METZ/JOE 4 @ ŽEDNO UHO

U tunelu usred panka

24.02.2013 u 10:00

Bionic
Reading

Snijeg i bljuzgavica nisu spriječili preko 300 fanova bučnog post-punka da u subotu navečer ispune klub Žedno uho, kako bi svjedočili moćnom nastupu jednog od najaktualnijih bendova žanra, kanadskog Metza, i vrhunskoj domaćoj podršci u vidu noisera Joea 4

Može zvučati čudno, ali prvi posjet klubu Žedno uho, otvorenom početkom veljače u podrumu Klovićevih dvora, u neku ruku podsjetio nas je na prvi posjet prethodnom utočištu ove vrijedne koncertne produkcije – Purgeraju. Baš kao i tada, kad smo svjedočili znojnom i glasnom nastupu Japandroids, u uskom prostoru, kapacitetski ograničenom na tristotinjak ljudi, nastupao je aktualan i glasan bend koji je došla podržati vjerna zagrebačka baza ljubitelja buke. Ipak, dugogodišnja potraga za domom (uključujući i neuspješan eksperiment s Purgerajem) naučila je ekipu iz Žednog uha kako pripremiti elaboriran, lijepo osvijetljen i prikladno ozvučen prostor koji će nakon ispuhavanja početnog hypea (i prorijeđenijih posjeta inspekcija) stabilizirati publiku i kroz prekrasan atrij dolaskom toplijeg vremena stopiti se s galerijom.

Subotnju večer otvorili su domaći noise prvoborci Joe 4, kojima je 'tunelski' tip prostora prilično dobro pasao. Sa zidova obloženih ciglom doslovce se cijedila njihova fuzirana buka, otprašena rutiniranim sviračkim umijećem koje iz koncerta u koncert ostavlja sve kompaktniji dojam. Proboj Metza pokazao je da i izvan Hrvatske postoji interes za glazbu utemeljenu u korijenima bučnog zvuka, pa se nadamo da će Joe 4 u predstojećem periodu pokazati svoju moć i izvan Hrvatske.

Kanađani Metz su stigli u Zagreb usred naporne dvomjesečne turneje, no to se nije nimalo odrazilo na njihov nabrijani, skakutavi, katkad i preteatralni nastup, čiji ton je također odredio prostor. U nekom širem i većem klubu vjerojatno bi do izražaja više došla (nama intrigantnija) grunge strana ovog benda, no kondenzirani podrum Klovićevih dvora grunge je pretvorio u sludge. S druge strane, prljavost zvuka, a pomalo i vizualni dojam podsjetili su na jedan od korijenskih punk bendova na koji nećete naletjeti čitajući recenzije o Metzu – Dead Kennedys. Ukratko – bend koji svoju reputaciju gradi polako i pažljivo (pet godina su svirali prije izdavanja debi albuma) na koncertu odabire pristup divlje rašomonijade protiv koje se nitko tko u sebi ima punk nerv ne bi smio buniti.