TEEN AUTORI: X. GIMNAZIJA

Volontiranje - tako se to radi!

Bionic
Reading

Učenici X. gimnazije redovito volontiraju, a svoje dojmove podijelili su i s nama

Volontiranje u udruzi KAP DOBROTE, Lana Končevski, 4. c

Isusovac pater Cvek, koji živi u samostanu u Palmotićevoj ulici, osnivač je udruge Kap dobrote. Kao svećenik obilazi uglavnom starije i nepokretne osobe i pruža im duhovnu utjehu, ali ne samo nju: obavlja im u domovima sitne i krupne popravke, nabavlja ogrjev i hranu te pomaže na tisuću drugih načina. Budući da ne može sve sam, oko njega se okupljaju ljudi dobre i čvrste volje kako bi i oni pomagali.

Djeca i mladi

Ne morate činiti velike stvari. Činite male stvari, ali s velikom ljubavlju – moto je svih naših volonterskih akcija. Zadnje dvije godine, mi (Lara, Tihana, Ana, Luka i mnogi drugi)volontirali smo u dječjem domu A. G. Matoš koji djeluje od 1945., a danas zbrinjava 60 djece i mladih s problemima u ponašanju, u dobi od 7 do 18 godina. Oni su smješteni u manje skupine, a mi smo radile s Juricom, Marinom i Karlom koji nas je redovito pobjeđivao u šahu. Bilo je stvarno lijepo raditi s dečkima i pomagati im, postati dio njihove grupe, a njihovu sreću i zahvalnost najbolje smo mogli vidjeti u njihovim osmijesima.

Umirovljenici

Volontirali smo i u domu za umirovljenike Centar u Klaićevoj ulici, u Zagrebu. Naši volonteri bili su: Bernarda Vrtarić, Ivan Bengez, Edo Waronig, Valentin Safy, Nika Šteković, Dominik Balaban, Katarina Lukić, Nika Zijal, Josip Martinović, Antonio Čule, Marin Dragičević i Josip Rukavina. Radu doma doprinijeli smo na razne načine - dijelili smo hranu štićenicima, ukrašavali im ambijent, čistili smo pomagala kojima se koriste, slagali krevete... i još mnogo toga što se ne vidi, ali puno znači. Osim toga, razgovorom i druženjem sa starijim osobama skupljamo životna iskustva, slušamo korisne savjete – ukratko, pomažemo drugima, ali i sebi!

262394,261992,261849,261562Humanitarna akcija za beskućnike

Uključili smo se u akciju pomoći beskućnicima našeg grada, smještenih u prihvatilištu u Heinzelovoj ulici, a na poziv Volonterskog centra Zagreb. Na druženju s beskućnicima bili su Ana Škerlec, Dora Kušanić, Filip Konačić, Ivan Knežević, Josipa Kunić, Krešimir Vukšić, Kristina Večenik, Lovre Dodig, Luka Bušljeta, Marko Novina, Mirna Hanžek, Vedran Šeper, Veronika Radišić, Veronika Vojvodić i Viktor Slamnig. U ime naše škole sve prisutne je pozdravio Krešimir Vukšić, 3b.

Kako smo potrošili 5512 kuna koje su darovali učenici i djelatnici naše škole? 3240 kn potrošili smo na odjeću, obuću, donje rublje i čarape za 30 beskućnika, a 704 kn koštao je lijek za Ivana Jurilja. Za 600 kn složili smo 10 poklon paketa hrane - krenuli smo do dućana i kupili: 10 l ulja, 10 kg brašna, 10 kg šećera, 10 kg soli, 10 vrećica tjestenine, 10 kg riže, 10 kutija keksa te 12 litara trajnog mlijeka. U školi smo dodali i nešto higijenskih potrepština te sve to odnijeli u udrugu Kap dobrote. Kap dobrote je dobila i donaciju u novcu vrijednu 960 kn, a 8kn potrošili smo na vrećice za pakiranje. Sve u duhu izreke Mahatme Ghandija: budi promjena koju želiš vidjeti u
svijetu – koju smo i oslikali na pročelju škole.

Volontiranje u DOMU ZA STARIJE I NEMOĆNE CENTAR, Katarina Lukić, 3.c

Pjesnik iz sobe 412

Volontirala sam kod gosp. Slavka Špoljara koji je u domu više od 20 godina zbog svoje teške bolesti, postepene atrofije mišića, zbog čega je nepokretan i potpuno ovisan o drugima. Slavek ima 57 godina i piše pjesme te je do sada izdao zbirku pjesama Pjesme iz tišine, a sprema se izdati još jednu zbirku. Bez obzira na njegovo stanje, vrlo je vedra duha, a to se očituje i u njegovim pjesmama. Štoviše, toliko je optimističan da je zapravo on meni uvijek popravio dan.

Pošto sam dolazila uglavnom za vrijeme ručka, dogovorila sam se s njegovateljicama da ga ja hranim, a nakon ručka smo uglavnom radili na pjesmama. Ja sam mu pisala i uređivala pjesme na kompjutoru. Ponekad je on sam radio na kompjutoru pišući štapićem kojeg je držao u ustima, dok sam mu ja slagala lijekove. Kada nam se nije dalo raditi, slušali smo glazbu i pričali. To mi se jako sviđalo jer Slavek je imao puno zanimljivih priča ispričati, a znao mi je dati i korisne savjete. Jako mi je drago što sam volontirala u domu i što sam imala priliku upoznati nekog poput gospodina Slavka jer sam pomažući naučila puno toga, a prvenstveno to da čovjek nikada ne smije posustati ma kakve god njegove životne okolnosti bile jer imamo samo jedan život kojeg trebamo proživjeti najbolje što znamo.