'Visokih troškova ovrha ne bi bilo kada bi se računi plaćali na vrijeme', izjavio je jučer u emisiji 'Nedjeljom u 2' Marijan Hanžeković i svi danas raspravljaju o toj izjavi kao da je riječ o bilo čemu drugome doli o banalnoj činjenici koja u kontekstu razgovora vođenog između njega i Aleksandra Stankovića jučer u emisiji 'Nedjeljom u 2' baš ništa ne znači. Da, naravno da ne valja ne plaćati račune, ne osvrtati se na opomene i čekati da te opale svim mogućim kamatama, troškovima postupka i na kraju ovrhom, puno je bolje račun platiti na vrijeme ili negdje tijekom cijelog tog postupka, ali to doista znaju i osobe smanjene inteligencije, nisu im za to potrebna objašnjenja ni Hanžekovića ni Stankovića. Građani Republike Hrvatske, iako njihovi odabiri, javno ponašanje i rezultati zajedničkih napora ne upućuju na naciju genija, ipak među sobom nemaju tolik broj osoba glupljih od osoba smanjene inteligencije koliko među sobom imaju dužnika i ovršenih. Postoji, dakle, neki drugi problem. Stanković je Hanžekovića puno ispitivao o ovrhama, pripremio je i dva konkretna primjera, priupitao ga i za iznos koji zarađuje od ovrha, ali taj drugi problem NIJE spomenuo, niti se zapitao koji je.

S jedne strane, to se čak i može pravdati. Jedan odvjetnik, dakle, osoba koja se bavi procedurama, provođenjem i tumačenjem zakona te je u tom kontekstu zapravo tehničko lice, možda i nije prava osoba koju treba pitati što stoji u pozadini tolikog broja ovršenih te možda nije osoba koja je kvalificirana za upuštanje u dubinske ekonomske, sociološke i ine analize koje bi naznačile porijeklo toga fenomena. No Hanžeković bi možda - zbog toga što se razumije u te postupke, zbog toga što ne igra samo na razini neplaćenih računa za TV pretplatu i zbog toga što je član organizacija koje se, njegovim riječima, 'bave problemima u svijetu i kako ih riješiti' - možda mogao ponuditi odgovor na pitanje o tome kako to da se dužnike za TV pretplatu i slične račune tereti tako nemilosrdnim ovršnim zakonima, a golemim se dužnicima dugovi opraštaju, reprogramiraju, rekreditiraju, refinanciraju i ne znam sad koji su još re-ovi u igri, ali im se svakako 'pomaže' da iz svojih neplaćanja dugova izađu neranjeni jer je to 'važno za gospodarsku strategiju i nacionalne interese', dok valjda to što poveći postotak građanstva ne može platiti ono što im ti dužnici prodaju nema nikakve veze s gospodarstvom, razvojem i strategijom.

Možda Hanžeković ne bi znao odgovor ni na to pitanje, možda ne bi htio odgovoriti na njega, možda bi ponovio još jednu od banalnih tvrdnji u obliku poučne moralke, no to jučer nismo saznali jer ga

Stanković nije ni to pitao.


Potvrdilo se zato u jučerašnjoj emisiji 'Nedjeljom u 2' da se svašta na HTV-u može promijeniti, ali Stanković se zbilja već jako dugo ne mijenja. Uvijek ima neku rupu u narativu pitanja za trenutačnog gosta. O tome da Hanžekovića, mimo ovrha, nije pitao još hrpetinu drugih zanimljivih pojedinosti vezanih uz poslovnu i političku djelatnost dotičnog gospodina da i ne govorim. Ništa o Dinersu i kako se na njemu uspio toliko obogatiti. Ništa o Generi. Vrlo banalno o Hanza Mediji, uz prihvaćanje Hanžekovićevih odgovora i objašnjenja kao sasvim dovoljnih, bez potrebe za 'suvišnim' potpitanjima i čačkanjima. Strahovito smiješno o zakonu o sportu, gdje se još jedanput pokazala Stankovićeva navada da temu o kojoj ne zna mnogo prekida napomenom: 'No dobro, nećemo sad o tome'. S Hanžekovićem je razgovarao kao da mu u emisiji gostuje kakav pisac, režiser ili glumac koji, eto, promovira svoje najpoznatije djelo pa će onda s njim uglavnom o tome razgovarati. Kao da Hanžeković ima monodramu 'Ovrhe i kako patim dok ih naplaćujem' pa se sada Stanković kritički osvrće na to djelo, njegov sadržaj, izvedbu i uvjete produkcije.

