INTERVJU

Marina Perazić: Mnogi 'bivši omladinci' slušaju naše pjesme sa svojom djecom prenoseći im priču o nekim ljepšim vremenima

tportal

Izvor: Promo fotografije / Marina Perazić (privatna arhiva) / Autor: Dimitrije Nedeljković

Prošlo je više godina od povratka grupe Denis & Denis na scenu i to u svim postavama od osnutka do danas. Bend je publiku i medije osvojio sredinom 80-ih, a svoju popularnost održao do danas. Krajem ožujka nastupaju u zagrebačkom Boogaloou. O prošlosti i sadašnjosti Eurythmicsa bivše države, s kojima su ih mediji često uspoređivali, osamdesetima, svojim kćerima i nekadašnjoj tituli seks simbola za tportal govori Marina Perazić

Pjesme 'Program tvog kompjutora', 'Soba 23' i 'Voli me još ovu noć' samo su neki od svevremenskih hitova najvećeg riječkog popkulturnog proizvoda, benda Denis & Denis. Osnovani su 1982. godine u kućnim uvjetima te su s posuđenim sintesajzerima snimali prve demo snimke koje su odmah prihvatili glazbeni urednici radiopostaja. Prvi nastup imali su krajem 1982. godine u riječkoj Dvorani mladosti kao predgrupa sastavu Boa.

Prvi album 'Čuvaj se' objavljen im je 1984. godine, a pjesma 'Program tvog kompjutera' preko noći je osvojila publiku diljem bivše države. Za taj su album dobili srebrnu i zlatnu ploču. Krajem te godine Davor Tolja odlazi na odsluženje vojnog roka, a tijekom njegovih dolazaka u Rijeku snimaju mini LP 'Ja sam lažljiva', kojim su zacementirali svoju slavu. U spotovima se s Marinom Perazić pojavljuje se i Edi Kraljić, koji je mijenjao Tolju dok je bio u JNA. Kad se vratio 1985. godine, nastavili su raditi kao trio. U rujnu 1986. godine Marina Perazić se odlučuje na solo karijeru, a Davor Tolja i Edi Kraljić nastavljaju djelovati kao Denis & Denis i prelaze na rock, a 2012. ponovo se okupljaju.

Marina Perazić u iskrenom, spontanom i gotovo prijateljskom razgovoru prisjeća se karijere kultnog benda. Tabu teme za nju ne postoje pa nam je odgovorila na sve što smo je pitali. Za nju, kao i neke njezine mlađe kolegice, nema zabranjenih pitanja, a zbog svoje neposrednosti i otvorenosti bila je i ostala omiljena pjevačica mnogim generacijama.

Što je, po vašem mišljenju, ono posebno što je krasilo i isticalo grupu Denis & Denis prije 30 godina te je održalo i danas popularnom?

Nije jednostavno biti akter i imati objektivan stav o nečemu što si radio predano, s puno ljubavi i bez predumišljaja, a ustvari trebam ispričati kako su nas drugi doživjeli na osnovi brojnih komentara koje sam čula ili pročitala o grupi Denis&Denis. Vizualno smo bili prilično zanimljivi, u to vrijeme mladi i lijepi, tada modernog stylinga, a ono što je najznačajnije, vrlo različitog temperamenta. Davor, tako 'miran', znali bi reći 'mističan', osjećao se nelagodno pred publikom i kamerama kao introvertni tip, a ja, nasuprot tome, izrazito ekstrovertna, na sceni kao riba u vodi, u svom prirodnom staništu, čak mnogo smjelija nego u privatnom životu jer se na bini osjećam slobodnijom, na neki način zaštićenom od dodira i komentara. Mogla sam izraziti neku svoju stranu koje sam tek u procesu nastajanja postajala svjesna. U želji da moja interpretacija bude što emotivnija, što sugestivnija, trudila sam se da pjesmu ne samo otpjevam, nego odglumim, stoga ta ekspresivna mimika lica, i da je otplešem, a plesati prosto obožavam i danas. Na zvuku i pjesmama smo svojski poradili, svakodnevno i predano, a posebno je važno istaknuti - s puno ljubavi pune dvije godine prije izlaska prvog albuma, sa željom da budemo autentični, prepoznatljivi, jedinstveni, svoji, bez kompromisa! Imali smo sreću da je publika sav uloženi trud, sva naša stremljenja primijetila i osjetila, a posebno mi je drago da nas i danas doživljavaju na sličan način, punih 35 godina od prvog javnog pojavljivanja. Velika je to čast, izuzetna sreća, zadovoljstvo i ispunjenost. Zahvalna sam na svemu što mi se dogodilo zahvaljujući grupi Denis&Denis, projektu ostvarenja Davorova i mog sna, koji je svojim uspjehom daleko nadišao sva naša maštanja i očekivanja.

