Pola sata nakon zakazanog termina, Lydon se danas, 11. lipnja, konačno pojavio na zakazanoj press konferenciji u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, ali našao je punu dvoranu s praznom listom pitanja.

'Nisam siguran da polovina vas uopće zna zašto je ovdje', 'Nemam ništa protiv toga što ste došli buljiti u mene' i 'Pitajte me nešto', bili su komentari legendarnog frontmena Sex Pistolsa i grupe PiL na posvemašnju, ali danas gotovo normalnu šutnju novinara na press konferencijama organiziranim s ciljem postavljanja pitanja osobi s druge strane stola. Na kraju krajeva, svi su htjeli intervju 'jedan na jedan' - nitko ne želi trošiti svoja pitanja pred kolegama.

Vidno uznemiren nedostatkom sna, problemima s kašnjenjem i cijelim bizarnim igrokazom u kojem se našao, Lydon je početak razgovora (koji je na kraju dobrim dijelom vodio promotor Sanjin Đukić, hvatajući se mnogih tema o kojima ste već mogli pročitati u Lydonovom ekskluzivnom intervjuu za tportal) odradio vidno nabrušen, ali kako je vrijeme odmicalo, postajao sve susretljiviji i zabavniji, ne bi li primivši Porina bio iskreno i vidno oduševljen.

Ne samo zato što ga je, kako kaže, zaintrigirala nagrada 'iz ovog, napaćenog dijela svijeta' ('iako sam inače sumnjičav prema nagradama'), već i zato što ga je umjetničko rješenje same nagrade, komadina pravog otočkog kamena, ugodno iznenadilo kao... pa, kolegu umjetnika, koji katkad slika riječima, a katkad kistom.

Bilo je ponešto govora i o slikarstvu ('ovih dana nemam dovoljno vremena za slikanje'), Sex Pistolsima ('s njima se danas dobro slažem jer više ne radimo zajedno'), novom albumu PiL ('najbolja stvar koju sam ikada napravio'), nadolazećem koncertu u Tvornici ('očekujte zabavu i edukaciju, ne očekujte klišeje iz 1977.')...

Iako je u šali pitao koliko može dobiti za Porin odluči li ga prodati na eBayju, Lydon je početni debakl u finalu 45-minutnog druženja s novinarima i fanovima okrenuo naglavačke, pa ga pretvorio pravi mali opušteni tulum s nekoliko otvorenih piva i razgovorom o životu i svijetu. Što je u neku ruku i savršena metafora cijele njegove karijere.