I ove je godine, kao i svih 37, otkada postoje, Lemmy, odmila zvan i 'željezni kancelar', 'strojovođa' ili, što mu u svakom slučaju najbolje pristaje - 'thunderchief', poveo na turneju ovu nadzvučnu, gotovo bezvremensku, jureću rock and roll lokomotivu, legendarni – Motörhead. I to, naravno, svjetsku turneju. Ovaj put nažalost, pet godina nakon koncerta u Klaonici u Zagrebu, neće dolaskom počastiti zagrebačku publiku, ali uzevši u obzir da do Ljubljane ima sat i pol putovanja, to gotovo da i nije važno za one koji vole ovaj bend. I zaista nije, jer njihovi fanovi nisu samo fanovi – Lemmyjevi tekstovi i glazba utječu na čovjekov stav u životu. I ne mora biti zato čak ni roker, metalac ili punker – ovaj bend možete voljeti ako barem malo cijenite iskrenost u glazbi.

Poznati rapper, Ice-T (među zaista mnogim svjetskim facama iz glazbenog svijeta) priznao je čak u nedavno snimljenom dokumentarcu, jednostavno nazvanom 'Lemmy', da do dana današnjeg živi manje-više prema stihovima pjesme 'Ace of Spades', jedne od njihovih najpoznatijih i najcjenjenijih pjesama

Neodoljivo glasan i brz bend koji, iako u svojoj srži sadržava bazu r'n'r-a, i Little Richarda i Eddieja Cochrana, Buddyja Hollyja i Chucka Berryja, ima tako sirov i 'trash' zvuk da je njihov, za ono vrijeme sablažnjiv 'outlaw rebel' utjecaj na mlade glazbenike/rokere, koji su se pretvorili ili u metalce ili u punk-rokere, bio neizbježan. A znali oni to ili ne znali, kroz Motörhead ustvari dobivaju taj nepatvoreni, originalni rock and roll 50-ih godina, procijeđen kroz filtar 'prljavog' i glasnog zvuka. Iz fuzije punk-rocka koji sviraju nastao je speed i trash metal. Naravno, uz svesrdnu pomoć Lemmyjevog stila sviranja, prljavog zvuka distorziranog Rickenbackera kojega svira više kao ritam gitaru i koji grmi na 120 dB (glasnije od uzlijetajućeg jumbo-jeta) i koji je više kontrolirani zvučni napad na uši nego profinjena bass nota, uobičajena u rock glazbi. Pitate li Lemmyja, međutim, što misli o tome – vrlo će vam vjerojatno salutirati srednjim prstom i reći: 'Zaista ne mislim da smo mi zaslužni za metal, a ako i jesmo, onda netko drugi to tako vidi. Oduvijek sviramo samo rock'n'roll, sviramo ga najglasnije što možemo pa možda zvuči malo brutalno ( malo?! - op.a) na svoj, način, ali ne bih mogao za našu glazbu reći ništa drugo nego, to je – Motörhead!'

Posljednji su put u hali Tivoli svirali prije 23 godine, što je vjerojatno bio jedan od najplodnijih dana za Lemmyja i Motörhead, što je bilo vrijeme i kada se Lemmy na sceni znao potpuno otkačiti. Tada su imali 15-ak albuma, danas već 27. Sada mu je međutim skoro 70 godina, i više ne skače kao nekada, ali upečatljiva silueta 'oca metala', dugokosog frajera u kožnoj jakni koji preko ramena, kao mitraljez, nosi ogromnu bas gitaru, i u stavu raširenih nogu pod visoko dignutim mikrofonom i isto tako visoko uzdignutom bradom i dalje je ista ona koja je od njega i napravila legendu prije gotovo 40 godina. Prije nego taj rock'nroll dragulj okači svoj slavni Rickenbacker o klin i zaustavi se, definitivno treba posvjedočiti, možda jedan od posljednjih puta legendu koja je titulu sira zaslužila (po skromnom mišljenju autora) daleko više nego nekakav Elton John, Mick Jagger ili Paul McCartney. Zašto? Zato što je 'punokrvni' Britanac isto kao i svi oni, zato što je jednoručke okrenuo hard rock 70-ih naopako i stvorio cijeli novi stil glazbe, a na kraju krajeva i zaradio za tu kraljevinu mnogo novca. No još bitnije, tu je, oduvijek bio, nekad malo više, nekad manje pod reflektorom, ali uvijek budan, uvijek produktivan, uvijek na cesti – jedan od najradišnijih i najiskrenijih rokera ikada.

Jedino vrijeme kada ova živuća legenda uzme predah je 2-3 mjeseca dok snima novi album, i opet je u autobusu. 'Živi brzo, umri star', Lemmyjev je moto, i tu mu ni ćudoredni roditelji nemaju što zamjeriti. Unatoč stilu života koji vodi (a kada Ozzy Osbourne kaže da nema pojma kako je ovaj uopće živ, onda znate da je Kilmister medicinski fenomen - djeco ne pokušavajte ovo kod kuće!), i činjenice da bi prosječan čovjek odavno umro da živi tim tempom, Lemmy nikada nije nekoherentan, mrtav pijan, nikada nije pao sa bine ni izjavio nešto idiotski zbog čega bi se poslije ispričavao. Dapače, na vrlo ozbiljna pitanja odgovara neusporedivo inteligentnije od ijednog političara kojeg ste ikada čuli, smisao za humor mu je zdrav i nikada, ali nikada nije promovirao svoj stil života. Zato što mu je ubio, kako sam kaže, preko 200 prijatelja, ali isto tako, napominje ¬¬– 'svi do jednog su umrli od heroina – a to je jedna stvar koju ne podržavam, ne koristim i nikada nisam probao - nijednom'.