PRKOŠENJE STVARNOSTI

Filmovi za bildanje moždanih vijuga

  • Autor: Vanja Žeželić
  • Zadnja izmjena 09.11.2010 16:30
  • Objavljeno 04.09.2010 u 08:00
matrix

matrix

Izvor: Promo fotografije / Autor: Warner

Glavna zadaća filmova jest da nas zabave, da nas na sat i pol odvedu daleko od naše stvarnosti i problema i počaste nam osjetila šarolikom avanturom. No filmovi koji nas tjeraju da se uistinu zaljubimo u filmsku umjetnost jesu oni koji nude nešto više, koji nas tjeraju da se zamislimo nad likovima, stvarnosti koju prikazuju te naposlijetku nad nama samima. Prisjetimo se nekoliko dobrih primjera filmova koji su nam napregnuli moždane vijuge

Memento

Već se dosta pričalo i pisao o tome kako Christopher Nolan u zadnje vrijeme pomućuje umove publike svojim 'Početkom' u kojem postavlja mnoga pitanja i ostavlja odgovore da lebde negdje u eteru. No dobar dio gledatelja možda se ne sjeća da nas je na sličan način zamislio svojim prvim malim remek-djelcem. Prije nego što je privukao pažnju javnosti izvrsnim najnovijim nastavcima, ili bolje reći prequelima, o Batmanu, Nolan nas je počastio 'Mementom' i njegovom interesantnom naracijom 'u rikverc'. Inteligentno osmislivši i vješto na filmu spojivši priču koja drži vodu, Nolan nam prepričava radnju kroz fragmente sjećanja dajući nam tek disleksičan uvid u događaje kroz dati trenutak, držeći nas na rubu sjedala jednako izbezumljene od znatiželje kao što je i sam junak cijele priče. Kraj nam nudi većinu odgovora, no svako ponovo gledanje nam otkriva nove detalje u kompleksnoj, ali bešavno složenoj radnji izokrenutog tijeka

Vječni sjaj nepobjedivog uma

Michael Gondry i Charlie Kaufman stvorili su izuzetan komad romantične znanstvene fantastike s ovom, na prvi pogled običnom, pričom o dvoje ljudi. No sva običnost ubrzo nestaje kroz napor glavnog junaka da izbriše sjećanja na svoju bivšu djevojku, što je teži zadatak nego što se isprva čini, koji nas kao pasivne promatrače vodi na put spoznaje o toleranciji i ljubavi kroz fantastična i ekscentrična sjećanja Joela Barisha, a istovremeno Jima Carreyja, do ostvarenja uloge života. Veličina filma leži i u tome što nikada ne znamo koji period spomenute veze zapravo proživljavamo, pri čemu se Gondry i Kaufman poigravaju s opasnosti da naracija bude jednostavno zbrkana, no uspješno je oblikuju u uzbudljivu i nepredvidivu cjelinu koja nas ostavlja da se zapitamo o vlastitim odnosima i nutrini.

Matrix

Iako je cijela trilogija na kraju završila uzdasima razočaranja iz publike, teško je ne priznati zasluge braći Wachowski za cijelu jednu mini-revoluciju. Ne samo da su cijeli žanr znanstvene fantastike izdigli iz zimskog sna, nego su u njega utkali pedantno osmišljenu filozofiju koja je istom postala nit vodilja cijele jedne subkulturne skupine. Istini za volju, ideja o stvarnosti koja je zapravo privid, nametnut od strane na određeni način superiornijeg entiteta daleko je od originalne, ali braća Wachowski uspjeli su je upakirati u vizualno fascinantan paket koji cijelu priču čini pristupačnom i lako razumljivom svakom gledatelju. Gdje Cameronov 'Terminator' staje s pitanjem 'što ako', Matrix nastavlja i grana moguće odgovore do neslućenih dimenzija, propitujući ne samo budućnost čovjeka, nego i njegov evolucijski potencijal. Matrix nas kroz zečju rupu uvlači u labirint kung-fu borbi, egzistencijalnih teorija i religijskih debata koje na svako pitanje odgovara sa sljedeća tri pitanja. Mnoga od njih ostaju neodgovorena, što ne mijenja činjenicu da dio čari cijele trilogije leži u mogućnosti da svu zakukuljenu mitologiju dešifriramo sami.

Otvori oči

Kada se Amerikanci prihvate obrađivanja recentnog naslova svjetske kinematografije, onda možemo biti sigurni da se radi o kvalitetnom originalnom naslovu. Na rijetku sreću za američku publiku, s 'Nebom boje vanilije' Camerona Crowea dobili su kvalitetnu, iako gotovo identičnu presliku originalnog 'Otvori oči'Alejandra Amenabara. U svojem najambicioznijem djelu dosad, Amenabar kombinira znanstvenu fantastiku, dramu i naraciju koja prkosi stvarnosti. Dok glavni lik doživljava snove kao stvarnost, a stvarnost mu postaje najgora noćna mora, Amenabar istražuje odnos snova i jave te gdje je točno postavljena granica između njih. Kao što naslov sugerira, 'Otvori oči' gledatelju otvara oči spram filmskih mogućnosti u kojima se budnost i podsvijest susreću i surađuju u stvaranju novih značenja.

Biti John Malkovich

Ime Charliea Kaufmana pojavljuje se dvaput na ovom popisu, i to s dobrim razlogom. Među filmašima današnjice rijetko tko se može pohvaliti jednakom moći stvaranja filmske čarolije koja drži na rubu sjedala i tjera na razmišljanje poput ovog holivudskog majstora riječi koji se udružio s vizionarom Spikeom Jonzeom da bi nas odveo do same srži Johna Malkovicha – doslovce. Ideja radne atmosfere na polukatu zaboravljenom od ostatka firme, iako bizarna, već je dovoljna poveznica s empatijom većine gledatelja, no prava zabava počinje sa skrivenim vratima koja vode do pozicije lutkara koji se, umjesto s marionetom, poigrava kontrolirajući Johna Malkovicha. Upravljanje poznatim glumcem brzo preraste iz dokone razbibrige u novi tip ovisnosti, usput propitujući etička i društvena pitanja. Naravno, naposljetku je prava žrtva ironije glavni lik koji spletom okolnosti završava zatočen u tijelu novorođenčeta njegove bivše djevojke, uslijed čega je primoran promatrati je kako sretno živi sa svojim novim ljubavnikom kroz oči njihova djeteta.

Zanimat će vas u MAXtv videoteci:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi