Dok tehnološke kompanije sve češće ističu da novi modeli umjetne inteligencije postaju učinkovitiji i troše manje resursa, novo izvješće Ujedinjenih naroda upozorava da bi upravo taj napredak mogao dovesti do suprotnog učinka – veće ukupne potrošnje energije, vode i sirovina.

Prema procjenama iz izvješća, do 2030. godine umjetna inteligencija mogla bi trošiti čak tri posto ukupne svjetske električne energije. Istodobno bi podatkovni centri koji pokreću AI sustave mogli stvarati emisije stakleničkih plinova usporedive s godišnjim emisijama Ujedinjene Kraljevine te trošiti više vode za hlađenje nego što je čovječanstvo popije tijekom godine.

Paradoks učinkovitosti

U središtu upozorenja nalazi se poznati ekonomski koncept nazvan Jevonsov paradoks. Naime britanski ekonomist William Stanley Jevons još je u 19. stoljeću primijetio da veća učinkovitost u korištenju ugljena nije dovela do manje potrošnje, već upravo suprotno: niži troškovi potaknuli su širu primjenu i povećali ukupnu potražnju.

Sličan scenarij, smatraju autori izvješća, mogao bi se dogoditi i s umjetnom inteligencijom. Kako modeli postaju brži, jeftiniji i dostupniji, raste broj korisnika i područja primjene. Poslovni sektor, državna uprava, obrazovanje, zdravstvo, mediji i industrija sve više integriraju AI u svakodnevne procese. Posljedično, ukupna potrošnja računalnih resursa mogla bi rasti brže od tehnoloških poboljšanja koja bi je trebala smanjiti.

Podatkovni centri već troše ogromne količine energije

Prema podacima iz izvješća, svjetski podatkovni centri 2024. godine trošili su približno jednaku količinu električne energije kao Saudijska Arabija, jedan od najvećih svjetskih potrošača energije. Ako se sadašnji trendovi nastave, do kraja desetljeća njihov energetski zahtjev mogao bi se udvostručiti.

Za neutralizaciju ugljičnog otiska povezanog s takvom potrošnjom bilo bi potrebno zasaditi oko 6,7 milijardi stabala koja bi rasla deset godina. Istodobno bi podatkovni centri godišnje za potrebe hlađenja mogli trošiti više od devet bilijuna litara vode te zauzimati površinu gotovo deset puta veću od teritorija Ciudad de Méxica.

Europa između ambicija i energetske stvarnosti

Europske države posljednjih godina ubrzano ulažu u razvoj umjetne inteligencije da bi smanjile tehnološku ovisnost o SAD-u i Kini. Europska unija istodobno provodi ambiciozne klimatske ciljeve, što otvara pitanje kako pomiriti rastuće potrebe podatkovnih centara s planovima dekarbonizacije gospodarstva.

Mnoge zemlje već se suočavaju s izazovima osiguravanja dovoljno električne energije za nove AI centre, a osobito se raspravlja o utjecaju velikih podatkovnih kampusa na elektroenergetske mreže, dostupnost vode i lokalne prirodne resurse.

Stručnjaci upozoravaju da bi umjetna inteligencija trebala postati sastavni dio energetskog planiranja, jednako kao promet, industrija ili stambeni sektor, piše Science Alert.

Digitalna podjela svijeta

Izvješće također ukazuje na značajne globalne nejednakosti. Samo 32 države danas posjeduju specijaliziranu infrastrukturu za AI računalstvo u oblaku, a oko 90 posto ukupnih kapaciteta nalazi se u Sjedinjenim Američkim Državama i Kini. Takva koncentracija stvara novu vrstu digitalnog jaza između zemalja koje razvijaju i kontroliraju AI tehnologije te država koje ih uglavnom koriste.

Dodatni problem predstavlja činjenica da mnoge zemlje u razvoju snose dio ekološkog tereta rudarenjem rijetkih metala potrebnih za proizvodnju čipova, kao i zbrinjavanjem elektroničkog otpada.

Koliki je stvarni trošak jednog AI upita?

Ekološki utjecaj umjetne inteligencije ne ovisi samo o broju korisnika, nego i o vrsti zadatka koji AI izvršava. Jednostavan tekstualni upit zahtijeva znatno manje računalne snage od generiranja visokokvalitetnih slika ili videozapisa.

Napredni modeli za obradu videa i stvaranje multimedijskog sadržaja su naime među najzahtjevnijim aplikacijama s aspekta potrošnje energije, stoga stručnjaci sve češće pozivaju na veću transparentnost tehnoloških kompanija da bi korisnici i institucije mogli razumjeti stvarni okolišni trošak pojedinih AI usluga.

Potreba za 'odgovornom umjetnom inteligencijom'

Ujedinjeni narodi zagovaraju koncept odgovorne umjetne inteligencije koji uključuje praćenje cijelog životnog ciklusa tehnologije: od eksploatacije sirovina i proizvodnje čipova do recikliranja opreme nakon završetka njezina vijeka trajanja.

Među preporukama nalaze se obavezno objavljivanje podataka o potrošnji energije i emisijama AI sustava, razvoj energetski učinkovitijih modela, uključivanje AI projekata u nacionalne klimatske strategije, odgovornije korištenje vode i prirodnih resursa te međunarodna suradnja u upravljanju rastućom AI infrastrukturom.

Tehnološki napredak nije dovoljan

Ključna poruka izvješća jest da sama učinkovitost neće automatski riješiti problem rastuće potrošnje resursa. Povijest pokazuje da tehnološki napredak često dovodi do šire primjene tehnologije, ne i do smanjenja ukupne potrošnje, a umjetna inteligencija mogla bi slijediti isti obrazac.

Dok AI obećava revolucionarne promjene u gospodarstvu, znanosti i svakodnevnom životu, stručnjaci upozoravaju da bi njezin razvoj morao biti usklađen s okolišnim ograničenjima planeta.