TAMARA OBROVAC

'Što sam starija, to mi je jasnije ludilo u kojem živimo'

  • Autor: D.Jagatić
  • Zadnja izmjena 19.06.2011 10:37
  • Objavljeno 19.06.2011 u 10:37
Tamara Obrovac

Tamara Obrovac

Izvor: tportal.hr / Autor: tportal.hr/Lucija Bušić

Ovih se dana u prodaji pojavio novi studijski album Tamare Obrovac pod nazivom 'Madirosa' na kojem je ugostila češki gudački kvartet Epoque te dodala dah klasike u svoj specifičan etno jazz izraz. Istovremeno, Tamara je ponovo na čelu Valamar Jazz Festivala kao umjetnička ravnateljica, koji će svoje drugo izdanje doživjeti i ove godine od 6. do 9. srpnja u Poreču. Sve zajedno i više nego dovoljno razloga za razgovor

Naziv vašeg novog albuma je 'Madirosa', što je po vama izmišljeni naziv za mediteransku ružu. Odakle ta ideja?

To sam ja izmislila. To je tipičan način na koji ja radim muziku: zatvorim mozak i otvorim usta pa izađe to što izađe. U ovom slučaju je izašlo to slogovlje samo po sebi. Nekada mi se dogodi da slogovlje izađe pa ga zamijenim nekim slogovljem koji ima značenje odnosno riječima, ali u ovom slučaju mi se učinilo da je to potpuno nepotrebno jer uz glazbu i sam glazbeni dio 'Madirose' se vidi da to predstavlja nekakav Mediteran u mojoj glavi. S obzirom da sam ja skladateljica, imam pravo to navesti, a slušateljstvo neka odluči je li to isto i za njih ili ne. Dakle, potpuna demokracija.

Na novom albumu ponovo surađujete sa svojim stalnim pratećim glazbenicima u Transhistria Ensembleu, ali i s češkim gudačkim kvartetom Epoque

Transhistria Ensemble čine Krunoslav Levačić na bubnjevima, Žiga Golob na kontrabasu, Uroš Rakovec na gitari i Fausto Beccalossi na harmonici, kojima smo pridružili odnosno ugostili, po meni, izvanredan crossover kvartet. Nisam ni u snu očekivala koliko će to oni dobro odsvirati. Čisto! Ono što sam ja napisala, ne zato što bi to bilo tehnički zahtjevno, naravno da nije jer ja nisam ozbiljan klasičan kompozitor, niti je sav materijal tako kompleksan da bi zahtijevao tehničke virtuoznosti koje oni definitivno imaju, već po tome kako su oni to frazirungom odsvirali i kakva je to mekana češka gudačka boja i na koji način su uspjeli odsvirati ritmički s Transihstria Ensembleom. To je nevjerojatno.

To se osjeti i na samom albumu, upravo ta specifična strast izvedbe.

To je ta slavenska duša. Gudača praška škola. Pri traženju sam našla jedan nizozemski kvartet, ali oni po duši, toplini i mekoći zvuka, a meni osobno i po uigranosti, nisu ni sjena ovom kvartetu.

Zanimljiva, a sigurno je i jedan od razloga zašto sav materijal zvuči tako dobro, jest činjenica da je kompletan materijal snimljen u studiju Radio Pule.

Apsolutno. Takvi su svi naši albumi, samo što je ovaj put to snimljeno faktički u jednom prostoru s paravanima. To sve mogu zahvaliti Radio Puli, njihovom studiju, koji je dovoljno velik da nas devet može unutra komotno stati. I ton majstoru Aldu Spadi koji je sam napravio nacrte za te paravane koji su se namjenski napravili za to snimanje tako da smo mogli čuti jedni druge tijekom snimanja, ali smo bili fizički odvojeni da se kasnije može raditi postprodukcija zvuka. Mislim da je iz ovog albuma vidljivo to sve i da je to gotovo koncertna snimka. Nema nijedne jedine izmjene. Niti jednog jedinog dosnimavanja na cijelom CD-u, a i snimljeno je za dan i pol. Znači: jedan, dva, tri, četiri, i idemo. Dolazili su dečki s Radio Pule gledati i raspitivati se kako smo to napravili, a Aldo im je odgovarao: 'Jer znaju.' Hvala Radio Puli, hvala Aldu Spadi koji je sve to snimio i producirao, masterirao. Ja sam isto jako zadovoljna i možda će to glupo zvučati, ali kada sam to čula rekla sam da sada mogu i umrijeti. To je meni bilo iznad svih očekivanja jer to nije moje područje. To je dah klasike. To nije ozbiljna klasična glazba, ali sama forma gudačkog kvarteta nosi taj prizvuk. I pisanje aranžmana za kvartet mora podlijegati nekakvim skladateljskim zakonima. Ipak to nekako moraš napraviti, tako da sam ja jako sretna što sam na osnovi svog nepoznavanja gudačkih instrumenata uspjela napraviti ovako relativno konzistentne aranžmane.


Koliko su glazbenici iz kvarteta Epoque zadovoljni finalnim proizvodom i samom suradnjom?

Super zadovoljni. Oni su krasni dečki. Mladi su to dečki, tako da oni mene zovu maminka. Ja im šaljem mailove pa im pišem: 'Hello baby, maminka is here.' To su vrlo normalni mladi ljudi i odmah smo se našli. I na tom nekom ljudskom nivou, koji je ponekad gotovo i bitniji od tog glazbenog nivoa. To ide s godinama. Idealno je kada se poklopi s tim da su to vrhunski glazbenici i normalni ljudi. To je onda idealna kombinacija, a da pokucam o drvo, takav je i cijeli Transhistria Ensemble. Mi smo uspostavili odličan odnos. Ja se nadam da će sada oni preko svoje agencije u Češkoj napraviti promociju i tamo jer je takav bio naš dogovor. Oni svoje određeno ime tamo imaju. Tu smo svirali ili ćemo svirati oko pet koncerata koje sam organizirala ili organiziram. Tako bih rado najavila i službeni promotivni koncert koji će se održati u dvorcu Lužnica u Zaprešiću u ponedjeljak 20. lipnja u 21 sat. Ulaznice se mogu nabaviti na www.ulaznice.hr i svim Aquarisu music shopovima. Stoga one koji mogu uživati u epskim razmjerima novog albuma i pjesmama koje traju od pet do dvanaest minuta toplo pozivam da sjednu ispred dvorca Lužnica u taj nevjerojatni azil u kojem vlada nevjerojatni mir. Jedna prekrasna neometanost vibracijama, pa vjerujem da će i koncert jako dobro sjesti u taj kontekst i tu glazbenu priču koju ćemo ponuditi.

Ne škodi spomenuti da će uz doživljaj glazbe biti ponuđeno i istarsko vino i maslinovo ulje.

Nije loše spomenuti da će Dani Kraljević predstaviti svoja vina i maslinovo ulje Cuj. Tako da će se prije i poslije koncerta moći kušati njegova vina uz mali komadić domaćeg kruha umočenog u maslinovo ulje.

Kada već spominjemo vino, maslinovo ulje i glazbu, moramo se svakako osvrnuti i na Valamar Jazz Festival na čijem ste čelu kao umjetnička ravnateljica i koji će svoje drugo izdanje doživjeti ove godine od 6. do 9. srpnja.

