Francuski dio Kanade ima novog vojnika za osvajanje festivalske scene – Sebastien Pilote je 'Prodavačem', svojim dugometražnim prvijencem, debitirao u Sundanceu, a sada stigao i do Zagreba, gdje njegov pravi mali dramski biser nastavlja širiti univerzalne životne istine, motive hladnog egzistencijalizma, samoće i susreta gospodarske krize s krizom srednjih godina.

'Prodavač' je suptilan, koliko i kirurški portret jednog čovjeka, usamljenog udovca i prodavača automobila, ali ujedno i slika svih ljudi koji u svom životu nemaju ništa osim posla – onih ljudi kojima posao jest život. Onda kada u svom salonu ne kruži s mušterijom oko vozila u smjeru kazaljke na satu (prva lekcija: uvijek u smjeru kazaljke na satu!), prodajući priču koja bi prodala mašinu na četiri kotača, uglavnom gleda u zid svoje prazne kuće. I sâm poput mašine čekajući sljedeće jutro te novi odlazak na radno mjesto. Je li dnevna rutina toliko moćan bijeg od mračnog dijela životne stvarnosti da je ne može narušiti niti osobna tragedija?

Pilote daje odgovor na ovo pitanje, ali ono još važnije, uspijeva postići to da film o egzistencijalističkoj praznini i monotoniji nije i sâm prazan i monoton – 'Prodavač' je tako dirljiva karakterna studija, u neku ruku i pomaknuta oda provincijskom življenju, a svakako prekrasno snimljena razglednica snijegom zatrpanog Quebeca.

'Još uvijek zapravo ne znamo o čemu je naš film', riječi su Verene Paravel, autorice 'Levijatana' koja se u ovaj radikalni dokumentarni eksperiment upustila s proslavljenim harvardskim profesorom Lucienom Castaing-Taylorom, majstorom 'pomaknutog', etnografskog art filma i 'drugačijih' antropoloških dokumentaraca. On kaže da se 'Levijatan' može gledati i kao mješavina horora i SF-a, a ne samo kao dokumentarna bilješka. I u pravu je.

O čemu je, dakle, 'Levijatan'? O Hobbesu ili o težačkom životu na hladnom moru, u koje nas utapaju već uvodne slike putovanja nalik na briljantno snimljeni 'Deadliest Catch', samo bez svađa brkatih ribara, ali s puno noćne poezije, zarobljene malim vodootpornim kamerama postavljenima na ribarski brod oko Massachusettsa? Jesu li lignje simbolika ekoloških problema moderne države ili samo... lignje?

Štogod da ovaj film bio, dok se sami autori odluče, na nama je da uživamo u spektakularnom audiovizualnom iskustvu – nažalost, ono bi bilo maestralan kratki film, ali s trajanjem od 87 minuta, ipak se čini malo predugom kompilacijom kadrova očaravajuće sirovosti i atmosfere.