Ugodan i senzualan vokal i stil izvedbe Marije Mirković prepoznatljivi su po iskrenosti i emocionalnoj dubini, što je pokazala i na festivalima poput Melodija Jadrana, gdje je sasvim prirodno osvojila publiku svojom interpretacijom i energijom. Kao autentična kantautorica nove generacije, Marija jasno izražava svoj umjetnički identitet, a njezine skladbe često odražavaju unutarnje borbe, ali istovremeno i snagu žena. Iza nje su mnoge uspješne suradnje s brojnim domaćim glazbenicima.

Pjesma 'Ona i ja' zvuči kao unutarnji monolog. Koliko si se u njoj prepoznala, jeste li doživjeli nešto tako? Zanimljivo je čuti to jer je ovo jedna od rijetkih pjesama gdje niste u funkciji kantautorice već je pisana za vas. Koliko je drugačije izvoditi takvu pjesmu?

Istina je da 'Ona i ja' djeluje i kao unutarnji dijalog – sukob dvije strane iste osobe, ali je na prvu ja nisam tako doživjela. To mi se zapravo najviše i svidjelo, jer sam tekst ima više slojeva i tumačenja, pa se tako više ljudi može pronaći u njoj. Izvoditi tuđu pjesmu zahtijeva drugačiji pristup – nije stvar ega ni identiteta, već pronalaženja istine u nečijim riječima i njihova pretvaranja u emociju. A kad se pronađeš u toj emociji, pjesma postaje tvoja.

U spotu dominiraju slike iz unutrašnjosti Istre, je li to bio vaš izbor i zašto ste odabrali baš to?

Da, bila je moja želja da spot snimimo u Grožnjanu i okolici jer taj kraj nosi neku posebnu energiju, sama glazba me je aocirala na te slatke kamene ulice i kuće, na little Italy. Htjela sam spojiti glazbu s krajolikom koji će je dopuniti, a ne preglasati. Istra je savršena za tu priču. I pritom dosta vremena provodim u Istri pa sam i sama pomislila da je vrijeme da jedno mjesto tamo bude snimljeno.

'Kantautorski izraz je ipak moj zaštitni znak'

Koliko je estetika spota i vizualnog izričaja važna u današnje vrijeme? U spotu se pojavljuje i svjetski poznati model i glumica Ana Klanac Hadžija. Kako je došlo do te suradnje?

Estetika više nije samo nadogradnja, ona je danas sastavni dio glazbenog identiteta. Spot mora pričati svoju priču, ali i nositi emociju pjesme. Ana je bila izbor redatelja i do samog dana snimanja nisam je poznavala. Ana je iznimno talentirana, jako lijepa i harizmatična, ima i to 'nešto' što je neopipljivo, a kamera je toliko prirodna. Željela sam da u kadru nismo samo 'Ona i ja', nego da publika vidi i tu 'borbu' između nas. Mislim da smo to super donijele. Naravno, bilo je dosta komično kada smo prvi put stale jedan naspram druge, jer sam ja dosta niža od nje pa smo tražili načine kako da taj disbalans dovedemo u red. Jedan kamen nam je puno pomogao

Kako gledate na granici između pjesama drugih autora i kantautorskog izričaja?

Granice su tu da se pređu. Ja volim pisati, to je moj intimni prostor, ali također volim istraživati druge priče. Kad netko napiše pjesmu koja te pogodi, nema veze čiji je rukopis – važno je da ga prepoznaš. Bilo je i pjesama koje mi se svide, ali jednostavno nisam uvjerljiva ni sebi ni drugima kada ih otpjevam. To treba prepoznati. Svakako, uživam u obje uloge, ali kantautorski izraz je ipak moj zaštitni znak.

Postoji li pjesma koja je promijenila vaš pogled na život?