Nije da u tome nema nikakve logike - Hanžeković JEST u zadnje vrijeme najpoznatiji po svojem 'ovršivanju' i priključenjima i ne pokušavam reći da ga NIJE trebao pitati za to. No Hanžeković je, kao što je to rečeno u uvodnom prilogu o njemu, moćan i imućan čovjek, a to sigurno nije postao samo zbog ovrha, koliko god da mu novca donosile i koliko god ne vjerovali njegovim izjavama o tome da se na tome uopće nije obogatio. Stoji da se u Hrvatskoj ovrhama bave i mnogi drugi odvjetnici koji su osjetno manje imućni i moćni od njega, pa je možda trebalo pročačkati po onim stvarima po kojima se Hanžeković ističe od njih. I ne, nije dovoljno samo pitati: 'Jeste li te-i-te angažmane dobili zahvaljujući svojim političkim vezama?' jer naravno da sugovornik nije slabouman pa da kaže: 'Da, naravno'.

O tome koliko je Stanković zicera propustio u emisiji i koliko nije ulazio dublje od površine u bilo što osim ovrha (a ni ondje se baš nije naronio) govori i to kakav je u emisiji bio Marijan Hanžeković. Sve jedno banalno opravdanje do drugoga, cinične i rubno apsurdne izjave poput one o tome da je 'progonjen u svim režimima' ostale su bez Stankovićeve ozbiljnije intervencije, ostavljajući mu sugovornika u nepomućenom samopouzdanju i sigurnom prostoru gdje može bez naročite potrebe da tome išta dodaje samo sipati nepropitkivane tvrdnje poput onih o tome da u izdanjima Hanza medije nema nikakvog glasnogovorništva i da svatko piše točno ono što misli, bez ikakvog pritiska. Stanković mu na to pokaže hrpetinu članaka o (iznenađenje!) ovrhama na samo dvije stranice, Hanžeković više-manje odgovori da to nema veze, šta sad i nakon toga - nikom ništa.

Hanžeković je, bilo je vidljivo u emisiji, prilično umoran i bolestan čovjek, što čisto na ljudskoj razini nikoga normalnog ne može radovati niti nadahnuti na to da ga gazi i cijedi. No ako nekoga dovedeš u emisiju koja bi trebala biti polemička, u kojoj bi urednik i voditelj sa svojim gostima trebao barem malo raspraviti sve zanimljive i potencijalno kontroverzne točke njegove biografije, djelovanja, ideja i njihove odsutnosti, to se i ne bi trebalo shvatiti kao gaženje i cijeđenje. I sugovorniku u birtiji ćeš, ako ovaj samo izgovara banalne, općenite činjenice te tvrdi da su stvari potpuno drugačije nego što većini izgledaju - postaviti pokoje potpitanje, bez obzira je li ovaj umoran, bolestan ili je popio koju čašicu više. Stanković je Hanžekovića, međutim, osim u slučaju ovrha - uglavnom štedio. Je li to bilo namjerno ili zato što se ni za što drugo nije pripremio - nemam pojma. Ali kao i mnogo puta dosad, mnoštvo je pitanja ostavio u zraku, i to ne neko mnoštvo za koje je potrebno preveliko istraživanje i rijedak novinarski nerv. Bilo je to mnoštvo običnih pitanja i potpitanja koja su svakom gledatelju koji je pročitao više od jednog članka o Hanžekoviću pala na pamet čim je vidio tko je gost nedjeljne emisije.