CARE, SAMO PARE!

Kapitalizam na filmu – banke, kriza i novac u kinima

  • Autor: Velimir Grgić
  • Zadnja izmjena 05.04.2010 11:06
  • Objavljeno 05.04.2010 u 09:43
'Wall Street - Money Never Sleeps'

'Wall Street - Money Never Sleeps'

Izvor: Promo fotografije / Autor: wikipedia.org

Za nekoliko mjeseci i u naša će kina doći nastavak jednog od klasika osamdesetih, novi 'Wall Street'. Michael Moore nedavno se obračunao s glavnim problemima američkog, ali i globalnog kapitalizma, a svjetska financijska kriza sve više inspirira filmaše da propitkuju ekonomsko stanje, od kina (Tom Hanks kao Madoff) do HBO-a (adaptacija knjige 'Too Big to Fail')

Gordon Gekko, jedna od najpoznatijih uloga Michaela Douglasa i jedan od vodećih simbola Reaganove Amerike osamdesetih, vraća se uskoro na velika platna u novom nastavku 'Wall Streeta', jednog od najpoznatijih i ponajboljih filmova Olivera Stonea. Nije čudo da je taj povratak, ma koliko bio iznenađenje na dan kada su ga objavili, osmišljen i realiziran upravo danas – ne samo da živimo u eri remakeova, već i u razdoblju totalne ofenzive osamdesetih na popularnu kulturu, retro-trenda koji još uvijek traje i nakon svih ovih godina ne daje naznake umiranja i prepuštanja štafete... pa, ako već ne nekoj novoj i boljoj budućnosti, onda barem devedesetima ili već nekom drugom razdoblju koje će se dati eksploatirati, bastardizirati i preoblikovati po novom modelu.

'Wall Street: Money Never Sleeps'

No teško je napraviti korak ili dva naprijed kada i samo društvo živi po modelu mutiranih osamdesetih. Stanje u koje je tada upao zapadni svijet kojim su drmali Ronald Reagan i Margaret Thatcher bilo je itekako slično ekonomskim, političkim i društvenim motivima današnjice, od surove podjele na ekstremno bogate i ekstremno siromašne, preko slavljenja hedonizma i raskošnog luksuza novih bogataša, do novog povećala nad funkcioniranjem investicijskog bankarstva i muljaža s Wall Streeta. Samo danas, bez toliko seksi-šika koji su nam američki mediji i industrija zabave prodavali osamdesetih, a daleko bliže bijesu koji je nezaustavljivi bankarski sustav navukao na sebe tijekom tridesetih godina 20. stoljeća.

Na kraju krajeva, doba velike ekonomske krize idealno je doba za kritiku kapitalizma, po tko zna koji put, a Hollywood uvijek peca tamo gdje ima najviše šanse za ulov. No je li vrhunac licemjerja to što jedan od najvećih globalnih simbola kapitalizma kritizira isti taj kapitalizam? Pa, sve ovisi o tome kako definiramo kapitalizam, jer neki bi teoretičari današnjih prilika radije posegli za pojmovima 'korporativizam', 'kartelizam' i 'bankarska diktatura', koji nisu sinonimi za 'pravi kapitalizam' i istinsko slobodno tržište temeljeno na kaleidoskopu privatnog poduzetništva. Uzmemo li primjer blizak hrvatskoj svakodnevici, može li se kapitalističkim iskreno nazvati onaj sustav u kojem se lakše živi od rada u državnim upravama nego u privatnom sektoru, sustav u kojem ljudi više rade za državu nego za sebe, plaćajući takvu lavinu nameta koja im slama kičmu intenzitetom neviđenim još od pojave... feudalizma?

Definicije su stoga jako klimave, baš kao što je nova holivudska pozicija u cijeloj priči nesigurna – kreditna kriza je nanijela ozbiljne udarce velikim studijima, a oni su odgovorili tako da se u posljednje vrijeme, onda kada ne privlače djecu superherojima i 3-D-om, pokušavaju dodvoriti frustriranim kupcima kino-ulaznica suosjećanjem zapakiranim u servisiranje dekonstrukcije stanja stvari, bez puno živciranja oko toga hoće li ta 'holivudska kritika kapitalizma' postati novim izvorom 'kapitalističkih problema', baš kao što je čuvena fotografija Che Guevare od simbola antikapitalizma postala jednim od najunosnijih simbola kapitalističke prodaje ideologije kao unosne šminke. Svi znamo da novac jede sve, no ako samo pogledamo posljednji dokumentarac Michaela Moorea, vidjet ćemo da su najčešće mete kritike zapravo devijacije kapitalističkog sustava, a ne kapitalizam sam po sebi.

