Ako ste stalno umorni i jedva izdržavate radni dan, problem možda uopće nije u stresu ili višku obveza. Psiholozi upozoravaju da se iza kronične iscrpljenosti često kriju stvarni medicinski poremećaji koje ljudi godinama potpuno ignoriraju
Loš san postao je toliko normalizirana pojava da ga više uopće ne doživljavamo kao zdravstveni problem. Glasno hrkanje pretvara se u obiteljsku šalu, dok se zatvaranje očiju na tjednom sastanku redovito pripisuje dosadnom poslu. Ipak, dr. Sarah Silverman, poznata klinička psihologinja i stručnjakinja za bihevioralnu medicinu spavanja, objašnjava za The Washington Post da su to vrlo jasni znakovi poremećaja koji itekako zahtijevaju medicinsku intervenciju.
vezane vijesti
Tihi kradljivci energije
Nesanica je daleko više od povremenog prevrtanja po krevetu. Silverman je definira kao problem koji traje duže od tri mjeseca i uzrokuje prave smetnje u svakodnevnom životu. Prepoznaje se po onom iscrpljujućem osjećaju kada ste preumorni, ali čim legnete, ostajete 'umorni, ali napeti'.
S druge strane, opstruktivna apneja u snu tihi je kradljivac zbog kojeg tijelo noću na nekoliko sekundi doslovno prestaje disati. Psihologinja upozorava da se ženama ovaj poremećaj iznimno često pogrešno dijagnosticira. Budući da njihovi simptomi nisu isključivo glasno hrkanje, već jutarnje glavobolje, umor i noćni odlasci na toalet, liječnici njihovu apneju nerijetko pogrešno pripisuju depresiji ili problemima sa štitnjačom.
Sindrom koji se gura pod tepih
Neugodan osjećaj trnaca i neopisiva potreba za pomicanjem udova u stanju mirovanja jasni su simptomi sindroma nemirnih nogu. Ovaj se poremećaj, navodi Silverman, predugo gurao pod tepih i tretirao kao prolazna nervoza, a zapravo noć pretvara u muku za osobu koja od njega pati.
Zaseban problem čine poremećaji cirkadijskog ritma, pri kojima unutarnji biološki sat jednostavno nije usklađen s okolinom. Ljudi s ovim problemom nisu bolesni, samo funkcioniraju po drugačijem vremenskom rasporedu. Klasične tablete za spavanje ovdje nimalo ne pomažu, a problem leži isključivo u vremenskom neskladu između onoga kada osoba mora spavati i kada njezino tijelo to zapravo želi.
Kada je trenutak za liječnika?
Silverman je jasna oko toga kada se treba obratiti stručnjaku: ako vam umor drastično narušava funkcioniranje tijekom dana, ne osjećate se svježe ni nakon dužeg spavanja i ako problemi traju duže od mjesec dana.
Psihologinja upozorava da liječniku ne trebate dolaziti s općenitom žalbom 'stalno sam umoran'. Važno je precizno opisati u kojem se dijelu noći budite, koliko vam treba da zaspite i primjećuje li vaš partner trzanje ili hrkanje. Vaš san zaslužuje ozbiljnu medicinsku pažnju, a guranje preko vlastitih granica uz litre kave samo produbljuje stvarni zdravstveni problem.
