AUTORI KONTROVERZNOG FILMA:

''Srpski film' je nasilan jer se tako komunicira na Balkanu'

srđan spasojević

srđan spasojević

Izvor: tportal.hr / Autor: Gordana Kolanović

Apsolutni hit trećeg dana filmskog festivala u Motovunu bila je noćna premijera ozloglašenog 'Srpskog filma', a redatelj i scenarist u intervjuu opisuju njegov nastanak

Opisan kao šokantna, kontroverzna i zastrašujuća kombinacija porno filma i body-horrora, film koji je američke kritičare zgrozio eksplicitnim scenama seksa i nasilja, zahvaljujući reputaciji stečenoj na internetskim forumima postao je najiščekivaniji film sezone. Uistinu, sve karte bile su već danima prije rasprodane, a na motovunskim ulicama sadržaj, ali i autori filma postali su glavna tema rasprava između projekcija. Taj brutalni, prema riječima samog redatelja, 'dnevnički zapis koji simbolizira zlostavljanje od strane srpske vlade', govori o bivšoj porno zvijezdi koja dobije ponudu da snimi snuff film.

Iako je već gostovao na brojnim stranim festivalima, u Srbiji film još nema distributera te mu je kino sudbina prilično neizvjesna. U glavnim ulogama našli su se Srđan Todorović, Sergej Trifunović, Jelena Gavrilović i Katarina Žutić. Sa 34-godišnjim redateljem Srđanom Spasojevićem kojem je ovo debitantski uradak i 31-godišnjim scenaristom Aleksandrom Radivojevićem (autorom SF-a 'Čarlston za Ognjenku') popričali smo o filmu koji je, kako kažu, nastao kao eksplozija godinama gušene kreativne energije.

'Srpski film' financiran je u potpunosti privatno, a osim što ste redatelj, potpisujete se i kao producent. Možete li nam otkriti o kojim je svotama bila riječ?

Srđan Spasojević
Ne mogu, iako bismo se možda trebali pohvaliti time. Ali, da, to je u posljednjih 20 godina prvi nezavisni film u Srbiji. Imali smo 69 dana snimanja, a što se tiče postprodukcije, došlo je do problema u studijima u Münchenu i Budimpešti. Naime, tamo smo imali dogovor, a nakon što smo završili cijeli posao i došli pokupiti kopije, oni su se pojavili s odvjetnicima i policajcima i rekli da imaju problem s filmom te da zbog sadržaja ne mogu nastaviti s radom. Vratili su nas kući, tako da smo se suočili s problemom za koji uopće nismo mogli pomisliti da će se pojaviti. Dakle, s cenzurom filma u samom postprodukcijskom studiju. Posljednjih pedeset godina nije se dogodilo da u nekom laboratoriju odluče uništiti film.

Kako je tekla suradnja s glumcima, s obzirom na vrlo neugodne i eksplicitne scene seksualnih mučenja? Kakva je bila atmosfera tijekom samog snimanja?

Srđan Spasojević
Glumci su bili jako zadovoljni scenarijem i jako su vjerovali u tu ideju, tako da nije bilo laži i prevara na snimanju. Bili su naši najbolji suradnici, na setu smo sve zajednički dogovarali s njima i tražili najbolja i najjednostavnija rješenja. Taj dio je tekao odlično.

Količinu nasilja u 'Srpskom filmu' kritičari uspoređuju s dojmovima doživljenim pri gledanju horora 'Canibal Holokaust', 'Hostel', 'Saw'... Kako to da ste odlučili društvo prikazati kroz takvu vizuru, je li tolika količina brutalnosti bila nužna?

Aleksandar Radivojević
Nasilje na ovim prostorima i na Balkanu generalno postalo je neka vrsta folklora i načina komunikacije. Tako da je ono na izvjestan način vezano za ovo podneblje i zapravo je način razgovora. Nasilje je više od same estetike i onoga o čemu je riječ u filmu. Mislim da je bilo neophodno u ovom filmu jer progovara na metaforičan način. Srpska i hrvatska kinematografija navikle su promatrati stvarnost kao realnost, dakle film jednako realnost, nismo navikli izdvajati film izvan realnosti. Mi smo htjeli stvoriti drugu realnost, u kojoj na iskren način govorimo, uspostavljamo vizir filmske realnosti koja objašnjava neke stvari na aforistički i satiričan način, kao prostor iza ogledala. Dakle, pružamo rendgensku sliku ovih prostora u psihološkom i u patološkom smislu.

Srđan Spasojević
Nasilje je samo dio jedne velike cjeline i priče. Naglasak uopće nije na nasilju.

Gordana Kolanović

Gordana Kolanović

Izvor: tportal.hr / Autor: Gordana Kolanović


Aleksandar Radivojević
Današnjim gledateljima i konzumentima brzih i intenzivnih sadržaja provokacija odgovara, dok senzibilnijem dijelu takva vrsta eksplicitnosti predstavlja nepotrebno poziranje. Jeste li na početku bili svjesni dvosjeklog mača izazivanja pažnje, ali i u startu neminovnog gubitka dijela publike? Koliku je ulogu u tome odigrala financijska isplativost projekta?