Ovo je druga edicija. Prvu smo nekako uspješno posložili i udarili temelje, rekli bismo građevinskim rječnikom. Ne čude me ti pristojni temelji s obzirom da je ta manifestacija tako i pripremana: dugo, temeljito i zamišljena je kao manifestacija koja će imati duži vijek trajanja. Kod nas se često nešto pojavi, digne i umre. Prečesto. Tako da je s jedne strane tu i ozbiljan pristup financijera koji su ozbiljna turistička firma i koji su mene zamolili da vodim cijeli taj organizacijski dio jer su znali da posjedujem taj neki profesionalni ugled i u izvođačkom i u organizacijskom smislu. Prve godine smo napravili ono što ja mislim da je jako bitno, a to je spoj ambijenta, turizma i kulture. Napravili smo jednu finu manifestaciju čije se odvijanje ne osjeća u organizaciji. Nema tenzija već samo jedan mir i profesionalizam koji ne opterećuje. Otok Sveti Nikola je prekrasan. Pozornica i publika se nalaze tik uz more. Prije samog održavanja koncerta sam predložila da se ne pušta nikakva muzika jer se tamo čuju cvrčci, čuje se more i to je prekrasno. Nema nikakve potrebe da se to ugrozi mehaničkom glazbom kada nakon toga kreće prava glazba odnosno ono zbog čega je publika i došla. Atmosfera je prve godine bila prekrasna, a publika i kritičari, pogotovo glazbenici, bili su prezadovoljni jer su bili odlično ugošćeni, za što su se pobrinuli naši domaćini iz Rivijere Poreč. Ove godine uvodimo jedan novitet, Eufrazijevu baziliku kao novi koncertni prostor.

U kojem nastupate vi s Transhistria Ensembleom.

Tu smo išli na taj prizvuk klasične glazbe koji se djelomično pronalazi i u jazz glazbi. Kada je već taj CD vani, bilo mi je logično da ga predstavim u Eufrazijevoj bazilici i da uvedemo simbol Poreča u naš festival jer nam je želja širiti se kako bi i sam Poreč živo s tim festivalom. U bazilici je koncert vezan uz gudače i klasiku pa osim Transhistria Ensemblea s kvartetom Epoque nastupa i Richard Galliano sa svojim Piazzola Forever Septetom u kojem je pet gudača i klavir uz njegovu harmoniku. Dakle, tu je jedna posebna glazbena priča više sklonija klasici. Nakon toga se osmog i devetog selimo na otok Sveti Nikola gdje će nam se u petak predstaviti alt saksofonist Miguel Zenon, jedan od newcomera. Koliko god ima ozbiljnu karijeru, jedan je od onih koje u našem konceptu volimo predstaviti kao mlađe glazbenike, a koji već sutra mogu postati ikone jazza. Nakon njega će nastupiti prava ikona jazza – Tania Maria sa svojim Viva Brazil Quintetom. Poznavateljima ne treba puno nju predstavljati. Sljedeću večer, u subotu, 9. srpnja ćemo zaokružiti s dva zaista vrhunska imena. Prije svega to je Tom Harrell, jedan od najjačih trubača današnjice koji je nastupao u nebrojenim kombinacijama s mnogim glazbenicima i dobio sve moguće postojeće nagrade u jazz svijetu. Završit ćemo plesno, jer je to dio koncepta koji bismo voljeli zadržati, a to je Nils Landgren Funk Unit. To je jedan od najboljih europskih funk bendova predvođenih trombonistom i pjevačem Nilsom Landgrenom koji je nedavno primljen kao novi član u Švedsku kraljevsku glazbenu akademiju.

Što sam starija, to mi je jasnije ludilo u kojem živimo i sve češće ga prepoznajem. Ljudi su mi prošle godine nakon festivala rekli da prepoznaju taj mir i kada dođeš u taj kontekst koji je neopterećen tim ludilom i kada dobiješ sve to što ti ti glazbenici daju s pozornice, to zaista može pružiti doživljaj koji je bitan za kulturu, za turizam, za sve. Naši su domaćini vrhunski ugostitelji i to je prava simbioza, a i mislim da smo jedini festival koji uz sam program nudi smještajne pakete u koje su uključene i ulaznice za koncerte. To mi je posebno drago jer mislim da je to prava pravcata kombinacija kulture i turizma.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi