Gradnjom brana, kopanjem kanala i pretvaranjem manjih vodotoka u močvarna područja dabrovi zadržavaju vodu u njima i stvaraju zelene pojaseve koji se teže zapale. Takva područja mogu usporiti širenje vatre, ali i pružiti utočište životinjama koje ne mogu pobjeći pred požarom.

Ekstremni toplinski valovi i manjak oborina posljednjih tjedana potaknuli su velike požare u dijelovima Francuske i Španjolske. Više stotina tisuća ljudi moralo je napustiti domove, a izgorjeli su deseci tisuća hektara zemljišta. Europska komisija aktivirala je stoga mehanizam za odgovor na izvanredne situacije, no europski kapaciteti sve se teže nose s požarima koji postaju intenzivniji i brže se šire, piše Euronews.

Stručnjaci pritom upozoravaju na pojavu koja vatru može učiniti još snažnijom, nepredvidljivijom i opasnijom za ljude na terenu. Riječ je o pirokumulonimbusima, golemim olujnim oblacima koje stvara sam požar i koji mogu proizvesti snažne udare vjetra, munje i nove požare.

Kako toplina povećava rizik od požara

Već nekoliko dana vrlo visokih temperatura dovoljno je da vlaga ispari iz trave, grmlja i druge vegetacije. Suho raslinje tada se lakše zapali, pa i mala iskra, primjerice s roštilja ili iz odbačenog opuška, može izazvati velik požar. Dodatni je problem tlo isušeno dugotrajnim sušama jer slabije zadržava vodu i otežava gašenje.

U takvim uvjetima močvarna područja koja stvaraju dabrovi mogu djelovati kao prirodne protupožarne barijere. Vegetacija uz njihove brane i jezerca ostaje zelena i vlažna čak i tijekom duljih sušnih razdoblja, zbog čega je mnogo otpornija na vatru od okolnog isušenog krajolika.

Požari se uglavnom šire kroz suho raslinje, pa često zaobilaze vlažna područja nastala djelovanjem dabrova. Takve zelene zone ujedno mogu postati utočišta za žabe, ribe, male sisavce i druge životinje koje se ne mogu brzo udaljiti od požara.

Zelena oaza usred izgorjelog krajolika

Jedan od najupečatljivijih takvih primjera zabilježen je nakon velikog požara u američkoj saveznoj državi Colorado 2020. godine.

Požar nazvan East Troublesome zahvatio je gotovo 81.000 hektara, uništio stotine kuća i odnio dva života, a snimke iz zraka nakon što je ugašen pokazale su golema spaljena područja, ali i zelenu oazu koja je ostala gotovo netaknuta zahvaljujući dabrovima.

Istraživanje iz 2020. godine, nazvano 'Smokey the Beaver', analiziralo je posljedice pet velikih požara na zapadu Sjedinjenih Država te se pokazalo da su dijelovi uz brane dabrova bili manje pogođeni požarima od onih na kojima tih životinja nije bilo.

Zdravlje vegetacije na područjima bez dabrova tijekom požara pogoršalo se u prosjeku tri puta više nego u područjima u kojima su oni gradili brane.

Kasnije istraživanje u Sierra Nevadi pokazalo je da bi njihove brane mogle zadržavati oko 120 milijuna prostornih metara površinske vode i povećati otpornost na požare na približno 2200 četvornih kilometara područja izloženih velikom riziku. Znanstvenici su zaključili da se vodotoci koji imaju koristi od aktivnosti dabrova često nalaze upravo na područjima izloženima i sušama i požarima.

Mogu pomoći i nakon požara

Istraživači ispituju mogu li dabrovi pomoći i u obnovi opožarenog područja. Zapadno od Fort Collinsa u Coloradu postavljene su umjetne brane i cilj je istražiti mogu li takve prepreke pomoći obnovi močvarnih područja te poboljšati kvalitetu vode.

Požari oštećuju strukturu tla, zbog čega ono slabije upija kišu i otopljeni snijeg, a time raste opasnost od bujičnih poplava te se velike količine sedimenta i ostataka slijevaju nizvodno i onečišćuju vodu. Umjetne brane pak usporavaju protok i omogućuju širenje vode po poplavnim ravnicama jer se sediment tada taloži na dnu vodotoka umjesto da nastavi put nizvodno.

Prvi rezultati pokazuju da takve brane mogu poboljšati kvalitetu vode, no znanstvenici još procjenjuju koliko bi njihova primjena bila učinkovita i izvediva na većim područjima.

Povratak dabrova u Europu

Dabrovi su nekoć bili gotovo istrijebljeni zbog lova, no zahvaljujući strožoj zaštiti i projektima očuvanja njihova se populacija u Europi oporavila. Od 1960. do 2016. godine broj europskih dabrova, ne računajući Rusiju, povećao se za oko 16.000 posto te ih danas ima više od 1,2 milijuna.

Njihov povratak mogao bi diljem kontinenta stvoriti nove prirodne protupožarne barijere, uz dodatne koristi poput smanjenja opasnosti od poplava, zadržavanja vode u krajoliku i poboljšanja njezine kvalitete.

Organizacija Rewilding Europe upozorava da se, u vrijeme sve češćih i intenzivnijih požara povezanih s klimatskim promjenama, važnost područja koja oblikuju dabrovi ne bi smjela podcijeniti te poručuju: 'Voda ne gori.'