Koronavirus je postao, nažalost, najčešća tema svih razgovora, a psihologinja Ella Selak Bagarić iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih kaže da roditelji o virusu koji se širi svijetom trebaju razgovarati s djecom.

'U vrijeme kada svi govore o koronavirusu, kada niti jedne vijesti, niti ćaskanje ne prolazi bez razgovora o njegovom širenju, ne može se očekivati čak ni od djece mlađe dobi da ne znaju kako postoji 'neka bolest oko koje se brinu mnogi odrasli'. Informacije koje djeca upiju iz okoline mogu biti iz medija, od vršnjaka, učitelja… razumjela ih ili ne, djeca sasvim sigurno prepoznaju emocije u svojoj okolini. Zbog toga nemojmo čekati da nam dijete dođe s pitanjima - sami ga potaknimo na razgovor. Izbjegavanje teme, s druge strane, djetetu može poslati implicitnu poruku da je problem previše zastrašujući te da od njih nešto skrivamo, a brige djeteta tada mogu biti još intenzivnije. Izbjegavanje razgovora 'kako ih ne bismo opterećivali' može biti puno štetnije od toga da ne ignoriramo situaciju, makar nam ona bila nelagodna. Djeca mogu imati iskrivljenu sliku, krivo razumjeti ono što čuju, što svakako utječe na to kako se osjećaju. Poticanje razgovora s djetetom roditelju je prilika da ispravi moguće krive informacije koje dijete ima, ali i da mu pokaže kako ono može računati na njega i pitati ga sve o onome što ga brine', upozorava ona.

Ovo su preventivne mjere koje možete poduzeti za zaštitu od koronavirusa:

Roditelji bi također, dodaje, trebali biti svjesni toga da se, iako dijete nije razvilo specifične strahove povezane s koronavirusom, neki pokazatelji dječje tjeskobe često pojavljuju indirektno.

'Djeca se boje i za svoje roditelje te je moguće da će tražiti više blizine, češće zvati mamu i tatu dok su na poslu ili pak razviti iznenadne strahove - poput noćnih, pa mogu dolaziti u roditeljski krevet, tražiti svjetlo, mogu imati noćne more ili početi mokriti u krevet. Možda će i pretjerano burno reagirati oko nečega što vam se čini trivijalnim. No važno je biti strpljiv prema njima i držati se uobičajene rutine koliko je god moguće. Roditelji trebaju potaknuti dijete da otvoreno govori o svojim mislima i strahovima. Ako je uznemireno, usmjerite ga na to da prepozna kako se osjeća. Sjednite, ostavite sve što radite i popričajte o tome što se događa. Djeca vide roditelje kao svoje zaštitnike i moraju znati da se to neće promijeniti, čak ni za vrijeme globalne zdravstvene krize. Tu sam, štitit ću te i volim te – poruke su koje svako dijete treba', kaže magistra psihologije Selak Bagarić.

Roditelji bi trebali, smatra, razgovarati s djecom o koronavirusu vodeći računa o njihovoj dobi i stupnju razvoja te upotrebljavajući samo riječi koje ona već razumiju.

Razgovor s djetetom

'Započnite razgovor s onim što djeca već znaju o drugim bolestima i nadogradite razgovor prema tome. Budite iskreni - ako dijete postavi pitanje, a ne znate odgovor, zapravo je korisno to i priznati. U redu je reći: 'To je super pitanje i potrudit ću se doći do više informacija.' Podsjetite djecu da iskusni liječnici, znanstvenici i stručnjaci naporno rade na pomoći onima koji su bolesni, ali i na zaštiti zdravih. Cilj je razgovora djetetu pružiti podršku, informacije i pokazati da smo tu za njih. Kada djeca znaju da smo voljni razgovarati, veća je šansa da će nam se i obratiti kada im treba podrška', dodaje Selak Bagarić.

Razgovor s predškolcem

Djeca mlađa od šest godina ne trebaju puno detalja, poput imena virusa ili informacije o globalnoj prijetnji bolesti, jer su premala da bi to i razumjela.

'Neka objašnjenja roditelja budu što kraća i jasnija. Pazite na razgovore koje vodite sa svojim partnerom ili starijom djecom pred svojim mališanima. S njima možete razgovarati o tome što možemo učiniti kako bismo ostali zdravi, poput pranja ruku. S djetetom predškolske dobi treba razgovarati prvenstveno o higijeni i zdravim navikama. Oni ovo vjerojatno čuju svake godine kada je sezona gripe i ne bi ih trebalo posebno uznemiriti. Vaše dijete možda već viđa pojedince koji nose maske za lice na svakodnevnim mjestima te vas pita o tome, a možete reći: 'Smatra se da je to najbolji način da ostanu zdravi. Zbog toga mi pazimo i često peremo ruke'', dodaje psihologinja.

Djeci školske dobi treba objasniti kako se virus širi i što možemo učiniti da se zaštitimo

Sa školarcima je vjerojatnije da su čuli riječ 'koronavirus', kaže psihologinja.