steventill.com

steventill.com

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Moore kao vodeći holivudski ljevičar i prava definicija onoga što nazivamo 'šampanjskim socijalistom' nikada nije pokazivao pravi prijezir prema bogaćenju – dapače, osobno je težak desetke i desetke milijuna dolara koje je zaradio suludo dobrim uspjesima svojih dokumentarnih filmova, a danas zagovara tzv. moralno bogaćenje i kršćanski kapitalizam, što god to u osnovi bilo, ali grubo definiran kao zdrav odnos onih koji imaju prema onima koji nemaju. On svakako ima, ali ma koliko glumatao da je i sam obični čovjek iz naroda, koji sa šiltericom i jeansom pokušava obaviti građansko uhićenje bankara krivih za stanje u kojem se nalazimo, nitko ne može osporiti moć i utjecaj njegovog opusa na stanje svijesti gledatelja, ako već ne i na brzu i konkretnu promjenu na terenu. Dokumentarac 'Capitalism: A Love Story' njegov je najzreliji uradak i možda najeksplicitnija kritika kapitalizma koja je lani došla iz samog srca kapitalizma.

No poanta je da Moore više nije jedini, ako je ikada i bio.

Najavljeni remake 'Robina Hooda' dolazi u pravo vrijeme, a ovog puta sagu o čovjeku koji krade bogatima i daje siromašnima, ma koliko ga ozbiljno ili neozbiljno shvatili dok po šumi skakuće u tajicama, stiže u američka kina prije ljeta ove godine, u režiji Ridleyja Scotta i s Russellom Croweom u ulozi koju je nekoć davno razvalio Errol Flynn.

'Too Big To Fail' knjiga je novinara Andrewa Rossa Sorkina, objavljena 2009. godine, a ovo seciranje moderne bankarske krize i državnog protekcionizma privatnog biznisa kao nužnosti čuvanja opstanka planetarnog novčanog sustava više nije samo literatura za studente ekonomije, već i projekt koji HBO uskoro pretvara u igrani film, kroniku bankarskog kaosa 2008. odrađenu po sličnom principu po kojem je HBO u 'Recountu' pratio američke izbore i zbrku u Floridi 2000. godine.

'Capitalism: A Love Story'

'No One Would Listen' naziv je knjige koju je napisao Harry Markopolos, jedan od ljudi iza progona velikog financijskog prevaranta Bernarda Madoffa. Podnaslov ove knjige je 'pravi financijski triler' pa nije čudo da se Hollywood odmah zalijepio za njega te planira snimiti film u kojem bi Tom Hanks, bude li sve išlo po planu, mogao glumiti samog Madoffa. S druge strane, Brad Pitt kupio je prava na knjigu 'The Big Short: Inside The Doomsday Machine' Michaela Lewisa, ispovijest mladog menadžera koji je prvi uočio krizu nekretnina.

Ako vas sve ovo što se danas događa previše podsjeća na uvertiru u kaos nastao kolapsom Wall Streeta 1929. godine, niste jedini – Phil Hawkins režirat će 'Crashing Wall Street', priču o 24-godišnjem biznismenu i pohlepi u Americi dvadesetih, koja je dovela do Velike depresije. A cijeli taj niz novih 'ekonomskih filmova' (za sada) zaključuje, naravno, 'Wall Street: Money Never Sleeps', nastavak koji stiže 23 godine nakon originala, jednog od ključnih spomenika osamdesetih.

Gordona Gekka, investicijskog bankara koji je u klasiku Olivera Stonea patentirao krilaticu 'pohlepa je dobra', u novom nastavku ponovo glumi Michael Douglas, nagrađen Oscarom za izvedbu u izvorniku, a ovog će puta na mjesto mladog ambicioznog naivca Charlieja Sheena doći Shia LaBeouf. Gekko više nije negativac, a 2008, kada se događa radnja, izlazi iz zatvora i pokušava spasiti svijet od financijske propasti…

Stone režira i ovaj naslov, a dok čekamo konačan proizvod koji će u distribuciju krenuti na jesen, ostajemo sigurni u jedno – kada bismo u Hrvatskoj pokušali prebaciti sve financijske malverzacije, probleme, prijevare i manipulacije u svijet pokretnih slika, jedan film ne bi bio dovoljan. Možda bi poslužila maratonska sapunica od barem 150 epizoda.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi