TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

CSI Hrvatska: prava poslastica za ljubitelje 'stvarnog zločina'

11.10.2016 u 18:03

Bionic
Reading

Dokumentarni serijal 'CSI: Hrvatska' sniman je pet godina i u suradnji s MUP-om, a rezultat je 'svjetski' - sudeći prema prvoj epizodi, serijal može bez problema stati uz bok sličnim emisijama kakve obično gledamo na stranim kabelskim kanalima. Sadržaj, naravno, nije za svakoga, ali ljubitelji prikaza 'stvarnih zločina' dobili su novu televizijsku poslasticu

Glupo je reći da me prva epizoda dokumentarnog serijala 'CSI: Hrvatska' oduševila. Oduševljenje, naime, nije ni riječ ni emocija koju vežem uz gledanje rekonstrukcija i slušanje svjedočanstava o istragama brutalnih ubojstava. No sinoć prikazana epizoda ovoga novog HTV-ova serijala definitivno mi je privukla pozornost i odgledala sam je s velikim zanimanjem od početka do kraja, iako to nisam bila namjeravala. True crime ili 'stvarni zločin' inače nije moj omiljeni TV sadržaj i rijetko gledam takve emisije, kojih je pregršt na stranim kabelskim kanalima, no ovo sam netremice odgledala.

Za one koji ne znaju, 'CSI: Hrvatska' dokumentarna je serija koju su snimili dokumentaristi Hrvoje Mabić i Dario Lonjak, a koja u desetak epizoda govori o trideset najtežih, najzanimljivijih, a u nekim slučajevima čak i medijski najpoznatijim zločinima, fokusirajući se pritom na policijsku istragu, odnosno na policajce koji su prvi stizali na mjesta zločina i otkrivali okolnosti u kojima su počinjeni. Serijal je sniman na autentičnim lokacijama i na njegovu su pet godina dugom snimanju surađivali i pripadnici MUP-a.

Ta suradnja s MUP-om, barem sudeći po prvoj epizodi, jedan je od najvećih uspjeha ovoga dokumentarca jer 'suradnja s MUP-om' u ovom slučaju nije značila samo puko predočavanje dokumenata i materijala, nego su policajci koji su rješavali ove zločine ujedno i protagonisti serije. Oni govore o slučajevima, o trenucima u kojima su otkrivali zločine, o načinu na koji su ih rješavali, o svojoj komunikaciji s kolegama i ljudima od kojih su dobivali informacije. Ekipa serijala - i to se vidi u svakoj snimljenoj sceni s policajcima - očito je s tim ljudima ostvarila kvalitetan odnos pa su se oni opustili pred kamerama i o svojim slučajevima govore živopisno, nerijetko emotivno i nikada nimalo klinički, čak kada i govore o stručnim i službenim postupcima.

Prva je epizoda tako pokrila tri slučaja teških ubojstava na području Rijeke, među kojima je široj javnosti najpoznatiji slučaj ubojstva u tunelu, ali je i u druga dva riječ o brutalnom premlaćivanju do smrti. Epizoda je to čije pojedine prizore uopće nije lako gledati, iako su autori vodili računa o tome da ne budu morbidni, da u njihovu prikazu zločina i njegova rješavanja nema nikakvog senzacionalizma (nikada se ne spominju ni imena žrtava ni počinitelja). Ipak, sami opisi mjesta zločina i žrtava, pa i tijeka rješavanja slučaja nerijetko su mučan uvid u nasilnu stranu ljudske prirode, pogotovo kada znamo da priča koju gledamo nije fikcija iz 'tamo neke Amerike', nego stvarnost iz susjednog dvorišta. Životnosti i živopisnosti epizode pridonijelo je i to što su autori, osim s policajcima, ostvarili dosta dobar odnos i komunikaciju s ljudima s ulice, beskućnicima od kojih često okrećemo glavu, a koji ponekad itekako mogu biti izvor korisnih informacija.

Rekoh već, nisam osobita ljubiteljica žanra stvarnog zločina, ali ovo sam odgledala bez problema i s velikim interesom pa vjerujem da će ljubiteljima žanra biti još bolje. Uglavnom, čista petica.