Pauci možda znaju biti jezivi, ali igraju važnu ulogu u ekosustavu jer se hrane nametnicima. Time je veselje i radost britanskih biologa još veća jer su na otoku Wight pronašli primjerak Aulonia albimana iz porodice pauka Vučjaka. Poznat je i kao ‘bijelozglobni pauk’ zbog bijelih tragova na svojim pedipalpima, prednjih dodataka sličnih nožicama na glavi, pokraj usta.

Otok Wight je dom prirodnom rezervatu Newton do kojega se može doći samo brodom. Ova vrsta pauka je dobro znana u Ujedinjenom Kraljevstvu te je jedna od 38 vrsti koji spadaju u porodicu pauka vučjaka. No, znanstvenici su strahovali da je Aulonia Albimana izumro zauvijek i to još od 1985. godine.

Za ovo važno otkriće zaslužni su entomolozi Mark Telfer and Graeme Lyons. Izgubljenog pauka pronašli su nekih kilometar i pol od bivše kolonije ovog pauka kod rezervata Newton.

‘Ovo je jedno od onih nezaboravnih otkrića. Uzbudljivo je pronaći vrstu za koju smo 40 godina mislili da je izgubljena. Zbog učestalih neuspjeha da ga pronađemo na područjima gdje je prije bio i gubitkom njegovih okoliša, činilo se da se pridružio tužnoj listi izumrlih vrsta’, rekao je Telfer koji je predvodio ekspediciju, prenosi The Guardian.

‘Uočila sam ga devet minuta prije odlaska’

Prva ga je vidjela biologinja Lyons i to u zadnjim trenucima četverosatne ekspedicije nakon koje su se morali brodom ponovno vratiti u civilizaciju.

‘Prvog sam našla svega devet minuta prije odlaska, a drugog pauka u posljednjoj minuti. Vidjela sam 559 vrsta pauka na britanskim otocima i ovo je daleko najuzbudljiviji pronalazak’, rekao je Davies, prenosi The Guardian.

Pauci vučjaci su dobili svoje ime zbog vještih lovačkih vještina. Umjesto da čekaju plijen u mreži, love ga po zemlji i ugrizu poput vukova. No, lovačke tehnike Aulonie albimane obavijeni su misterijom te znanstveno pokušavaju shvatiti ulogu slabašne mreže koju plete, što je netipično za ovu vrstu paučnjaka. Odraslo tijelo ovog pauka naraste u rasponu od 3,8 do 4,4 milimetara.

Godinama rade na obnovi staništa

Ponovni susret s ovim paukom bijelih ticala i narančastih nogu je razveselio i menadžera nacionalne zaklade otoka Wight, Paula Daviesa. Majušni pauk preferira neravna područja s puno sunčevog svjetla. No, stanište na kojemu su se ranije našli, bio je obrastao, ali se okoliš popravio prirodnim metodama. Točnije, ovcama koje su se hranile zelenilom na obraslom području i stvorili bolje uvjete za prosperitet ovog pauka.

‘Godinama se bavimo travnjakom na rijetkom vapnencu kako bismo potaknuli bogatu bioraznolikost. Vidjeti povratak ove rijetke vrste je nevjerojatna nagrada’, ustvrdio je Davies.

No, nakon ovog pronalaska, znanstvenike čeka veliki posao. Ne samo da moraju utvrditi točnu populaciju, već i zaključiti koji to uvjeti odgovaraju ovim paucima kako bi osigurali daljnji razvoj populacije.

Autor: Ivor Kruljac, Foto: NARENDRA SHRESTHA/EPA