S prvim danom 2026. godine, Europska unija kreće s primjenjivanjem Mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM). Riječ je o graničnoj pristojbi na emisije ugljika kojom se nameće naknada za sadržaj ugljika u robi koja je uvezena u EU, a proizvedena izvan nje. To je prva takva pristojba na svijetu.

S time će završiti prijelazno razdoblje za zemlje članice koje je krenulo 2023. godine kada su se EU članice složile smanjiti ugljične emisije na 55 posto do 2030. godine u odnosu na razine iz 1990. godine.

Cilj CBAM-a je poznat, ali koji su njegovi rizici i negativne strane? Upravo se to zapitala te ujedno i istražila Ana Vučemilović-Grgić, asistentica na Odjelu za međunarodne gospodarske i političke odnose Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO). U svojoj analizi za časopis IRMO-a navodi pristupila je ovom mehanizmu iz ugla njegovog jačanja konkurentnosti EU-a s jedne strane, ali s druge promatrajući potencijalne gospodarske, trgovinske i geopolitičke rizike.

Rizik po električni sektor?

U svojoj analizi, Vučemilović-Grgić ističe da se CBAM primjenjuje na proizvodne sektore cementa, električne energije, gnojiva, željeza i čelika, aluminija i vodika. Riječ je o sektorima koji zajedno čine preko polovicu emisije industrijskih djelatnosti uključenih u Sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU ETS).

‘EU ETS određuje tržišnu cijenu emisija ugljika za europska poduzeća u sektorima s visokim emisijama. Tako CBAM podvrgava uvoznike stranih proizvoda usporednim opterećenjima koje domaći proizvođači već snose u sklopu ETS-a. Tijekom prijelaznog razdoblja uvoznici određenih industrijskih sirovina i proizvoda iz trećih zemalja morali su podnositi izvješća o emisijama, ali nisu bili podvrgnuti financijskim obvezama. Međutim, 2026. godine započinje „definitivna faza” CBAM-a, kada poduzeća koja voze robu u EU moraju podnositi godišnje CBAM deklaracije o emisijama na uvezenu robu. Istodobno se uspostavlja sustav CBAM certifikata koje će poduzeća morati kupovati za odgovarajuće emisije. Međutim, kupnja i prodaja CBAM certifikata odgođene su do 1. veljače 027. godine, pri čemu će se certifikati kupovati retroaktivno za uvoz iz 2026. godine’, stoji u njenoj analizi.

Učinke CBAM-a će osjetiti i članice EU-a ali i vanjski trgovinski partneri. Vučemilović-Grgić je u svojoj analizi poseban naglasak stavila na slabije razvijene zemlje te nama susjednu regiju Zapadnog Balkana. Pri tome je glavna briga hoće li opskrba električnom energijom ostati sigurna, te hoće li klimatski ciljevi potencijalno narušiti međunarodne odnose i sveukupnu gospodarsku stabilnost. No, upravo autoricu analize, kao i druge stručnjake, najviše brine upravo pitanje električne opskrbe.

‘Stručnjaci predlažu odgađanje primjene CBAM-a na sektor električne energije do tržišnog povezivanja država Energetske zajednice s EU-om kako bi se prevenirali poremećaji u prekograničnoj trgovini električnom energijom te osiguralo dodatno vrijeme za uvođenje domaćih mehanizama određivanja cijene ugljika i povezivanje elektroenergetskih tržišta. Za sada EU ne planira takve izmjene. Nadalje, nedavne izmjene u svrhu smanjenja administrativnog opterećenja u slučaju malih i povremenih uvoza koje se primjenjuju na ostale CBAM sektore ne primjenjuju se na sektor električne
energije’, istaknula je Vučemilović-Grgić.

Dvojak učinak

U zaključku svoje analize, IRMO-va analitičarka navodi kako CBAM ima potencijal postati temeljni instrument dekarbonizacije, ali da se njegova učinkovitost ne smije promatrati samo kroz tu prizmu.

‘U sadašnjem obliku, mehanizam ima dvojak učinak na europsku proizvodnju ovisno o poziciji iste na proizvodnom lancu. Dok poboljšava konkurentnost europskih tvrtki zahvaćenih ETS-om koje se natječu sa stranim poduzećima koja nisu obuhvaćena istim, suočava europske proizvođače u prerađivačkim granama s višim cijenama sirovina i gubitkom konkurentnosti na stranim tržištima. Također, donosi rizik za sigurnost opskrbe električnom energijom i prekograničnu energetsku suradnju. Preuranjena i neprilagođena primjena instrumenta može ugroziti industrije koje su strateški ključne za gospodarske, klimatske i strateške ciljeve Europske unije’, sažela je Vučemilović-Grgić.

Dodala je i da je prijelazno razdoblje pokazalo kako CBAM može potaknuti razvijenije treće zemlje na ambiciozniju klimatsku politiku. No, praksa pokazuje i da se državama koje su najranjivije na socioekonomske pritiske, potrebno prilagoditi pristup. Analitičarka ističe da bi zanemarivanje ograničenih kapaciteta prilagodbe takvih država ‘usporila gospodarski razvoj i dekarbonizaciju u državama partnerima te preusmjeravanje visokougljičnih proizvoda prema trećim zemljama’. To nije samo protivno ciljevima europske klimatske politike, nego ima puno šire posljedice.

‘Takav pristup ujedno je protivan i strateškim interesima EU-a, osobito u kontekstu susjednih zemalja čija je socioekonomska stabilnost preduvjet za regionalnu stabilnost, napredak u procesu integracije i prevenciju vanjskih utjecaja u regiji. Razumijevanje načina na koji CBAM utječe na gospodarstva izvan EU-a, izravno i neizravno putem lanaca nabave, ključno je za poticanje argumentirane rasprave o njegovom daljnjem oblikovanju i, u konačnici, ostvarivanje optimalnih ishoda samog instrumenta. EU si ne može dopustiti klimatsku politiku koja potiče premještanje proizvodnje, ali ni emisija, izvan njezinih granica’, zaključila je Vučemilović-Grgić u analizi za IRMO.

Autor: Ivor Kruljac, Foto: Ralf Vetterle / Pixabay