i da određeni dijelovi teksta ili melodije moraju biti malo dramatičniji, da ne može sve biti ravno i, ako je nešto jako emotivno, ne mora nužno značiti i da je patetično. Mislim da se patetika dobije kada imaš želju proizvesti emociju u pjesmi, a zapravo je ne doživljavaš tako, pa se pokušava samo interpretacijom stići do emocije. Ovdje to nije bio slučaj.

Što je u Bebinom autorskom rukopisu drugačije i što vam je bilo posebno inspirativno u radu s njom?

Prvo, Beba je drugačija, konkretna, jasna, tekstovi su joj duboki, živopisni, poetični, a opet se vrlo jednostavno spajaju s glazbom. Prvo sam skladateljica pa tekstopisac – često se mučim s riječima i to me, iskreno, frustrira. Imam osjećaj da se Beba lako nosi s riječima. Dosta sam radila, a i sad radim, s Alkom Vuicom. I dugo sam mislila da je to njoj kao 'dobar dan'. Ali nije. Pisanje tekstova jako je kompleksan i bitan posao i zahtijeva puno vremena da se dobije ono što se želi. Tako da sam, zapravo, samo lijena. (smijeh)

Beba je rekla da takvu pjesmu treba razumjeti i prenijeti, a što vama pomaže da proživite tekst i uvjerljivo je iznesete?

Kad je tekst jasan i životan, mislim da nije teško proživjeti ga. Opet, nisam klinka od 18 godina pa mislim da je možda i meni to donijelo neku zrelost koju mogu prenijeti publici ovakvom pjesmom. Jako mi je drago da je Beba zadovoljna. Zapravo, i ja sam jako zadovoljna.

'Često pišem pjesme iz muške perspektive'

Koliko vam u radu znači činjenica da vas veže dugogodišnje prijateljstvo – olakšava li to kreativne odluke ili ih ponekad i oteža jer vam je stalo?

U ovom slučaju u potpunosti sam se prepustila Bebinoj ideji o tome kako pjesma treba zvučati jer znam koliko je to meni bitno kad netko pjeva moju pjesmu. Prijateljstvo i druženje nisu opteretili odluke i prijedloge, osim što smo se u druženjima u posljednje vrijeme malo više bavile tom temom, a manje aktualnostima oko nas, koje često znamo pretresati s velikom dozom humora. Ali i to je prošlo, tako da dobivam svoju prijateljicu natrag.

Pjesma je 'emotivna ispovijest žene' - koliko vam je važna ženska perspektiva u pop/kantautorskom izrazu?

Uvijek je dobro imati i žensku i mušku perspektivu, ako je ta perspektiva zdrava.

Često pišete i za sebe i za druge - kako znate je li neka pjesma 'vaša' ili pripada drugom izvođaču?

Kad smo kod perspektive (smijeh), često pišem pjesme iz one 'muške', pa mi to već u startu olakšava posao. Iskreno, ne znam baš odmah kad pjesma nastaje kako će i gdje završiti. U posljednjih godinu dana sam, u autorskom smislu, u toliko različitih žanrova, pa sam i samu sebe zbunila. Ali, Bogu hvala, tu su prijatelji koji mogu pisati za mene dok meni ne budu jasnije neke stvari. Uspjeh je tu: u ovoj godini je 'Ti si bila moje sunce', za koju sam napisala i glazbu i tekst, a izvodi je Martin Kosovec, na drugom mjestu najemitiranijih pjesama na radiopostajama. Mislim da je to sjajan uspjeh i za mene kao autoricu, kao i za Martina, koji tek ulazi u najdivnije glazbene vode.

'Plan mi je da nemam plan'

Kad radite za druge izvođače, je li vam emocionalno lako pustiti pjesmu iz svojih ruku?

Samo mi je bitno da je izvođač dobar, da osjeti da je ta pjesma baš za njega/nju. Nije mi teško ako vidim da je moja pjesma dobila svog idealnog para. Baš zbog toga što pišem različite žanrove nemam osjećaj da sam osobno nešto propustila. Napišem i poneku trap pjesmu, a trap sigurno ne bih nikada pjevala. Tako da sam si smanjila probleme.

Svirate više instrumenata – uz koji vam od njih najčešće nastaju ideje i kako se pretvaraju u pjesme?

'Baladična' sam autorica pa sam riješila stati tome na put tako da prvo napravim neki beat koji me inspirira za glazbu i tekst, čisto da malo izađem iz svoje prirode. Trenutno je klavir aktualan, ali podjednako pišem uz gitaru.

Što ste si zacrtali u ovoj novoj godini privatno i poslovno?

Ovo je prva godina da nisam zacrtala ništa. Uvijek nešto crtam, planiram, 'idejiram'. I, iskreno, nekako mi se to ove godine ne da. Plan mi je da nemam plan, a ako me posluže inspiracija i želja, da snimim album. Ako ne, i to je ok. Trenutno sam sad u fazonu misica: samo želim mir u svijetu, da su dobri ljudi oko mene i, ako može, što više sunca i dobre hrane. Zapravo, jako sam zadovoljna i imam jedan plan, a taj je da publiku na koncertu u četvrtak 23. siječnja odlično zabavim i približim sve emocije koje sam unijela u svoje pjesme. Kažu mi da se Kontesa (Klub Kazališta Komedija) super popunjava i baš se tome veselim. Eto, to mi je prvi plan.