Nije prošlo mnogo od početka sinoćnje, druge ljetne epizode emisije 'Turistička klasa', a već su se na ekranu nacrtali strani turisti koji s HTV-ovskim mikrofonom pred facom poručuju esistvunderbar-spektakjular-krasivaja, potvrđujući da se neke stvari u turističkom novinarstvu valjda nikada ne mijenjaju. Već i vrapci na granama u remix verziji pjevaju o tome kako nam je turizam opterećen hrpetinom problema, da nam turistički radnici kronično pate od sindroma samo-nek-pošalju-pare-a-bolje-da-ne-dođu, da su cijene pljačkaški previsoke te da od sadržaja nudimo tek prenapučene plaže, frigane patagonske lignje i socijalnu imitaciju wellnessa - a prema domaćim turističkim TV emisijama ispada da nema turističkog raja do rvackog.

Ipak, bilo bi nepošteno reći da nova emisija urednika Đure Tomljenovića nije drugačija od svih dosadašnjih. Da, i ona malo pati od pamfletizma i prikazuje samo ono najbolje iz hrvatske turističke ponude (usput mudro prešućujući sve što ima veze s cijenom), ali je barem postavljena na tezi da je ono o čemu govori - hrvatski turizam kakav bi TREBAO BITI. U probleme se ne uranja, barem ne dublje, ali ih se spominje i pokazuju se primjeri u kojima je barem jedan aspekt takvih problema nadiđen. Vidjeli smo tako plan prostornog uređenja jednog zapuštenog ribarskog mjestašca pod kamenolomom (sjajan prilog!), način na koji je jedna obitelj iskoristila EU fondove za razvoj turističke djelatnosti, priču o Otoku Sreće na kojem se još nije uspio ukotviti masovni turizam, pa i nekoliko turističkih atrakcija Dalmatinske zagore. Nitko se nije onesvijestio od zadivljenosti emisijom, ali bilo ju je moguće do kraja odgledati u budnome stanju i - što je još važnije - većina prikazanog nije bila krajnje uvredljiva za inteligenciju svakoga tko je ikada ljetovao na Jadranu i vrlo dobro zna da smo od turističkog El Dorada zbog milijuna iritantnih pojava udaljeni svjetlosnim godinama.

Ideja da će se netko na HTV-u, uz hvalospjeve hrvatskim turističkim uspjesima, sjetiti napraviti i pokoji prilog o njegovim nikada liječenim bolestima (sve nabrojano u prvome odlomku, plus zapuštena odmarališta, neuređene plaže, javašluk apartmanskih vlasnika koji za velike pare iznajmljuju hrđavo posuđe i pokvarene kućanske aparate) - i dalje očito ostaje samo u domeni nade. U istoj rubrici drijema i zamisao o tome da će se netko na HTV-u sjetiti pozabaviti dostupnošću hrvatskog turizma - hrvatskim građanima. 'Turistička klasa' nije se pretrgla od truda da progovori o takvim temama i na taj način malo trgne domaće turističke radnike i ugostitelje. No emisiji se mora priznati određena svježina i zanimljivost te vrlo vidljiv pomak od godinama njegovanih 'Boja turizma' i sličnih budalaština, u kojima se njegovao televizijski stil te odnos prema turizmu iz ranih osamdesetih.