Mišo Kovač bio je mnogo više od velikog glasa i čovjeka koji je jednim pokretom ruke mogao podignuti cijelu dvoranu na noge. Bio je osebujan, tvrdoglav, duhovit i nevjerojatno samouvjeren, a njegove izjave često su bile jednako nezaboravne kao i pjesme. Upravo zato, nakon njegove smrti, ponovno se prepričavaju brojne anegdote koje su godinama kružile među prijateljima, suradnicima i obožavateljima.

Posebno zanimljivu zbirku prikupio je Šibenčanin koji je objavio niz izjava, sjećanja i manje poznatih priča o pjevaču. Neke su potvrđene u starim intervjuima, dok druge ostaju anegdote koje tek treba potkrijepiti izvornim svjedočanstvima.

Kad je tonac rekao da sada počinje ozbiljno snimanje

Jedna od najsimpatičnijih priča odnosi se na Mišin dolazak u Jugotonov studio u zagrebačkoj Dubravi. Prema anegdoti, Mišo je otpjevao pjesmu tijekom probnog snimanja, nakon čega mu je tonac objasnio da sada kreće pravo, ozbiljno snimanje. No pjevač nije imao namjeru ponavljati izvedbu.

'Ja san svoje reka!', navodno je odgovorio i otišao.

Priča, bila ona doslovno točna ili s vremenom ponešto uljepšana, savršeno se uklapa u sliku Miše kao pjevača koji je vjerovao trenutku, emociji i vlastitom osjećaju za pjesmu.

'Dajte mi cili red'

Druga anegdota vodi u parfumeriju. Kada bi kupovao parfeme za Anitu Baturinu, prema Lakoševu zapisu, Mišo nije birao jedan ili dva mirisa.

'Dajte mi cili red', navodno bi poručio prodavačicama.

Takav odnos prema novcu i darivanju odgovarao je njegovu javnom imidžu čovjeka koji nije volio sitničariti. U istoj zbirci nalazi se i priča o menadžeru koji je oštetio posuđeni automobil udarivši u autobus.

'Ko je kupija ovoga, kupiće i drugoga', navodno je komentirao Mišo.

Automobil koji je imao 'nadnaravne moći'

Među neobičnijim pričama posebno se izdvaja ona o Mišinu dolasku u Unešić, gdje je navodno izveo trik koji je začudio okupljene.

Nakon izlaska iz Citroëna DS, poznatog pod nadimkom 'žaba', pokretom ruke dao je znak, a automobil se podignuo i spustio. Među mještanima se, prema toj anegdoti, počelo pričati da Mišo ima neke neobjašnjive moći.

Objašnjenje je, međutim, bilo mnogo jednostavnije. Citroën DS imao je hidropneumatski ovjes, koji je omogućavao promjenu visine automobila.

Tako je jedna automobilska posebnost, barem prema lokalnoj priči, postala još jedna mala legenda o Miši.

Velika pozornica, a mala žarulja problem

Mišo je najbolje znao koliko snažan utjecaj ima na publiku. Njegovi koncerti nisu bili samo glazbeni nastupi, već događaji na kojima su tisuće ljudi pjevale gotovo umjesto njega. Ipak, znao se našaliti i na vlastiti račun.

'Ja mogu jednon rukon dignit dvaes' iljada ljudi, a ne znan bumbetu prominiti!'

Šibenik mu je bio sve, ali odnos nije bio jednostavan

Posebno mjesto u Mišinu životu imao je rodni Šibenik. Iako je mnogo puta isticao koliko voli svoj grad, njegov odnos prema njemu znao je biti pun zamjerki i šibenskog dišpeta.

U intervjuu Jutarnjem listu 2021. godine govorio je o tome kako ga Šibenik nije uvijek doživljavao jednako kao Arsenа Dedića, Vicu Vukova i Dražena Petrovića.

Upravo se u toj njegovoj potrebi da stalno propituje vlastito mjesto u rodnom gradu možda najbolje očituje neobičan spoj golemog samopouzdanja i osjećaja da priznanje nikada nije sasvim dovoljno.

A na pitanje kako su iz iste šibenske Tesline ulice potekli on, Arsen i Vice, Mišo je imao sasvim jednostavno objašnjenje.

'Valjda su krive podzemne vode.'

Čovjek koji je najbolje poznavao svoju publiku

Mišo nije skrivao uvjerenje da njegova veličina ne proizlazi samo iz glasa, prodaje ploča ili broja koncerata. Njegova najveća snaga bila je povezanost s ljudima koji su ga slušali.

'Nikad niko neće biti nešto šta publika neće', jedna je od izjava iz zbirke koja sažima njegov pogled na uspjeh.

Znao je pritom biti i provokativan, osobito kada bi razgovor skrenuo na popularnost drugih izvođača. Nije birao riječi, nije se trudio svima svidjeti i gotovo nikada nije propuštao priliku usporediti vlastite uspjehe s konkurencijom.

Upravo je ta kombinacija dišpeta, humora, karizme i potpune sigurnosti u ono što radi od Miše Kovača stvorila osobnost kakva se na hrvatskoj glazbenoj sceni rijetko pojavljivala.

Njegove pjesme ostaju, ali ostaju i priče koje će se još dugo prepričavati. Neke sasvim stvarne, neke možda s vremenom uljepšane, ali sve dio slike o čovjeku koji nikada nije bio obična zvijezda.