Istog dana kada se pojavila vijest o doktorskom studiju filma koji će veliki Bela Tarr pokrenuti ni manje ni više nego u Splitu, tzv. filmski kuloari u zemlji zagrmjeli su u približno istom tonu – od toga, gunđali su mnogi, na kraju neće biti ništa. 'Vidjet ćete!', vikali su pesimisti optimistima, s vrlo jednostavnim argumentima – ništa 'normalno' u ovoj 'nenormalnoj' državi ne funkcionira pa zašto bi onda funkcioniralo to?

Razlog nikada nije bio sveden na samu lokaciju, tj. nije se sumnjalo u to da Kerumville ima pametnijeg posla, poput picigina, kamenovanja gay parade i zidanja najvećeg Isusovog kipa na svijetu, ili što je već prioritet u usporedbi sa slušanjem Jima Jarmuscha, Akija Kaurismakija i Gusa Van Santa. Ikona koje u nekom drugom svijetu slove za bogove filmske umjetnosti, a kod nas služe uglavnom kao alat za filanje kinoprograma između dva blockbustera u multipleksima. No čini se da je stvar ipak zapela na jugu te da svi prsti upiru u Split.

'Ponižen sam. Odustajem od doktorskog studija filmu u Splitu!' naslov je ogorčenog razgovora koji je mađarski redatelj dao Jutarnjem listu, a koji je ukazao na to da su se sva euforija, ambicija i strast svele na još jednu klasičnu priču s ovih prostora.

'Projektom se oduševila i ministrica kulture Andrea Zlatar Violić. Koliko je projekt oduševio nju, toliko je ona oduševila mene. Mislim da nikada nisam upoznao nijednog ministra kulture neke države koji je toliko inteligentan kao ta žena. Ona je nevjerojatna osoba. Upoznao sam i predsjednika. Čak su i političari rekli da je projekt odličan. Zatim sam potpisao dokument s gospodinom Pavićem, rektorom Splitskog sveučilišta, i odlučili smo pokrenuti školu. Onda je nastao prvi problem. Sveučilište nema pravni identitet u okviru bolonjskog sustava i gospodin Pavić me uputio na Umjetničku akademiju u Splitu. No oni nisu bili tako ljubazni kao ostali i nisu mi u stanju reći što su odlučili. Goran Golovko, koji je prodekan Umjetničke akademije za umjetnost, znanost i međunarodnu suradnju, obećao mi je poslati službeno pismo i očitovanje jer ja imam rokove koje moram ispoštovati. Cijeli dan gledam u mobitel i provjeravam mail. Prošlo je 18 sati, a ja još uvijek nisam dobio ništa. Dosta mi je', rekao je Tarr u razgovoru s novinarom Jutarnjeg te dodao:

'Dopustite da vam nešto kažem. Mnogi ljudi i mnogi gradovi pozdravljaju ovaj projekt i zainteresirani su za njega. Ja nisam dijete. Sam sam sve pripremio, od sadržaja, suradnji, do detaljnog rasporeda. Osobno sam odabrao stanove za profesore koji dolaze, čak znam datum kada Gus Van Sant treba doći na svoje prvo predavanje. I što da mu sada kažem? Znate što ću mu reći? Neka se jebu, mijenjamo lokaciju.'

Naravno, ako neće Splićani i Hrvati, ima tko hoće – Tarr doslovno može birati između gradova koji bi učinili sve za sudjelovanje u jednom ovako velikom projektu. 'Postoji plan B, naravno. Ne mogu vam reći o kojem se gradu radi. Ne želim napustiti Balkan, ali ne želim ni prihvatiti ovakvo ponašanje. To je apsurdno. Žao mi je, ali prestar sam za ovakve stvari. Želio sam raditi s mladima, dijeliti svoje iskustvo i brinuti se o njima. Žao mi je što to u Hrvatskoj nije moguće, moje srce krvari, ali što da učinim? Ponizili su me kao čovjeka', zaključio je u razgovoru za Jutarnji.

Ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar dobrim je dijelom pomagao Tarru na pokretanju cijele priče, a sada se oglasio službenim priopćenjem koje donosimo u cijelosti:

'Doktorski studij Bele Tarra vjerojatno je najfascinantniji edukacijski filmski projekt za koji je svijet čuo. A čuo je, jer Tarrov rad prate vodeći filmski mediji, globalno. Činjenica da je Tarr s projektom krenuo u Split od početka je slutila na opasnost. Splitska sredina, osobito Umjetnička škola, pokazala je skepsu prema projektu koji su podržali svi javni čimbenici u zemlji. S druge strane, Tarr je inzistirao na žurnim rokovima koji bi stavili u tešku situaciju i daleko organiziranije sveučilište ili daleko bogatije društvo no što je hrvatsko. Ne želim vjerovati da je ovaj sjajan projekt izgubljen za Hrvatsku. Ako jest, HAVC je sa svoje strane učinio sve što je mogao da bi uz maksimalnu podršku struke, javnosti i političkih vlasti došao na Splitsko sveučilište. Prošavši jednom kroz vrata sveučilišta, nažalost, izašao je iz naših ingerencija. Poznavajući Splićane, njihovu dobru i manje dobru stranu, želim vjerovati da izlaz još uvijek postoji.'
Ocijelom se slučaju oglasio i Goran Golovko, prodekan Umjetničke akademije u Splitu koji tvrdi da je Beli Tarru u dogovorenom roku (ponedjeljak) poslao izvadak iz Zapisnika tako da je, kaže, neistina da mu nije odgovorio.'Za samo otvaranje predloženog studija saznali smo iz novina. Zahtjevu gospodina Tarra za korištenjem našeg imena i pravnog statusa uz njegov vlastiti žiro račun nije moguće udovoljiti, jer bi to bilo nezakonito. Akademijsko Vijeće može glasati o točkama koje predlože njezini odsjeci ili zaposlenici, a u ovom je slučaju naš Odsjek za film i video isključen. Procedura predlaganja, usvajanja i provođenja doktorskih studijskih programa u RH određena je zakonskim propisima kojih se svi imaju držati, a u nastojanju da pomognem gospodinu Tarru i njegovim suradnicima, na vrijeme sam poslao popis svih potrebnih dokumenata i radnji. Od prvog novinskog napisa o ovome studiju do danas nismo dobili ničije pismo namjere ni pismeno očitovanje o namjeri njegova financiranja' tvrdi Golovko.

U izvadku iz Zapisnika stioji:

'Nakon medijskih natpisa o otvaranju doktorskog studija Filma na Umjetničkoj akademiji u Splitu, prodekan Goran Golovko izvijestio je članove Vijeća o prijedlogu Bele Tarra i njegovih suradnika, koji su na inicijativu Rektora Sveučilišta u Splitu, poslali nedovršeni elaborat predloženog doktorskog studijskog programa. Uz izvrsnost i međunarodnu reputaciju gospodina Tarra, kao i predloženih nastavnika, zamisao predloženog projekta zaslužuje
svaku pohvalu. Međutim, kako bi prijedlog dobio legitimitet, ovakva inicijativa trebala bi dobiti i potporu odsjeka za Film i video čiji se predstavnici ne mogu očitovati o tome jer u tu inicijativu nisu uključeni. Prodekan Golovko navodi da nedovršeni elaborat spominje izvore financiranja zamišljenog studija bez pismenih očitovanja potencijalnih financijera. Zaključeno
je kako akademijsko Vijeće daje punu potporu ovoj ideji, ali se ona može realizirati samo u okviru pozitivnih pravnih propisa kojima se propisuje predlaganje, usvajanje i provođenje poslijediplomskih doktorskih studija u okviru javnih visokoobrazovnih institucija u Republici
Hrvatskoj'.