'Sada roditelji mogu djetetu iznijeti neke činjenice, ali i rješenja. Roditelj može primjerice reći - ovo je virus za koji se čini da se brzo širi među ljudima i da se događa u zemljama širom svijeta. Najbolji način da se to spriječi je pranjem ruku i boravkom u kući ako se osjećamo bolesno, ali i izbjegavanjem mjesta gdje je velika gužva. Dakle razgovor se usmjerava na informacije o tome što je, kako se širi virus, ali i na načine na koje se to može spriječiti. Savjeti vezani za prevenciju koji se preporučuju za koronavirus isti su kao i za sve druge viruse i prehlade, pa razgovarajte o koracima koje ćete poduzeti kako biste pokušali spriječiti sve bolesti. Sjajan način osnaživanja djece u situaciji izbijanja bolesti je pokazati im što mogu učiniti da se ne razbole - i na taj način implementirati zdrave navike u kućanstvo. To im pomaže i da imaju osjećaj kontrole. Dajte djeci i referentni okvir na temelju njihovih prošlih iskustava s bolešću kako bi shvatili kako se COVID-19 manifestira kod većine ljudi - prehlada, šmrcanje, umor itd. Možete ih podsjetiti na vrijeme kad su prije bili bolesni, a zatim ozdravili. Važno je i djeci reći da ne znači svako kašljanje ili kihanje da je netko dobio koronavirus. Dobar početak razgovora može biti npr. 'danas svi pričaju o koronavirusu, ispričaj mi što si ti čuo/la' te 'kako to tebi zvuči/kako se to tebi čini/izgleda? Ima li nešto što bi htio pitati?' kaže.

Tinejdžere uputiti na pouzdane izvore, a ne da informacije traže na društvenim mrežama

U razgovoru s tinejdžerima, kaže Selak Bagarić, iznesite podatke i činjenice koje znate i osnažite ih da informacije traže iz pouzdanih izvora, a ne s društvenih mreža.

'Zajedno tražite odgovore na pitanja koja ih zanimaju. Postoji dosta neizvjesnosti oko ovog virusa što može izazvati uznemirenost djeteta. Ako tinejdžer izražava zabrinutost zbog izbijanja koronavirusa, strpljivo ga saslušajte i podsjetite ga na njegova ranija iskustva s neizvjesnim izazovima i na to kako su se s time nosili. Vratite se zahtjevnom vremenu za obitelj kojeg se i oni mogu sjetiti, s porukom da ste i sada zajedno, s pozitivnom porukom i usmjeravanjem na mjere koje i sami mogu poduzeti da se ne razbole. Ako djeca kažu da se ne brinu u ovoj dobi, i to je ok. Poštujte to, ali svejedno razgovarajte o preporukama stručnjaka vezanim za zdravlje', kaže ona.

Budite usmjereni na trenutno stanje, ovdje i sada, a ne 'što ako'

Vrijeme između večere i odlaska na spavanje jest trenutak koji mnogi roditelji vole iskoristiti za razgovor sa svojom djecom o svemu što su taj dan doživjela, dodaje.

'Razgovarajte s djecom u nekom takvom trenutku, kada i jedno i drugo imate dovoljno vremena, kada vas ništa ne ometa i kada dijete ima vašu punu pažnju. Budite usmjereni na trenutno stanje, ovdje i sada, čak i ako sami razmišljate o 'što ako'. Naglasite da ste tu – i doista budite. Zapravo, to je nešto što nam, uz katastrofične poruke kojima smo danas izloženi, zaista svima treba. Imati nekoga kome vjerujemo, tko će nas svojim tonom glasa i smirenošću utješiti dok se brinemo o zdravlju naših roditelja, baka i djedova, pa i svom, ali i razmišljamo o globalnom utjecaju i sudbini neke daleke djece kojoj ne znamo ni ime. Ono pozitivno što ovakve situacije donose je podsjetnik koliko smo zapravo ranjivi kao ljudi, ali i često emocionalno nedovoljno povezani. Dok sada zabrinuto zovemo starije članove naše obitelji, osvijestimo koliko vremena zapravo provodimo zajedno, doista prisutni u trenutku s našim najbližima. Nekih se vrijednosti sjetimo tek onda kada shvatimo da su ugrožene, zato nazovite, pišite i razgovarajte s ljudima oko sebe. Danas vidimo kako se zdravlje drugih u svijetu itekako tiče svih nas i u ovome smo izazovu gdje god bili - zajedno', rekla je Selak Bagarić.

Ideja o epidemiji i kod odraslih i kod djece, upozorava ona, može izazvati osjećaj tjeskobe i straha.

'Važno je da u razgovoru s djecom pokažemo da prepoznajemo i njihovu zabrinutost tako da, umjesto da kažemo 'ne trebaš se brinuti', potaknemo dijete da izrazi i prepozna što osjeća. Ako vaše dijete ima intenzivne teškoće, obratite se stručnjacima radi dodatne podrške', zaključuje psihologinja.

Pravilno pranje ruku