Od prašnjavih motela do neonki na pustinjskom horizontu, mnogim avanturistima i motociklistima životna želja je doživjeti legendarni Route 66. Mario Rucner je na poziv svog velikog prijatelja Željana Rakele iz Splita s oduševljenjem prihvatio ovo putovanje te s grupom motorista prošao ovu avanturu, a za tportal je podijelio svoje dojmove
0 koji je svojim unikatnim spojem klasike i elektroničke glazbe osvojio hrvatsku klupsku scenu poznat je i po strasti prema motorima, a njih ne vozi samo za gušt, nego ih pretvara u dio scenskog identiteta – od spotova snimanih u vožnji do performansa. Projekti Marija Rucnera često imaju 'benzinski' puls i adrenalinski tempo, pa nije čudo da ga je put odveo prema cesti američkih snova, Route 66, gdje se ljubav prema glazbi i motociklima pretočila u priču o slobodi, brzini i otvorenoj cesti.
Route 66, poznata kao 'majka cesta' ili 'glavna ulica Amerike', simbol je slobode, pustolovine i američkog duha cestovnih putovanja. Marijeva avantura trajala je tridesetak dana, počevši od Las Vegasa pa sve do Kalifornije. Na tom putu glazbenik je s prijateljima prešao cca 5000 kilometara, a prenosi doživljaje koje mogu razumjeti samo oni koji su osjetili zvuk motora pod sobom, vjetar u licu i beskrajno dugu cestu pred sobom…
'Odlučio sam se na Route 66 najviše zbog američke povijesti i američkih Indijanaca koje od ranog djetinjstva volim i poštujem, kao i njihove običaje, plemena, kulturu i sve što je vezano uz taj drevni narod. Uvijek mi je bio san upoznati Indijance i s njima se sprijateljiti. Route 66 je povijesna i najpoznatija ruta koja ide od Chicaga pa sve do Santa Monice u Kaliforniji', objašnjava i dodaje:
'Nismo je prošli cijelu jer smo kružili po nesvakidašnjim popratnim rutama, koje su dosta obuhvaćale ljepotu nacionalnih parkova, indijanskih rezervata, povijesnih manjih gradova, preko Las Vegasa, pa sve do mjesta i gradića koje itekako poznaje Rakelin prijatelj Martin Lehmann iz Švicarske, a koji je Ameriku prošao više od 250 puta', naglasio je glazbenik.
Jadransko more nazvali jezerom
Jedan od najljepših razdoblja tog putovanja bilo mu je upravo druženje s Indijancima, a oni su ga prihvatili širokih ruku. 'Primili su me u svoje 'indijansko selo' te mi pokazali neke od svojih tradicionalnih običaja i educirali me o izgradnji samih vigvama, pa smo na kraju zapjevali i zasvirali njihove tradicionalne instrumente. Bilo mi je nevjerojatno to da mnogi od njih nisu čuli ni za Europu, a kamoli za Hrvatsku. Jadransko more nazvali su jezerom. Imali smo puno zajedničkih tema, a jedna od njih bili su, naravno, konji te su s oduševljenjem gledali fotografije koje sam im pokazivao o svom ljubimcu, koji je upravo Appaloosa, inače autohtona indijanska vrsta, a vrhunac te priče o mom konju bila je kada su me pitali kako se zove, a ja im odgovaram - Dakota. Kako je išao daljnji razgovor, o tome sada ne možemo jer bi predugo trajalo', kroz osmijeh ispričao je Mario.
Las Vegas je, kaže, čudo od grada. 'Sagrađen je u pustinji i u njemu zabave i svega onoga što gledamo na malim ekranima ne nedostaje, a legendarna rečenica glasi - sve što je bilo u Vegasu, ostaje u Las Vegasu', rekao je. Na cijelom putovanju pak nije doživio nikakvu neugodnu situaciju.
Ostvario svoj san
Kad je riječ o hrani koju je probao, kaže: 'Bazirali smo se na standardnoj američkoj hrani, koja je nezdrava, ali zaista ukusna. Toliko Coca-cole nisam u životu popio kao u tom kratkom vremenu', ispričao nam je i nastavio:
'Cijene goriva su znatno niže nego u Hrvatskoj, mjere se u galonima te smo se s oduševljenjem zaustavljali na legendarnim lokacijama Route 66. Suvenire sam slabo kupovao, ali naravno da sam nekim dragim prijateljima i članovima obitelji donio poneku sitnicu', otkrio je. Za one koji se možda spremaju na putovanje legendarnom rutom, kazao je da bi sugerirao svima kojima je to želja i san da je svakako dožive i prođu.
'Ako idu motorima, obavezno neka se voze u sedlu Harley Davidsona, kako bi im osjećaj bio potpun, te neka se dobro opreme obućom i odjećom i vodom za piće, jer se vozi u raznim vremenskim uvjetima i na raznim nadmorskim visinama', naglasio je. Najbolje razdoblje za put je između svibnja i rujna. Aplikacije posvećene Route 66 olakšavat će snalaženje, a zanimljivo je da kaciga nije svugdje obavezna, ali je preporučljiva.
Glazbenik je ispunio svoj životni san i ljudima koje je tamo upoznao obećao je da će se vratiti, sam ili s obitelji, kako bi s indijanskim narodom mogao doživjeti sve ono što nije stigao. 'Fasciniran sam američkim vozilima, vlakovima sa stotinjak vagona te legendarnim kamionima MAC i njihovim načinom života koji svakako želim iskusiti', rekao je na kraju i otkrio da upravo radi na pjesmi koju posvećuje indijanskom narodu te mu je želja u njihovoj zemlji i s njima u budućnosti snimiti videospot.