Znanstvenici upozoravaju da je glavni pokretač tih promjena klimatska kriza, uzrokovana ponajprije izgaranjem nafte, ugljena i plina, piše AP.

'Mediteran naših djedova, naših starijih, pa i Mediteran starih Grka, zauvijek je izgubljen. Mnoge od tih promjena nepovratne su', rekao je Ernesto Azzurro, morski biolog iz Instituta za morske biološke resurse i biotehnologiju talijanskog Nacionalnog istraživačkog vijeća.

Svjetsko žarište klimatskih promjena

Mediteran je označen kao jedno od svjetskih žarišta klimatskih promjena. Prema procjenama neovisne mreže znanstvenika Mediterranean Experts on Climate and Environmental Change, njegove bi se vode do 2100. godine mogle zagrijati za između dva i šest Celzijevih stupnjeva. Istodobno se očekuje da će morski toplinski valovi postajati sve češći, dulji i intenzivniji.

Ronan McAdam, oceanograf iz Euromediteranskog centra za klimatske promjene, objašnjava da se toplina iz gotovo zatvorenog Mediterana teže raspršuje nego iz golemih oceanskih prostranstava.

Takvi uvjeti pogoduju vrstama koje su u Mediteran stigle iz toplijih mora. Među njima je i srebrnopruga napuhača, iznimno proždrljiv grabežljivac kojeg Azzurro opisuje kao jednog od najgorih uljeza u tom moru. Brojne strane vrste ušle su u Mediteran kroz Sueski kanal, a nakon što su se udomaćile u njegovu istočnom dijelu, počele su se širiti na zapad, prema obalama Francuske i Španjolske.

Po podacima Opće komisije za ribarstvo u Sredozemlju, tijela koje djeluje pri Organizaciji UN-a za hranu i poljoprivredu, invazivne vrste u Mediteranu prisutne su već desetljećima, međutim njihovo širenje ubrzalo se početkom 2000-ih zbog rasta temperature mora.

Riba lav, primjerice, prvi je put zabilježena u istočnom Mediteranu 2012. godine, nakon čega se počela brzo širiti prema zapadu. 'Mediteran će postajati sve siromašniji i imat će sve manje vrsta jer klimatske promjene, osobito u njegovu istočnom dijelu, stvaraju uvjete koji sve manje odgovaraju domaćim vrstama', upozorio je Azzurro.

Domaće vrste nestaju, ribari ostaju bez ulova

Među prvim područjima koja su osjetila posljedice toga bio je Cipar, ponajprije zbog blizine Sueskog kanala. Riba lav ondje je potisnula domaće vrste poput trlje, što je teško pogodilo lokalne ribare. Ribe koje su kupci tradicionalno tražili sve je manje, a u mrežama se pojavljuju vrste koje lokalno tržište ne poznaje ili ih ne želi kupovati.

Veliku štetu stvaraju i ribe kunići, biljojedi koji mogu opustošiti alge i morsku vegetaciju s dna, čime uništavaju staništa i izvore hrane o kojima ovisi niz domaćih organizama, ostavljajući za sobom gotovo ogoljene podmorske površine. 'Znamo što treba učiniti: moramo smanjiti upotrebu fosilnih goriva', rekao je zoolog Piero Genovesi iz talijanskog Višeg instituta za zaštitu okoliša i istraživanje.

'To je hitno pitanje za cijelo čovječanstvo. Rješenja su nam poznata, ali zahtijevaju globalnu i zajedničku viziju', dodao je. U Mediteranu je dosad identificirano oko tisuću stranih i invazivnih vrsta, a približno 800 njih već je uspostavilo stabilne populacije.

Razmjeri promjena vidljivi su u plićacima istočnog Mediterana. Prema Azzurrovim riječima, ta su područja izgubila čak 93 posto populacije mekušaca, a ozbiljne posljedice zabilježene su i u Jadranu. Duž talijanske obale, koja je nekoć obilovala dagnjama, gotovo cijele populacije u pojedinim su područjima nestale nakon što je temperatura mora povremeno prelazila 30 Celzijevih stupnjeva.

Masovno ugibanje zabilježeno je duž velikog dijela obale, od Venecije na sjeveru do Barija na jugu. 'Pomor je bio spektakularnih razmjera. Ne pronađemo li populacije koje se mogu prilagoditi drukčijim klimatskim uvjetima, dagnje u Jadranu ne očekuje dobra budućnost', rekao je Azzurro.

Neke invazivne vrste opasne su i za ljude

Invazivne vrste ne ugrožavaju samo ekosustave i ribarstvo jer u pojedinim slučajevima predstavljaju i opasnost za ljude. Azzurrov institut zato je s partnerskim organizacijama pokrenuo kampanju 'Čuvajte se ove četvorke', kojom upozorava na najopasnije vrste.

Napuhača tako sadrži snažan otrov te njezina konzumacija može biti smrtonosna, a riba lav (vatrenjača) ima otrovne bodlje koje mogu izazvati ozbiljne ozljede kod ribara, kupača i svih koji s njom dođu u kontakt.

Znanstvenici smatraju da više nije moguće potpuno zaustaviti ili preokrenuti širenje invazivnih vrsta u Mediteranu pa se sve više raspravlja o načinima na koje bi se obalne zajednice mogle prilagoditi novim okolnostima. Jedno od mogućih rješenja jest komercijalizacija jestivih invazivnih vrsta. One koje nisu jestive ili su opasne, poput napuhače, ribari bi mogli ciljano loviti uz financijsku naknadu, nakon čega bi ulov bio sigurno uništen.

Neke vrste već imaju tržišnu vrijednost. Riba lav u pojedinim se državama prodaje po visokim cijenama, no ribari još nisu u većoj mjeri iskoristili potencijal drugih jestivih uljeza, poput tamnog bodljikavca, čija se populacija znatno povećala i u talijanskim vodama.

Utjecaj se može ublažiti

Genovesi upozorava da je prekasno za potpuno uklanjanje već udomaćenih vrsta, no ističe da se njihov utjecaj ipak može ublažiti.

Jedna od ključnih mjera jest sprječavanje dolaska novih organizama provođenjem međunarodnog sporazuma koji od nacionalnih vlasti zahtijeva nadzor i obradu balastnih voda brodova. Brodovi njima mogu prenijeti jajašca, ličinke i odrasle jedinke iz jednog dijela svijeta u drugi. 'To je tehnički izvedivo i može smanjiti broj novih stranih vrsta za između 95 i 99 posto', rekao je Genovesi.

Druga je mogućnost premazivanje brodskih trupova posebnim bojama koje otežavaju organizmima da se za njih pričvrste i tako putuju između različitih mora.

Mijenjaju se i pravila ribarenja kako bi se domaćim vrstama omogućio oporavak. Razmatra se, primjerice, uzgoj otpornijih vrsta mekušaca koje bi se lakše nosile s pritiskom invazivnog plavog raka. 'U godinama koje dolaze glavni će izazov biti obnova okoliša i pronalaženje novih načina da mu pomognemo da se oporavi', zaključio je Genovesi.