Nastanak munja iznad vulkana dosad je bio nejasan zbog same prirode čestica koje u pravilu ne bi smjele stvarati naboj, no novo istraživanje dokazuje da je takvo što ipak moguće
Znanstvenici su napravili važan korak u razumijevanju vulkanske munje, jedne od najspektakularnijih pojava u atmosferi, koja se javlja unutar oblaka pepela tijekom erupcija poput Hunga Tonga-Hunga Haʻapai. Tijekom tog događaja zabilježeno je više od 2.600 munja u minuti i to na visinama do oko 32 kilometra.
Za razliku od klasičnih oluja, gdje električni naboj nastaje sudarima ledenih kristala i tuče, vulkanski se oblak sastoji od suhog pepela i stijena. Budući da su te čestice kemijski slične, dugo nije bilo jasno kako dolazi do razdvajanja naboja.
vezane vijesti
Novo istraživanje pokazuje da ključnu ulogu ima tanki sloj molekula bogatih ugljikom koji prekriva čestice. Kada su znanstvenici testirali čisti silicij (silika), nije dolazilo do značajnog električnog naboja, piše Guardian. No, čim je površina bila 'onečišćena' ugljikovim spojevima, sudari su počeli stvarati električni naboj.
Takav sloj može nastati prirodno - dovoljno je zagrijavanje, jer zrak već sadrži molekule koje se vežu na površinu čestica. U uvjetima vulkanske erupcije gdje postoje visoke temperature i snažni uzlazni tokovi zraka, stvaraju se idealni uvjeti za elektrifikaciju oblaka pepela, što rezultira intenzivnim munjama.
Studija je objavljena u časopisu Nature.
