Više od četiri desetljeća od početka priče s Davorom Toljom, Denis & Denis i dalje pune dvorane, a njihove pjesme pjevaju klinci koji još nisu bili ni rođeni kad je 'Program tvog kompjutera' promijenio pravila igre. Zato oproštajna turneja simbolično nazvana 'Posljednji program tvog kompjutera' nije samo kraj jedne karijere, nego emotivno zatvaranje kruga - prilika da Marina Perazić i Davor Tolja još jednom, ali zaista posljednji put, stanu pred publiku, podijele s njom sve ono što su gradili desetljećima i u punom sjaju, bez gorčine i umora, kažu svoje elegantno glazbeno 'hvala i doviđenja'. Posljednji koncert će održati u Zagrebu, 10. travnja u Laubi.

Oproštaj od publike i zatvaranje kruga

Što za vas osobno znači ova oproštajna turneja, kako ste doživjeli trenutak kad ste s Davorom odlučili reći 'ovo je posljednji program tvog kompjutera'?

Puno prije konačne odluke Davor i ja osjećali smo stanoviti 'zamor materijala', tako da je samo bilo pitanje trenutka kad ćemo odlučiti podvući crtu. S ovih nekoliko koncerata želimo se oprostiti od publike, još jednom zajedno uživati u našim pjesmama i da ih prenose novim generacijama.

Kad se spustite s pozornice nakon ovih koncerata, što vam prvo prolazi kroz glavu - tuga, ponos, olakšanje ili čista euforija publike?

Na samom početku koncerta osjećam veliku tugu, svjesna da se opraštam od dragih ljudi koji nam uzvraćaju iskrenim emocijama, ali kako se koncert približava kraju, počinje prevladavati osjećaj sreće, ispunjenosti i ponosa. Osjećam se kao pobjednica jer je u mojim godinama zaista podvig odraditi dobar koncert i oduševiti publiku svojom energijom.

Jeste li se za oproštajnu turneju morali 'nagovarati' jedno drugo ili ste oboje odmah osjetili da je došlo vrijeme da se publici poklonite još jednom, ali posljednji put?

Nitko nikoga nije morao nagovarati, znali smo što želimo i mirno donijeli odluku da je došlo vrijeme da prestanemo sebe izlagati nepotrebnom stresu i naporu. Ujedno smo svjesni da moramo otrčati još jedan počasni krug, jer nikako ne bi bilo u redu da se ne oprostimo od naše vjerne publike, tj. da oproštajnu turneju ne odradimo najbolje što možemo.

Često svjedočimo povratcima nakon najavljenih oproštaja - mislite li da se umjetnik uistinu može 'umiroviti' od publike i pozornice?

Ne znam kako se drugi umjetnici osjećaju i kako razmišljaju, znam samo da je meni sada dosta. Davor će sigurno skladati i tko zna kamo će ga to odvesti. Moram naglasiti da nije isto biti žena, pjevačica i lice benda, ili muškarac u istoj poziciji, jer se od žene očekuje da i dalje izgleda dobro, dok su za muškarce kriteriji mnogo niži, čak i za frontmena, a posebno za instrumentaliste.

Kad pjesme postanu klasici

Denis & Denis se danas navodi kao jedan od ključnih, kultnih electro/synth-pop bendova bivše Jugoslavije - kada ste shvatili da niste 'samo još jedan bend', nego fenomen jedne generacije?

Mislim da je prošlo 10 ili čak 15 godina od izlaska prvog albuma 'Čuvaj se', kad je postalo očito da naše pjesme nisu zaboravljene, da se jako često vrte na radiju te da i dalje zvuče vrlo svježe i moderno. I eto, 42 godine kasnije još uvijek traju!

Jeste li u trenutku izlaska albuma 'Čuvaj se!' i 'Ja sam lažljiva' uopće bili svjesni koliko će te pjesme postati dio kolektivne memorije ovih prostora?

Definitivno nismo bili svjesni da će naše pjesme ući u kategoriju 'vanvremenskih'! U trenutku izlaska prvog albuma 'Čuvaj se' uopće nismo mogli predvidjeti hoće li se, a kamoli koliko će se, publici dopasti naše pjesme. Kad je nakon godinu dana izašao mini LP 'Ja sam lažljiva', za vrijeme Davorova odsluženja vojnog roka, postali smo svjesni da je uspjeh našeg prvijenca daleko premašio naša očekivanja, stekli smo stanovito samopouzdanje i vjerovali da imamo samo tri, ali jako dobre pjesme, koje će nam pomoći da održimo stečenu popularnost.

Kako ste doživljavali to što su vas istovremeno hvalili kao avangardu popa i svrstali u mainstream - je li vas to više zabavljalo ili opterećivalo?