Davor Tolja izjavio je da su 'umjetničko neslaganje i klica raspada benda postojali već u samom početku djelovanja benda Denis & Denis'. Zašto je bilo tako?

Davor i ja smo gradili naše prijateljstvo nekoliko godina prije nego što su se Denis& Denis pojavili u javnosti. Najčešće bismo se družili preslušavajući glazbu pa smo ustanovili da imamo vrlo sličan ukus. Spontano smo počeli surađivati tako što sam se uključila u kreativni proces Davorova rada na novim pjesmama koje je imao namjeru ponuditi nekim, tada već afirmiranim pjevačicama. Čim sam počela pjevati melodije koje je osmislio Davor, bilo nam je jasno da će moj utjecaj na konačni ishod svake pjesme biti očigledan. U fazi aktivnog rada na novim pjesmama polako je dolazilo do izražaja razmimoilaženje po pitanju toga koliko naš zvuk treba biti komercijalan ili ne! Mene nije zanimao komercijalni uspjeh jer je za mene pjevanje bio hobi, a projekt Denis & Denis čista zabava i zanimljiva avantura prije nego što se potpuno predam i prihvatim ulogu full time dipl. ing. građevine! Davor je, nasuprot tome, odlučio da neće završiti brodogradnju, iako je već dogurao do apsolventa, te da se želi profesionalno baviti muzikom, biti slušan i 'prodavan' skladatelj, što je u to vrijeme podrazumijevalo pjevati pjesme 'lakih nota', jednostavne i prijemčive. Takva muzika definitivno nije moja šalica čaja. Željela sam da budemo autentični, jedinstveni, zanimljivi, prepoznatljivi! Neke pjesme, za koje smo napravili demo snimke, nisu se pojavile na našem prvom albumu jer sam uložila veto. Djelovale su mi pomalo banalno. Poslije Davorova povratka iz JNA ubrzo nam je postalo jasno da će različita očekivanja postati ozbiljna prepreka u daljnjoj suradnji! Zato i danas vrlo često nastupamo zajedno, ali više ne pokušavamo raditi na novim pjesmama, svjesni da su se naši glazbeni ukusi definitivno razvili u različitim pravcima.

Izvor: Društvene mreže

Veseli li vas kad se danas slušaju i vrte na radiopostajama pjesme koje ste otpjevali prije 30 godina? Što vam prolazi kroz glavu kad čujete 'Program tvog kompjutera' ili 'Sobu 23', prvi kultni album Denis&Denis 'Čuvaj se!', koji je bitno utjecao na razvoj elektroničke/dance glazbe?

Naravno da me veseli. Sretna sam, a i pomalo ponosna na sebe svaki put kad čujem neku od tih pjesama na radiju! Volim skoro sve pjesme koje sam otpjevala pa ih volim i ponovo čuti. Kod kuće ih ne slušam. U interakciji s brojnom publikom shvatila sam da su naše pjesme mnogima obilježile neke posebne trenutke iz mladosti pa ih asociraju na ta lijepa vremena, vraćaju im taj osjećaj mladalačke opuštenosti i ushićenosti koji je s vremenom nestao. Mnogi 'bivši omladinci' slušaju te pjesme sa svojom djecom prenoseći im vrlo emotivno nostalgičnu priču o nekim ljepšim vremenima, tako da danas imamo na koncertima publiku koja je glazbu grupe Denis&Denis dobila serviranu kao dio kućnog odgoja. Često nam prilaze nakon koncerta upravo s tom pričom. Fotkamo se s njima za mame i tate koji nažalost sjede doma, dok Davor i ja i dalje skačemo po bini bez beda! Žao mi je što je naša generacija odavno sebe proglasila starom!

Je li istina to da je Bajagina 'Kad hodaš' posvećena vama?

Sa sigurnošću mogu reći da je Marlena s albuma 'Pozitivna geografija' posvećena meni jer mi je tako rečeno, a voljela bih da je i 'Kada hodaš', jer tu pjesmu obožavam.

Bili ste odlična učenica, od pete godine išli ste u glazbenu školu, svirali klavir, pa gitaru. O čemu ste maštali kao djevojčica?

Da, mama je na sve moguće načine pokušavala kanalizirati taj moj od djetinjstva vrlo očit višak energije, tako da sam išla na brojne slobodne aktivnosti. Pored glazbene škole, išla sam na satove plesa i folklora. Obožavala sam glazbu pa sam, kao i svi ostali u to vrijeme, nalazila način da budem up to date s događanjima na svjetskoj glazbenoj sceni. Snalazili smo se. Noću smo slušali Radio Luxembourg, na kojem su se vrtjeli svi novi hitovi, ali samo noću, jer smo samo tada imali prijem te radijske postaje. Čitali smo Bravo, jedino postojeće, originalno, njemačko izdanje, a ploče nabavljali iz inozemstva pa smo ih jedni drugima presnimavali kad su se pojavile kazete. S obzirom na to da sam na svim priredbama pjevala solo, naravno da sam maštala da jednog dana postanem pjevačica, ali nisam imala ideju kako to postići iz rodne Rijeke pa me realnost brzo spustila na zemlju. Usmjerila sam na to da steknem obrazovanje za neko konkretnije zanimanje.

tportal

Izvor: Pixsell / Autor: Marko Prpic/PIXSELL

Iako ste željeli studirati psihologiju, upisali ste, po želji majke, Građevinski fakultet. Radili ste u građevini, no odustali ste od toga zbog glazbe. Kako to da niste bili spremni prihvatiti izazov svog zanimanja?

Upisala sam građevinu na sugestiju moje mame koja je razmišljala praktično - da je zvanje inženjera mnogo konkretnije i sigurnije od zvanja psihologa, a kako nisam bila spremna otići studirati izvan Rijeke, jer nijedna moja prijateljica nije išla studirati u Zagreb, odluka je pala da odustanem od studija psihologije u Zagrebu i upišem Građevinski fakultet u Rijeci. Sam studij je za mene bio velik izazov koji sam uspješno i u roku savladala, shvaćajući, kako se približavao njegov kraj, da se time ne želim baviti ostatak života. Često sam znala reći da mi se toliko nije radilo kao inženjer građevine da bih - da nisam znala pjevati - naučila bilo što drugo. Već bih nešto izmislila. Nije teško napraviti pogrešan odabir u 19. godini života. Pogrešno je ne priznati sebi da si napravio grešku koju možeš ispraviti i nastaviti život baveći se nečime što stvarno želiš.

Nakon razdoblja s grupom Denis & Denis otišli ste u Ameriku. Što vam je donijelo to iskustvo?