Profesionalno, to je pjesma 'Zaljubljena' koju sam napisala kada sam napisala za glupu Cambi. Jednostavno, do te pjesme nisam znala koliko mogu da se stavim samo u ulogu autora i da nekog drugog zamislim kako pjeva nešto što sam ja napisala. I sama pjesma je doživjela veliki uspjeh i ušla u srce puno ljudi. Nakon te sam pjesme počeo 'ozbiljnije' da radim na svom talentu za skladanje i pisanje, da se više družim s ljudima koji su autori i da sebe u budućnosti vidim kao autora za druge izvođače. Do tada je uglavnom bilo da kada dođe inspiracija, ja nešto napišem ali sam shvatila da je i za inspiraciju potreban rad i vrijeme. Nekad se pjesma dogodi u 5 minuta, a nekad zaista moram više da se potrudim. Ove godine s pjesmom 'Ti si bila moje sunce' koju izvodi Martin Kosovec sam kao autor pjesme bila je 13 tjedana na prvom mjestu najslušanijih radijskih pjesama u Hrvatskoj. I to su mi pokazatelji da sam na dobrom putu što se tiče stvaranja za druge.

Shania Twain kao uzor

Imate li uzore među glazbenicama, strane ili domaće?

Odmah ću vam reći – Shania Twain. Bila sam klinka, nekih 14-15 godina, gledala sam na MTV-ju njen nastup. Bila je predivna, imala je gitaru, štikle i sedela je na barskoj stolici. I pomislila sam- ovako želim i ja. Zbog nje sam klavir zamjenila gitarom, tad sam počela i da pišem pjesme i ostalo već znamo. Naravno, mimo nje postoji puno glazbenika koje iznimno cijenim i koji su svakako utjecali na moj glazbeni okus i skladanje.

Što vam je donijela introspektivnost u pisanju i izvođenju pjesama? Nastup na Melodijama Jadrana bio je odličan, veseo i rasplesan. Kako je nastala ta koreografija?

Introspektivnost mi je donijela dublji kontakt sa samim sobom, ali je javno. Kad pišem, ne pokušavam biti pametna ni velika – samo iskrena. A što se tiče nastupa – pjesma je bila toliko zabavna da sam poželjela i vizualno ispričati tu razigranost. Nije bilo smišljene koreografije, ja sam bila sa gitarom i tu nema puno prostora za ples, ali je bilo zabavno silaziti niz stepenice dok me je pratila glazba. Naravno da sam prije izlaska razmišljala o tome - što ako budem smotana i sapletem se? Ali sve je bilo slatko i zabavno, ja sam srećno šla do bine i publika je to znala da cjeni.

'Reality model korištenja mreže nije za mene'

U pjesmi pjevate i na talijanskom, malo podsjeća i na San Remo. Gdje ste naučili talijanski i tko vam je najviše zapeo za oko na prošlom San Remu?

Talijanski slabo znam, samo par fraza ali slušam talijansku glazbu. Prva koju sam slušala i zbog koje sam počela pjevati na talijanskom je Laura Pausini. Sluhista sam pa mi nije problem skinuti dijalekt kako treba tako da sam za jednu osobu koja ne priča talijanski vrlo ok. To bar kažu moji prijatelji talijani. A na San Remu sam ove godine otkrila Oly-ja, naravno, koji mi je bio sjajan iu natjecateljskom aiu revijalnom dijelu s Goranom Bregovićem. A na San Remu sam ranijih godina otkrila Angelinu Mango i Annalisu. Recimo da su njih dvije moje omiljene talijanske pjevačice.

Kako balansirate privatno i javno? Koliko pokazujete, a što zadržavate za sebe?

Svakako kao autor dosta toga pokazujem ljudima kroz svoje pjesme. Ako pažljivo slušate, možete povezati svoje stanje i razmišljanja kroz glazbu koju radim. Tekstove nekada znam napisati baš iz vlastitog iskustva, ali češće izmišljam priče i situacije. Ipak dosta pišem, bilo bi mnogo da baš sve proživim od toga. Moj život je dosta transparentan. Vrlo sam aktivna na mrežama, ali ne volim prenosite 24 sata što radim i gdje, s kim sam bila, to bi mi bilo naporno, a i mislim da taj reality model korištenja mreže nije za mene.

Koji je vaš ritual prije izlaska na pozornicu i kako učite tekstove napamet?

Uvijek se na kratko osamim, zatvorim oči i udahnem duboko. Volim proći tekst još jednom, volim slušati izvođača koji je prije mene. I nakon toga jednostavno izađem i zabavljam se.