PONOSNA NA KĆER

Saša Broz: Moja Sara i ja smo hrvatske Gilmorice!

10.09.2015 u 07:04

Bionic
Reading

Razgovori o umjetnosti za bivšu balerinu i poznatu hrvatsku kazališnu redateljicu najdraži su, no postoji netko o kome je Saša uvijek spremna govoriti s još većim nadahnućem i ponosom, a to je njezina 20-godišnja jedinica Sara Zidarić, studentica treće godine slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti. Poklopilo se to da je Sara ispunila neke majčine snove iz mladosti i naučila je još ponešto o slobodi i kreativnosti

Ne postoji kompleksniji odnos na ovom svijetu od onog majke i kćeri, no da se pita Sašu Broz, majku 20-godišnje Sare Zidarić, mama i kći se razumiju najbolje na svijetu. Imaju svoje rituale, svoj svijet, izložbe, kazalište, putovanja... i sve to čini njihovu umjetničku svakodnevicu. A dio nje bilo je i nedavno već tradicionalno putovanje u Beč, u kojem Sara i Saša ne propuštaju aktualne izložbe. Ovaj put na repertoaru bili su Monet i Picasso.

'Krajem osmog mjeseca uvijek smo u Beču jer u blizini živi moja najbolja prijateljica udana za mog bratića, tako da imamo najbolje domaćine, a svaki posjet je za kćer i mene nezaboravan doživljaj. Jest da je Saru nemoguće izvući iz muzeja, ali uvijek uspijemo vidjeti i uživati u svemu - umjetnosti, hrani, šetnjama, razgovorima. Beč je naš najdraži austrijski ritual', kaže Saša. Zahvaljujući kćeri i njezinoj ljubavi prema slikarstvu, 46-godišnja kazališna redateljica danas ostvaruje i neke svoje mladenačke snove.

'Malo tko zna, ali uvijek sam htjela imati taj dar i slikati. Nitko u obitelji nije bio naklonjen slikarstvu, no Sara je već u kinderbetu, s devet mjeseci, dala naslutiti čime će se baviti u životu mlatarajući bojicama po papiru. Njezin talent i strast za slikanjem s godinama su bili sve veći, a i moja sreća zbog toga. Na jesen će upisati treću godinu Likovne akademije, njezini radovi uvijek imaju pozitivne i zanimljive komentare, profesori hvale njezin apstraktan stil kojem naginje... zbog svega toga moram reći da sam sretna mama. Uvijek imamo o čemu razgovarati, polemizirati, živimo svoj umjetnički svijet i lijepo nam je.'

No nije umjetnost jedino u čemu se majka i kći odlično nadopunjuju. Mnoge prepreke s kojima se suočavaju današnji roditelji i djeca one su savladale zahvaljujući dugim razgovorima.

'Znam ponekad u šali reći da smo Sara i ja hrvatske Gilmorice, poput najboljih prijateljica smo. Učim od nje, ona od mene, a ponekad mi se čini da sam ja ta koja više uči od svog djeteta. Moja želja za perfekcionizmom ponekad nam zna otežati život, ali Sara je ta koja mi na najbolji način demonstrira to da se može živjeti i u malom kreativnom kaosu. Senzibilna je i mnogo racionalnija u nekim stvarima od mene, razborita i smirena. Ja sam vam najponosnija majka na svijetu!', iskreno će Saša. Kako su rođene u razmaku od jednog dana, Saša 19., a Sara 20. listopada, i rođendanske fešte su im zajedničke.

Ipak, jednu fazu u životu svoje kćeri tinejdžerice Saša je malo teže savladala, a to su prvi noćni izlasci i prve ljubavi.

'Nije bilo nimalo lako, ali uspjela sam savladati svoju želju da uvijek sve imam pod kontrolom. Dobra sam, ali ponekad i zahtjevna majka koja bi baš sve htjela znati o svom djetetu. Do sada mi je to išlo za rukom. Vjerujem da ćemo Sara i ja zauvijek zadržati to međusobno razumijevanje.'