Mala ispravka - s Davorom Toljom sam u grupi Denis& Denis snimila dva albuma i nekoliko singlova, da bismo 1986. godine prekinuli suradnju. Nakon toga sam 1987. godine izdala solo album za istu izdavačku kuću, tadašnji Jugoton, danas Croatia records. Nastavila sam dalje raditi sama. Ubrzo sam se počela osjećati vrlo neugodno, tako nezaštićena, radeći i putujući bez Davora ili Edija Kraljića, koji je zamijenio Davora dok je bio u JNA. Izložena svim tim muškim pogledima i 'udvaranjima', bez imalo slobodnog vremena za sebe, neprekidno na putu, nakon pet godina intenzivnog života u žiži interesa javnosti bilo mi je to previše naporno. Trebala mi je promjena. Odlazak u New York, u kojem sam se pridružila svom tada već dugogodišnjem partneru, kasnije ocu moje djece, doživjela sam kao predivan bijeg od popularnosti koja me počela gušiti. Bila mi je potrebna ta sloboda kretanja bez privlačenja pogleda i mnogobrojnih usputnih komentara slučajnih prolaznika, prodavačica. New York je bio sinonim za slobodu koja mi je izuzetno nedostajala. Uživala sam u svojoj ponovo stečenoj anonimnosti! Mislila sam ostati samo šest mjeseci do godinu dana da napunim baterije, da se ponovno uželim svjetala pozornice, a ostala sam skoro devet godina. Rodila sam u New Yorku dvije prekrasne djevojčice koje odnedavno ponovo obje žive u svom rodnom gradu.

Prošle godine procurila je snimka s nekog ludog tuluma u Beogradu, na kojem ste feštali s fitovcima i Letom 3. Kad se sjetite nekadašnjih vremena, kakve emocije vam se bude? Čega se najviše sjećate?

Opet mala ispravka. Snimka nije procurila, nego smo je mi, kao ekipa, dogovorno postavili jer nas je podsjećala na našu vrlo opuštenu mladost, na druženja uz puno smijeha, na iskreno drugarstvo, kad smo jedni drugima pomagali da ostvarimo svoje snove, na entuzijazam. Tulum zapravo uopće nije bio tulum, nego snimanje emisije za TV Sarajevo u mom stanu u Rijeci. Koncept je bio takav da sam trebala predstaviti bliske prijatelje, a u to vrijeme sam se zaista družila s Prljom (tek kasnije Let 3), koji nam je pjevao prateće vokale na prvom albumu, i s fitovcima, kojima sam posredovala da dobiju ugovor za snimanje i izdavanje prvog albuma jer sam obožavala njihovu glazbu, a poznavala sam 'prave' ljude. Na snimci je i otac moje djece Firči (EKV) koji je, dok je bio u vojsci u Rijeci, odlazio na sve probe Fita pa su tada pripremili materijal za snimanje albuma, a ujedno im je bio producent prvih snimki u Sarajevu. Čini mi se da tada nije bilo zavisti ni sujete, samo iskreno drugarstvo i želja da tvoji prijatelji dožive isto što i ti, da se i za njih čuje jer oni to zaslužuju.

S kime sve danas kontaktirate iz tih vremena?

I dalje se družim s nekim članovima grupe Fit. Iako Zorko, kompozitor i gitarist, živi u Amsterdamu, družimo se svaki put kad dođe s obitelji u Rijeku. Nedavno sam otpjevala 'Riječke ..čke' za novi album Leta 3 i gostovala na njihovom koncertu u Zagrebu, tako da sam se često viđala s letovcima koji su, kad god se sretnemo, jako dragi i zabavni.

  • +3

Marina Perazić

Izvor: Pixsell / Autor: Goran Jakus/PIXSELL

Bili ste instruktorica zumbe, DJ-ica, gledali smo vas u 'Farmi'. Što danas radite?

Volim izazove. Zaključila sam da mi u prosjeku nakon četiri i pol godine dosadi bilo koji posao kad ga radim previše intenzivno i kad nemam dovoljno prostora za nova istraživanja, što god to bilo, od građevine, do pjevanja i zumbe... I dalje nastupam, jednom do dva puta mjesečno, ponekad kao DJ-ica sa svojim Guilty Pleasure Disco Queen DJ setom, i, naravno, pjevam, ali umjereno, jer je posao 'performera' vrlo naporan. Želim da, kad se popnem na binu, uživam u tome što radim, a ne da mi prijeđe u rutinu. Stalno radim na sebi. Odlazim na razne seminare i radionice. Prihvatila sam mišljenje da je smisao života evolucija duše. Prije nekoliko mjeseci pohađala sam seminare Tesla metamorfoze, a tako sam savladala vještinu kanaliziranja Tesla zraka i liječenje istima. Još nisam našla dovoljno vremena da se totalno posvetim tome jer sam imala neke druge obaveze i planove koje sam ostvarila, ali to je ono čemu se želim ozbiljno posvetiti u narednom razdoblju.

Jedno vrijeme bili ste nezadovoljni izgledom i životnim okolnostima. Je li se to danas promijenilo?

Smatram da je prirodno biti nezadovoljan sobom, svojim izgledom. Mene to nezadovoljstvo motivira da radim na sebi. Koja žena je potpuno zadovoljna svojom izgledom? Gledaš sebe svaki dan u ogledalu i da si najljepša na svijetu - dosadiš si. Osim toga, proces starenja je neminovnost koju ne možemo zaobići, već samo donekle usporiti, ali najvažnije je da se naučimo nositi sa svojim godinama, da ih prihvatimo kao bogatstvo, pod uvjetom da ih nismo stukli bez veze, nego stekli brojna iskustva koja nam mogu poslužiti da ne ponavljano iste greške. Nastojim promijeniti uvjete života, situacije, poslove kad god nečime nisam zadovoljna. Nezadovoljstvo je samo trenutno stanje dok ne smislim nešto novo. Idu mi na živce oni koji se stalno žale, a ništa ne mijenjaju, samo crpe energiju svima oko sebe. Za takve nemam puno razumijevanja. Uloga žrtve je odabir.

Izvor: Društvene mreže

Nekad su vas nazivali seks simbolom - kako danas održavate svoju mladolikost?

To kako su me drugi nazivali ili doživljavali nije moj problem jer sam se uvijek trudila ostati na zemlji i ne povjerovati riječima onih koji su mi se svojim slatkorječivim komplimentima htjeli dodvoriti, a u načelu izvući neku korist. Kad to shvatiš, pobijedio si svoj ego! To je uspjeh! Nisam opterećena svojim izgledom. Uživam u hrani, a to je čisti hedonizam, ne idem rano spavati, uzimam melatonin, trenutno ne vježbam jer ne stižem (izgovor!), ali morat ću jer osjećam da mom tijelu treba istezanje, tako da je joga vrsta aktivnosti koja mi najviše godi u ovoj životnoj dobi. Prešla sam 60. godinu. Ustvari, trenutno se održavam Tesla zrakama kojima postižem energetski balans u tijelu, što me ujedno psihički uravnotežuje i stvara mir u duši. Mi smo energetska bića. Kad se svi dijelovi našeg tijela, svi organi, sve stanice, svi atomi redovno opskrbljuju energijom (dobivaju potrebnu hranu), kada sve žlijezde s unutrašnjim lučenjem regularno luče hormone, kad je naše tijelo u balansu s umom i s dušom, mi smo tada sretni i zdravi. Vrlo često plešem jer me to slobodno prepuštanje tijela glazbi izuzetno opušta. Ključ mog uspjeha je ipak taj moj mladenački duh, koji mi ne da da se smirim i da povjerujem da sam već podosta zašla u drugu polovicu života. Živim u sadašnjem trenutku. Volim sebe!

View this post on Instagram

#Luna #Mia

A post shared by Marina Perazic (@marinaperazic) on

Što rade vaše kćeri Mia i Luna?

Mia i Luna odnedavno žive u svom rodnom gradu, u New Yorku. Rade i traže svoj put. Otkrivaju svoje afinitete i mogućnosti u novoj sredini. Nisam ambiciozna majka koja ima očekivanja od svoje djece. Svatko ima svoj put i svoj tempo života i razvoja. Treba to znati poštovati. Podržavam ih maksimalno u svemu što rade, s puno ljubavi i prihvaćanja njihovih različitosti.

Osim emotivnih izvedbi, kakve smo navikli od vas, emotivni ste privatno. Smetaju li vam, koliko vas pogađaju negativni komentari na društvenim mrežama?

Da, vrlo sam emotivna osoba i sretna sam što posjedujem tu predivnu sposobnost doživljaja života punim kapacitetom. Obožavam sebe tako emotivnu! To sam ja! Prirodno je, namjerno izbjegavam reći 'normalno', to da mi smetaju negativni komentari, ljudski je da mi smetaju, posebno komentari onih koji se ničime nisu dokazali, osim kritikama tuđeg života i rada. Moram priznati da sam zadovoljna time do koje mjere me takvi komentari s godinama sve manje opterećuju. Uspijeva mi da se u sebi slatko nasmijem svim zloslutnicima i pomislim koliko mi je žao što nisu svjesni svoje nemoći da se pozabave sobom. Odmah im sve oprostim da ne bih držala u sebi gorčinu koja bi mi štetila. Budući da sam osoba koja voli 'spriječiti, više nego liječiti', nastojim da javnosti ne dajem materijala više od onog što želim da se zna o meni. Trudim se skrivati svoj privatni život od očiju javnosti i uspijeva mi to već dug niz godina.

View this post on Instagram

#tb

A post shared by Marina Perazic (@marinaperazic) on

Koliko je pametno pokazivati emocije u poslu i životu?

Smatram da nije mudro pokazivati emocije u bilo kojem pregovaračkom poslu. U mom slučaju, dok sam na bini, poželjno je da kroz pjesme vrlo emotivno prenosim priču kako bi je publika doživjela u potpunosti. Smatram da i u životu treba izražavati emocije. Energetska smo bića. Samo ono što dajemo, to jest kako zračimo ili kakvu vibru šaljemo, takvu ćemo energiju i dobiti u skladu sa zakonom rezonancije. Ne možeš slati mržnju, a zauzvrat očekivati ljubav. Jednostavno, sistem tako ne funkcionira. Treba izražavati ljubav ili poštovanje, bez straha da budemo povrijeđeni, ali samo ako su vaši osjećaji iskreni. Isto kao što je potrebno pokazati i reći svaki put kada nam nešto ne paše, jer nitko ne čita naše misli, samo treba birati način, odnosno voditi računa o tome da svojim načinom izražavanja nezadovoljstva u širem smislu ne povređujemo ostale, kao što ne smijemo dopuštati drugima da nas povređuju na bilo koji način. Treba zaštititi sebe od svih onih koji nas ne poštuju, koji zloupotrebljavaju našu dobrotu. Moramo prepoznati i znati se zaštititi od nasilnika kojih, nažalost, ima previše svuda oko nas. Mi smo ti koji s razlogom privučemo u život razne ljude i situacije jer nam je baš takva lekcija potrebna da bi naša duša evoluirala, a naš je zadatak da se izborimo s izazovom te da naučimo postaviti svoje granice i nećemo dopustiti da se 'nasilnik' ogriješi o njih. Važno je znati da nitko od nas ne dobije lekciju za koju nije spreman. Strah je naš najveći neprijatelj. Ako ga ne prevladamo, šanse da uspješno odradimo zadatak vrlo su male!

Na što ste posebno ponosni u životu, osim na svoju djecu?

Ponosna sam i na sebe što sam hrabro odlučila ići putem kojim se rjeđe ide jer sam takvim odabirom ostala dosljedna samoj sebi. Onaj tko ne poznaje i ne poštuje sebe, ne može poštovati druge.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!