U svakom slučaju, nije nas opterećivalo to što nas svojataju ljubitelji raznih žanrova, nego smo bili ugodno iznenađeni i presretni da je naša glazba doživjela sveopće prepoznavanje. To je ono o čemu svaki umjetnik sanja.

Što mislite, zašto pjesme poput 'Program tvog kompjutera' i 'Ja sam lažljiva' i danas funkcioniraju s publikom koja tada još nije ni bila rođena?

Ne samo te dvije kompozicije, čitav opus grupe Denis & Denis i danas jako dobro rezonira s publikom, prije svega zato što su to odlične pjesme, a aranžmani i dalje zvuče vrlo moćno i moderno.

Slava, imidž i bijeg od vrtloga

U jednom trenutku bili ste doslovno megazvijezda i seks simbol cijele YU-scene - koliko je taj imidž bio zabavan, a koliko naporan za živjeti iz dana u dan?

S obzirom na to da nisam očekivala toliki uspjeh, nisam bila spremna na toliku popularnost, koja je bila izuzetno naporna jer sam potpuno izgubila privatnost. Užasno je kad ideš po ulici, svi te prepoznaju, odmjeravaju, dobacuju, šapuću iza leđa, a ti ih čuješ. Nije nimalo ugodno kad ti se obraćaju sve blagajnice, ljudi u banci, na pošti, kod doktora, postavljaju ti pitanja, a ja sam svima pristojno odgovarala, što je krajnje iscrpljujuće. Jedina sretna okolnost bila je to što nije bilo mobitela pa da me pitaju da se s njima fotkam!

Kad danas gledate svoje stare spotove i fotografije, što vam prvo padne na pamet - 'kakav styling', 'kakva hrabrost' ili 'kako sam to preživjela'?

Kad danas gledam stare spotove, mnogo sam zadovoljnija sobom nego u trenutku kad su se pojavili. Oduvijek sam bila vrlo samokritična, uspoređivala sam se s drugima i 'bolovala' od osjećaja 'da nikad nisam dovoljno dobra'.

Jeste li tad imali osjećaj da vam imidž seks simbola pojede onaj glazbeni dio ili je to bilo oružje koje ste svjesno koristili?

Oblačila sam se onako kako mi se sviđalo, u onome u čemu sam se osjećala komforno, pjevala i ponašala se na sceni onako kako sam doživljavala tekstove pjesama, koji su, inače, napisani za mene, u skladu s mojim razmišljanjima. Bila sam dosljedna sebi jer nisam znala, a ni željela drugačije. Smatram da je razumijevanje teksta od presudnog značenja za dobru interpretaciju koju publika doživljava. Dok pjevam, pričam priču, a moje ponašanje, tj. ispoljavanje emocija, u skladu je s tekstom. Ukoliko tekst oslikava scenu koja odiše seksualnim nabojem, interpretacija mora biti u skladu s tim. Nisam se ponašala senzualno s namjerom, nego iz potrebe da što dosljednije i emotivnije predstavim pjesmu.

Vi ste jedna od rijetkih koja je na vrhuncu slave odlučila praktički 'pobjeći' - što je bio onaj trenutak kad ste rekli: dosta, moram izaći iz tog vrtloga?

Nakon što smo Davor i ja odlučili da je bolje da svatko ode svojim putem jer više nismo imali isti pogled na našu daljnju karijeru, potpuno je nestao osnovni razlog zbog kojeg sam započela pjevačku karijeru. Ostavši sama, bez kreativnog partnera, a ujedno i prijatelja koji me svojim prisustvom štitio od brojnih udvarača, postala sam otvorena meta i doživljavala neprekidne napade brojnih obožavatelja, što meni nije nimalo prijalo. Ujedno su me iscrpile četiri i pol godine preintenzivne karijere. Osjetila sam potrebu da budem neprimjetljiva, anonimna, da ponovno imam svoj miran život i privatnost. New York je došao kao spas. Dopao mi se taj život u anonimnosti, ujedno sam se zaljubila u energiju tog jedinstvenog grada pa se moje putovanje, koje je inicijalno trebalo trajati šest mjeseci, produžilo na osam i pol godina.

Dom, kćeri i život nakon slave

Otišli ste u New York, pa se vratili, preselili u Rijeku, balansirali između roditeljstva i karijere - gdje danas vidite svoj dom i bazu, i emocionalno i profesionalno?

Konačno ću imati više vremena i mogućnosti provoditi vrijeme sa svojim kćerima u New Yorku. Shvatila sam da mi više ne prija samački život bez obitelji kakav sam vodila posljednjih nekoliko godina u Rijeci, ali ne planiram se potpuno preseliti u NY i zaboraviti na Rijeku. Rijeka je moja baza, bila i ostat će! Bit će onako kako god mi bude pasalo u određenom trenutku. Ne želim raditi dugoročne planove. Preferiram biti otvorena za sve opcije. Dopuštam životu da me iznenađuje.

Često naglašavate koliko su vam kćeri i obitelj bili važniji od karijere - jesu li vas one možda i spasile od neke 'mračne strane' slave?

Uloga majke meni je najbitnija strana moje osobnosti. Onog trenutka kad sam se odlučila postati mama, karijera je dugo godina potpuno pala u zaborav. Nisam se planirala vratiti na scenu, ali okolnosti su naložile drukčije. Kad sam se vratila kući, shvatila sam da je pjevanje i nastupanje na sceni bilo u tom trenutku ono što sam najbolje znala raditi, a i jedino čime sam stvarno vladala samouvjereno. Nisam više znala, a nisam se ni željela baviti građevinom od koje sam odavno pobjegla.

Kako su vaše kćeri doživljavale činjenicu da im je mama ikona 80-ih - je li im to bilo cool, cringe ili su to otkrile tek preko YouTubea i TikToka?

Moje kćeri imaju 34 i 31 godinu. Starije su od YouTubea i dovoljno odrasle da ih TikTok uopće ne zanima. Dok smo živjele u New Yorku, moje kćeri bile su male i nisu imale pojma da mama može biti išta drugo osim mame. Tek po povratku polako su počele osjećati drugačiju energiju u tome kako su se ljudi odnosili prema meni i nekako su se usput, vrlo spontano, susretale s pjesmama koje sam otpjevala. Dopala im se, onako dječje, pažnja koju su dobivale kao moje kćeri. Mama je u njihovim očima postala jako cool. Moje kćeri i danas su moji veliki fanovi i najveća podrška.

Lekcije, publika i posljednji bis

Što ste naučili o sebi kroz sve te selidbe, ljubavne brodolome i nove početke - postoji li neka lekcija koju biste danas podijelili s onom mladom Marinom iz 80-ih?

Smatram da je za razvoj ličnosti poželjno da osoba živi u različitim sredinama, jer joj se time proširuju svjetonazori. Isto tako vjerujem da moramo proći kroz periode traganja i razočaranja kako bismo spoznali pravu ljubav. Život je sazdan od niza zadataka koje moramo savladavati kako bi naša duša evoluirala, a upravo je to jedini smisao života.

Kakav je osjećaj kad danas na koncertu u prvom redu vidite i svoje vršnjake i klince koji znaju svaki stih napamet?

Moram napomenuti da u publici vrlo rijetko ima naših vršnjaka, koji su odavno prestali izlaziti. Oni 15-ak do 20 godina mlađi od nas danas se smatraju starijom publikom i u pravilu se ne guraju u prve redove. Ti su redovi rezervirani za izuzetno mladu publiku, koja zaista pjeva sve tekstove od početka do kraja, što je jednostavno fantastično!!!

Kad biste morali sažeti svoju karijeru u tri riječi, koje bi to bile?

Iskrena kreativnost bez predumišljaja!

Koja vam je najveća privatna lekcija koju ste naučili kroz sve uspone i padove - i kao žena i kao majka?

Naučila sam da se ni do čega ne dolazi lako i jednostavno, preko noći. Da je potrebno puno predanog rada i vremena da se ostvari neki cilj, ali i dosta sretnih okolnosti koje ti idu u prilog.

Jeste li danas stroži ili nježniji prema sebi nego u godinama najveće slave - i po čemu to najviše osjećate?

A joj, voljela bih da sam prema sebi manje stroga, ali nažalost nisam. I dalje imam od sebe velika očekivanja, a kako vjerujem da se uspjeh može ostvariti samo discipliniranim radom, moram biti prema sebi stroga, samo što sve teže izlazim na kraj sa svojom inertnošću, koju pripisujem svojim godinama. Ranije nisam bila takva. Osjećam da je došao trenutak da si moram olakšati život jer sve teže podnosim izazovne zadatke, a nekad sam obožavala izazove.

Iskrene emocije

Bez koje sitne dnevne rutine danas ne možete - more, šetnja, tišina ili ipak glazba u slušalicama?

Posljednjih godina osjećala sam ogromnu potrebu da provodim puno vremena sama sa sobom i brojnim 'distrakcijama' koje su me uveseljavale, da bih konačno shvatila da još nisam toliko stara da bih živjela tim osamljeničkim načinom života. Prijeko mi je potrebna promjena da me trgne iz ove letargije.

Ako je ovo zaista posljednja turneja, što biste voljeli da publika ponese kući nakon zadnjeg bisa - koju emociju, koju poruku?

Želja mi je da im prenesem iskrene emocije kojima su prožete naše pjesme, da ih potaknem da ne bježe od svojih emocija, da ih prihvaćaju i prigrle, jer dok god osjećamo, život ima smisla...