Film 'Ovrha' prati dugotrajan postupak ovrhe na primjeru obitelji Medak, obilato začinjen administracijom, advokatima, pismenim upozorenjima, opomenama, tužbama i protutužbama. Scenarij i režiju filma potpisuje Neven Hitrec, s kojim smo popričali uoči premijere.

Kad i zašto ste se odlučili snimiti film 'Ovrha'? Inspiracije nije manjkalo, pretpostavljam.

Ideja mi je došla na pamet prije par godina kada ovrhe u Hrvatskoj još nisu toliko uzele maha kao danas. Prva namjera je bila da se napravi film o obitelji koju nešto ugrožava, koja se suočila s problemom koji jedva preživljava. Odlučio sam se za ovrhu, kao jedan vid ugroze osnovne egzistencije jer vam iznad glave visi prijetnja da ćete za dan, dva, mjesec ili godinu ostati s obitelji na cesti. To su velike traume.

Kako ste došli do obitelji Medak? Jesu li oni vas pronašli ili vi njih?

Novinar istraživač Nikica Klobučar i ja šest smo mjeseci po cijeloj Hrvatskoj tražili obitelj koja bi bila dobra za ovaj film. Jer potrebna je ogromna količina obostranog povjerenja da bi se nekoga pustilo u svoj dom s kamerom koja neumoljivo prati razvoj međuljudskih odnosa u malom, ograničenom prostoru stana. Nenad i Marina Medak iz Metkovića na prvi kontakt bili su mi zanimljivi kao ljudi, a njihov slučaj je intrigantan i po tome što su od početka tvrdili da nisu potpisali sporni ugovor, nego da je on krivotvoren kod javnog bilježnika.

288025,246184,245177,220671
Jesu li se članovi obitelji Medak lakoćom prepustili kameri ili su imali zid koji je trebalo preskočiti?

Svi imaju zid prema kameri u prvom trenu. Ali on se vrlo brzo ruši, pogotovo kada postoji povjerenje između filmske ekipe i ljudi koji su ispred kamere. U ovom slučaju povjerenja je bilo napretek, ali i velike hrabrosti s njihove strane i velike odgovornosti da napravim dobar posao s moje.

Koliko dugo je trajalo snimanje i kako je proteklo?

Snimanje je trajalo dvije godine. Odlazili smo u Metković u one dane kada je bila zakazana sudska rasprava o njihovom slučaju. Tada su i tenzije i emocije u stanu bile najjače.

Ušli ste u obitelj koja se našla na samom egzistencijalnom rubu. Koliko vam je bilo mučno uroniti u taj svijet? Posebice sa spoznajom da se takvo što u današnje vrijeme može dogoditi svakom.

Nisam htio napraviti mučan film, već film koji će biti svjedok borbe za očuvanje ljudskog dostojanstva u nemogućim uvjetima lošeg pravosuđa, kriminala javnih bilježnika i banaka koje sa svojim odvjetnicima neumoljivo melju tzv. male ljude. Ovaj film je emotivan i u njemu ima i tragikomičnih situacija i laganog humora u nekim scenama, jer je takav i život. Nitko se ne može samo jadati, mora se i nasmijati i zagrliti da bi mogao ići dalje.
Je li vas izmijenilo snimanje filma? Za vrijeme nastanka, ovrha je bila i dio vaše stvarnosti.

Tijekom tako dugog procesa nastajanja filma nisam imao baš puno izbora. Postao sam i privatno jako vezan uz obitelj Medak jer sam ih upoznao u tako intenzivnim i psihički kriznim situacijama kakvim nisam svjedočio vjerojatno kod nikoga drugoga u svom životu.

Jeste li na početku snimanja imali neku ideju o raspletu?

Nenad Medak je od prvog susreta tvrdio da nije potpisao sporni ugovor. Hrvatskom pravosuđu bilo je potrebno četiri i pol godina suđenja da on uspije dokazati svoju tvrdnju. Dakle, riječ je o falsificiranom ugovoru. Ali banka se žalila na presudu i slučaj je prebačen na drugi sud, onaj u Dubrovniku. Nevjerojatno, ali istinito, proces ide dalje.

Postoji li kakvo rješenje za ljude koji se nađu u situaciji obitelji Medak?

Ja sam svjedok da sustav ne funkcionira. Ovakvi slučajevi se ne bi smjeli događati u Hrvatskoj. Sustav kao da štiti kriminalce… to je, nažalost, moj dojam.

Film 'Ovrha' temom je posredno vezan uz film Arsena Oremovića 'U braku sa švicarcem', koji je nedavno krenuo u filmski život. I o jednom i o drugom problemu – kreditu u švicarcima i ovrsi kao jednoj od mogućih posljedica – u medijima se priča tek povremeno. Treba li se više i kontinuiranije govoriti, pisati i snimati o njima? Može li to pomoći?

Naravno. Nije dovoljno napisati: '270.000 građana Hrvatske je trenutno pod ovrhom'. Kada se dođe do primjera, do svakodnevnih situacija, onda se vidi težina i dubina te krize.

O kojim biste još mučnim aktualnostima željeli progovoriti kroz dokumentarac?

Naša zemlja je trenutno raj za dokumentariste i filmaše općenito. U stvarnosti ima toliko građe za dobre filmove da je zapravo potrebno samo fokusirati se na nešto što autora istinski zanima. Imam nekoliko ideja za sljedeće projekte, ali neka oni zasad ostanu moja mala tajna.