Velika, lijepa školjka koja je privlačila poglede svojom veličinom, a turisti su ju kupovali kao suvenir i uspomenu na ljetovanje na Jadranu. No, ova je školjka već dugo na listi ugroženih vrsta, a čak se strahovalo da bi mogla izumrijeti
Govorimo o plemenitoj periski, školjki koja je najveća školjka ne samo u Jadranskom, već i Sredozemnom moru. Zbog svoje karakteristične građe, uskog donjeg dijela i široke lepeze, oduvijek je bila zanimljiva ljudima. Ima tanku i krhku ljušturu, koja može djelovati kao da je rađena od crvenosmeđeg stakla, dok unutrašnjost skriva tipičnu opalnu boju sedefa.
Diljem Jadrana ova je školjka imala različite nazive. Kako navodi Novi list, nazivali su ju palastura, loščura, vela datula, ostura, lostura i lastura.
vezane vijesti
Sama školjka može narasti do duljine od jednog metra i biti teška oko tri kilograma, no takvih 'kapitalaca' nije bilo u Jadranu već dugo. Većina pronađenih primjeraka obično bi bila do pola metra visine i oko pola kilograma težine.
Ali danas su i takvi primjerci rijetki.
Jer, plemenita periska nestaje. Nikad nije bila školjka koja se mogla pronaći u svakom kutku Jadrana, ali se njene primjerke moglo naći duž cijele obale. Obično na dubini od dva do 20 metara u zaštićenim zaljevima i uvalama, ugniježđena u pjeskovito-muljevitom dnu obraslom algama.
Godinama su ju ljudi vadili i prodavali kao suvenir turistima ili koristili njeno meso kao mamac za druge ribe i rakove. No, otkako je uvrštena među ugrožene životinjske vrste i zakonom je zaštićena, dani njenog vađenja daleko su iza nas.
Preživjele tek rijetke
Koliko je periska ugrožena, možda najbolje govori podatak da je Međunarodna unija za očuvanje prirode 2019. godine plemenitu perisku stavila u kategoriju 'kritično ugroženih vrsta', a Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 2020. provodi projekt Očuvanje plemenite periske u Jadranskom moru.
I građani se mogu uključiti u projekt kroz akciju 'Jeste li ih vidjeli?' te prijaviti Ministarstvu lokaciju na kojoj su vidjeli žive jedinke plemenite periske.
Jer pomor periske traje posljednjih deset godina i situacija je toliko ozbiljna da u Sredozemnom moru gotovo da više nema živih primjeraka. Ovih nekoliko koje su pronađene u Jadranu, posebno se čuvaju i paze u laboratorijima, kako bi im se osigurali optimalni uvjeti za život i zaštitilo ih se od bolesti. Cilj je pokušati očuvati vrstu i početi ju razmnožavati u kontroliranim uvjetima, a onda kad jedinke ojačaju vratiti ih u prirodu.
No, to je lakše reći nego učiniti.
Najveći prirodni neprijatelj periske je parazit Haplosporidium pinnae i bakterija roda Mycobacterium koji joj napadaju probavni organ pa se periska više ne može hraniti i potom ugiba. Ali to nije jedini razlog zašto su periske danas na rubu izumiranja. Zagađenje mora, izgradnja luka, ali i klimatske promjene koje podižu temperaturu mora, pridonose njenom izumiranju.
Sjeverni Jadran, točnije Riječki zaljev, još uvijek se smatra dobrim staništem za periske zbog izoliranosti i niže temperature mora. Ali s obzirom na temperature ovog ljeta, pitanje je koliko će to tako zaista i ostati.
U pulskom Akvariju danas imaju dvadesetak jedinki koje su u nadziranim uvjetima. Upravo one daju nadu da je moguće očuvati na životu ovu jedinstvenu školjku i njenu cijelu vrstu. No, to je posao koji nije ni jednostavan ni brz, ali je itekako važan.
