'MACHETE'

Urnebesna posveta zlatnom dobu filmskog seksa i nasilja

  • Autor: Velimir Grgić
  • Zadnja izmjena 04.10.2010 09:44
  • Objavljeno 04.10.2010 u 10:00
'Machete'

'Machete'

Izvor: Promo fotografije / Autor: promo

Novi film Roberta Rodrigueza premijerno će u Zagrebu biti prikazan sutra. To je savršena posveta meksploatacijskom filmu, ali i puno više od toga – seks, nasilje, humor, opatice, automobili i kontroverzni politički kontekst samo su dio beskrajno zabavnog primjera kako se retro-eksploatacija treba raditi u 21. stoljeću

Cijeli 'Grindhouse' iz 2007. bio je sjajna ideja – nažalost ne i komercijalna, pa tako baš ne i toliko sjajna za producente koji su se zamalo utopili u katastrofalnom utršku na blagajnama, ali kultni odjek Rodriguezove i Tarantinove zajedničke posvete američkom eksploatacijskom filmu sedamdesetih bio je dovoljan da vatreni fanovi dvojca, ali i nasljeđa koji su obojica cijedila u svojim pričama o brzim automobilima, opakim curama i opasnim, koliko i urnebesnim zombijima, pretvore cijelu stvar u pravi mali fenomen.

U toj mjeri da su lažni foršpani snimljeni po uzoru na grindhouse i drive-in principe dvostruke projekcije odijeljene najavama za druga, nadolazeća celuloidna ludila, postali potencijalni predložak za pravu dugometražnu realizaciju. Čak je i Eli Roth lamentirao nad time da svoj 'Thanksgiving' transformira u cjelovečernji slasher s ljudima-puricama na obiteljskoj večeri, a upravo ove godine počelo je snimanje 'Hobo With A Shotgun', sage o beskućniku-osvetniku (Rutger Hauer koji tamani zle policajce i pedofilskog Djeda Mraza!), također utemeljene na istoimenom lažnom foršpanu za 'Grindhouse', prikazivanom uglavnom na kanadskom tržištu.

Rodriguez je prvi otišao korak dalje od tek običnog, šaljivog retro-foršpana pa, ponukan iznimno dobrim reakcijama na mini verziju 'Machete', stvarno skupio novce i snimio pravi pravcati, dugometražni igrani film, kino film, za razliku od inicijalnih izravno-na-video ideja, naslov koji nastavlja stopama njegovog remek-djela 'Planet terora' te ponovno eksploatira nasljeđe eksploatacije, ovog puta meksploatacijskog podžanra, filmova koji su seks i nasilje južno od Rio Grandea sedamdesetih pretvorili u posebnu, 'latino verziju' nešto razvikanijih bleksploatacijskih filmova, sa zvijezdama kakva je, recimo, Tarantinu omiljeni Hugo Stiglitz, meksploatacijska verzija Richarda Roundtreeja ili Rona O'Neala

promo

promo

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal


Scenarij za 'Machete' Rodriguez je napisao još 1993. godine, kada je sada već legendarnog Dannyja Treju, bivšeg zatvorenika, slavnog glumca i vlastitog rođaka, ubacio u 'Desperado' te zaključio, kako je sam rekao, da bi 'ovaj frajer trebao imati svoj serijal meksploatacijskih filmova, poput Charlesa Bronsona i Jean-Claudea van Dammea' – možda se upravo zato, bez šale, na kraju filma 'Machete' eksplicitno najavljuju i dva nadolazeća nastavka?

Već tada nastala je ideja o meksičkom policajcu iz naslova koji obavlja prljave poslove za Amerikance, no Rodriguez je jedno duže vrijeme imao 'pametnijeg' posla, prije svega izgraditi svoje filmsko carstvo i poziciju koja bi mu omogućila da snima što i kako želi, zahvaljujući golemim uspjesima multimilijunskih hitova poput serijala 'Spy Kids'. Čekalo se i nakon 'Grindhousea' – prve priče o pretvaranju foršpana u film pojavile su se odmah 2007, ali tada se govorilo o malom, jeftinom projektu za dodatak na DVD-u 'Planete terora'. Pa se godinu dana šutjelo, ne bi li 2008. na Comic-Conu konačno bilo potvrđeno ono što je interes gledatelja sve glasnije tražio – 'Machete' se definitivno snima, a razmišlja se i o nastavcima!

Dvije godine kasnije i 'Machete' je konačno stigao u kina, čak i u hrvatska, na tržište gdje meksploatacija i američki grindhouse nikada nisu bili opći popkulturni pojmovi, iako su starije generacije odrasle na kino repertoaru SFRJ ipak imale priliku dozirati se eksploatacijskim filmovima, ali najčešće iz tada posebno nam prijateljske Kine i Hong Konga ili susjedne nam Italije. A neki novi klinci danas mogu nadoknaditi iznimno puno toga, uključujući i kino svijet svojih roditelja, ali i razne verzije njihovih prekooceanskih pandana, preko DVD ponude koja obavlja poslove pravih arheologa te daje priliku za upoznati svijet koji je inspirirao, između ostalog i 'Machete' - svijet meksploatacije, karsploatacije i nansploatacije, filmova o nasilnim Meksikancima, brzim automobilima i seksipilnim časnim sestrama, čiji su utjecaji itekako očiti u razuzdanom i razigranom kaleidoskopu ideja, likova i glumaca Rodriguezovog novog remek-djela.

Jer 'Machete' jest upravo to – remek-djelo hommagea, s ubojitom glumačkom posvetom dostojnom Stalloneovih 'The Expendables' (ali s još boljom realizacijom nostalgične akcijske igre od Slyovog pomalo razočaravajućeg retro-spektakla), savršenim kombiniranjem Treja i mačete, Stevena Seagala i katane, Dona Johnsona i lovačke puške te Jessice Albe, Michelle Rodriguez, Lindsay Lohan i erotike, beskonačnog, poput eksplo-razglednice snimljenog seksipila, uključujući kratku i decentnu, ali razarajuću golotinju Albe i Lohan.

Naravno, kao i svaki drugi film na svijetu, ni 'Machete' nije za svakoga – klanjajući se zlatnoj eri filmskog seksa i nasilja, on jest prepun seksa i nasilja, iako je seks puno prigušeniji, tek nagoviješten i često rezan u prikazu samog čina, nauštrb potenciranja zavodljive seksipilnosti ženskih likova, ali je zato nasilje, karikaturalno i prekrasno pretjerano, posve pušteno s lanca, od frcajućih udova po svim kutovima velikog platna do legendarne scene njihanja na ljudskim crijevima, poput Tarzana na lijani, poput Petera Jacksona prije 'Gospodara prstenova'.

Pridodajte tome kontroverzan politički kontekst i radnju koja se okreće oko borbe korumpirane teksaške politike protiv ilegalnih imigranata s juga, a koji film još više približava skandaloznom iskorištavanju konteksta rasnih ratova i rasnih stereotipa na kojima se temeljio svaki pošteni bleksploatacijski klasik svoje ere, jasno je da je 'Machete' kompletan eksploatacijski masterpis – tabloidno senzacionalistički, karikaturalno nasilan i beskrajno seksi, ali kako je snimljen u 21. stoljeću i ima autora koji stvarno zna snimati, u isto je vrijeme savršeno stiliziran, suvremen i prihvatljiv generacijama koje nikada u životu nisu posjetile potez grindhouse kina u 42. ulici na njujorškom Manhattanu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi