Problem Bliskog istoka ostao je vrući kesten i danas, više od pola stoljeća negoli je ušao u novu fazu gradnjom židovske države i okupacijom palestinskog teritorija. Taj uzavreli komad Problema s velikim P jednako je etiketiran s 'ja se ne bih štel mešat!', koliko i popraćen suludom količinom dokumentarnih i igranih filmova. S potpisom onih kojima vrućina u rukama i ždrijelu ne samo da ne predstavlja problem, već postaje misija s ciljem njegovog hlađenja.

Jedan od takvih filmaša jest i jeruzalemski redatelj Ra'anan Alexandrowicz, koji se više od deset godina bavi danas već pravim žanrom 'izraelsko-palestinskih' dokumentaraca – u prvu festivalsku ligu ušao je 2001. s 'The Inner Tour', kronikom trodnevnog putovanja 'palestinskog autobusa' Izraelom, a lani je završio i ambicioznu pravnu odiseju 'Zakon na tim područjima', Ra'ananovo inventivno putovanje kroz povijest okupacije.

'Zakon na tim područjima' u osnovi je dugometražna zbirka intervjua s arhitektima okupacijskog sustava, detaljna analiza pisanja i provedbe novog zakonodavstva kroz priču onih koji su ih pisali i provodili, ali i pratećim arhivskim snimkama zatvaranja, vezivanja, šamaranja, suđenja...

Kombinacija je odlično putovanje kroz povijest u pet poglavlja, upakirano kao poslastica za sve studente tzv. ratnog prava, prikaz sablasne tranzicije društva od šestodnevnog rata (1967) i prvih progona arapskih prosvjednika do niza ustanaka i nove eskalacije gerilskog sukoba, dokumentarac koji jednako zanima zamršeni političko-pravni sustav, koliko i osobne sudbine ljudi s obje strane barikade.

Osobne priče temelj su i filma 'Jaures', koji kroz intimu portretira socijalnu sliku europskog melting pota, također se hvatajući pitanja politike i izbjeglica, ali na posve drukčiji način. Za razliku od Alexandrowicza, redatelj Vincent Dieutre usredotočio se na afganistanske izbjeglice u Europskoj uniji, a koje je godinu dana snimao kroz prozor svog bivšeg ljubavnika Simona

Dieutre je jedan od veterana suvremene docudrame, a njegov najnoviji uradak originalan je poetski esej koji se bavi intimnim putovanjem, koliko i paralelnom sudbinom afganistanskih izbjeglica u Parizu. On u i pomalo klaustrofobičnoj atmosferi jedne sobe, uz pomoć jedne glumice lamentira o izgubljenoj ljubavi u kontekstu društvenih promjena, a rezultat je odličan, iako možda mrvicu predug pogled kroz prozor Europe 21. stoljeća.