Srđan Spasojević
Bitna je stvar da na početku snimanja nije postojala ideja da se publika šokira ili da se ruše neke barijere, već jednostavno da se najiskreniji osjećaji i želja za snimanjem filma prebace na platno. Bez ikakvog razmišljanja o kompromisima i bez straha. Dobili smo ono što smo tražili, napravili smo film kakav smo željeli, nismo htjeli kompromise i sad je došao red da se suočimo s određenim problemima. Možda će ovo zvučati simplificirano, ali kad je film nezavisan i kad se ulože privatni novci, mora se voditi računa i o nekoj isplativosti. To nije tako veselo i lako, ali je jedino rješenje. Inače, svako tko u regiji snima film obično se povodi za idejama što neko drugi od filma očekuje, dakle ovo što smo mi napravili drugačije je po svim kriterijima.

Aleksandar Radivojević
Teško je doći do pozicije da uopće radite film, a kad već imate priliku, još ako ste i sami producenti, nemate razloga za ustezanje, možete raditi film za sebe.

Gdje, po vašem mišljenju, u 'Srpskom filmu' završava umjetnost, a počinje pornografija?

Aleksandar Radivojević
To je vječna rasprava o eksploatacijskim filmovima i onome što se naziva art. Eksploatacijskim filmovima nekad su se nazivali i neki od najznačajnijih filmova 70-ih, recimo radovi Clinta Eastwooda i Sama Peckinpaha, koji se danas bespogovorno uvrštaju u art klasike. Tanka je linija, ali licemjerno je baviti se i prikazivati nasilje, ali istodobno mu pokušavati ublažiti efekt.
U našem slučaju je bila ideja da gledatelj doživi nasilje i shvati pun udarac nasilja kao nečeg strašnog. Ako se ono prikazuje zamagljeno, onda se na izvjestan način i gubi sama ideja. Nismo htjeli pokazati nasilje na hladan način poput austrijskog redatelja Michaela Hanekea.

Srđan Spasojević
Film se bavi nasiljem koje smo proživjeli, fizičkim i mentalnim, stoga nismo htjeli da ostane na nivou kolumne u novinama ili vijesti na 'Dnevniku', koja se zaboravi za dva mjeseca. Htjeli smo gledatelja staviti u tu situaciju. Imao sam samo želju za prenošenjem najintimnijih osjećaja u kombinaciji sa stilom ili žanrom koji bih i sam volio gledati i sa željom da se to zakuca na platno. Naravno, uvijek možemo pričati o velikim metaforama koje su utkane u ovaj film, našeg viđenja društva i svijeta uopće. Jer nitko nije izuzet od problema o kojima govorimo u filmu, ako je bilo što prljavo u svijetu, moramo krenuti od čišćenja vlastitog dvorišta. Ne mogu pričati o problemima, recimo, u Danskoj.


Aleksandar Radivojević

Jasno je što se dešavalo na ovim prostorima u zadnjih dvadeset godina. Postoji nešto što se dugo taložilo u nama, jedan bijes, bunt i kreativna energija koja nije imala mjesto za izražavanje. Nije bilo lako započeti snimanje, ali našli smo način da sve to kanaliziramo kroz jedan film koji neće biti nešto čime bismo narativno mučili gledatelja. Zamislili smo ga kao jedan uzbudljivi triler, kojim bismo žanrovski zaokružili taj užas, a da kažemo nešto ne na onaj očit, već na metaforičan način, kojim pričamo priču. Budući da je odnos prema realnosti uvijek jedan na jedan, uvijek smo u riziku da budemo pogrešno shvaćeni. To je frustracija sve te kreativne energije koja je godinama bila gažena, želja da se neke stvari prikažu otvoreno.


Jedan od očitih uzora u filmu je majstor body-horror žanra David Croenenberg. Koji vas autori inspiriraju?

Aleksandar Radivojević

Tako je, u filmu postoji velik utjecaj Croenenberga, ali i Williama Friedkina. Izdvojio bih Takashija Miikea i Briana de Palmu. Uvijek ističem da su neki od mojih omiljenih pisaca zapravo pisci grafičkih novela kao što su Garth Ennis, autor 'Preachera', Warren Ellis, autor 'Transmetropolitana', Grant Morrison, koji je napravio 'Filth' i 'Invisibles'. Oni su glasovi novog doba: u stripu probijaju neke granice koje još na filmu nisu probijene. 'Srpski film' ide u tom smjeru: da otvara neke vidike po kojima nije kopano, pa zbog toga i dolazi do duplog šoka, ljudi nisu navikli gledati nešto tako otvoreno. Da vide nešto i ujedno osjete da se to doista i događa, u okviru jednog filma koji ne izgleda kao da je snimljen mobitelom, već ima ozbiljan pristup.

Srđan Spasojević

U literarne utjecaje ne bih ulazio, tu sam jako tanak, a od redatelja volim Johna Watersa, Petera Jacksona, Sama Peckinpaha, Waltera Hilla...

Jeste li se u bliskim krugovima ili tijekom snimanja susreli s negativnim reakcijama?

Srđan Spasojević
Nismo, na snimanju je, naravno, bilo problema s kojima se susreće svaka filmska ekipa, a što se tiče roditelja i bliskih prijatelja koji su film pogledali na svečanoj premijeri filmskog festivala u Novom Sadu: svi su bili jako zadovoljni. Potreseni filmom, ali i ponosni na to što smo napravili.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi