DORA KRALJ:

Pedagoginja nam otkriva kako ćemo znati je li dijete hiperaktivno ili samo zaigrano: Što je zapravo ADHD, a što ADD?

  • Autor: Elma Katana
  • Zadnja izmjena 17.02.2019 12:42
  • Objavljeno 17.02.2019 u 12:38
Socijalna pedagoginja Dora Kralj

Socijalna pedagoginja Dora Kralj

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Često se susrećemo s pojmom hiperaktivnosti, no kako razlikovati hiperaktivnost od obične dječje zaigranosti, uobičajenog ponašanja aktivnog predškolskog djeteta? Poremećaj pažnje i koncentracije čest je poremećaj i to u velikom postotku kod nadprosječno inteligentne djece, s čime se ona teško nose, osobito ako izostane pomoć obitelji, učitelja i psihologa. O ovom problemu razgovarali smo sa socijalnom pedagoginjom Dorom Kralj iz Poliklinike za djecu i mladež grada Zagreba

Većina roditelja čije je dijete zaigrano, brbljavo, živahno te voli biti u pokretu sigurno se zapitala je li ono hiperaktivno, odnosno ima li teškoće pažnje, objašnjava socijalna pedagoginja Dora Kralj iz Poliklinike za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba.

Bitno je naglasiti da i kada su kod djeteta prisutna određena ponašanja, to još uvijek ne znači da je ono hiperaktivno te je važno pripaziti jesu li navedena ponašanja izraženija u odnosu na očekivano za djetetovu dob i razvojni stupanj te narušavaju li značajno njegovo funkcioniranje u barem dvije sredine (obitelj, škola...) u periodu od najmanje šest mjeseci, upozorava ona.

'Potrebno je uzeti u obzir i to da ponašanje djece s ADHD-om, poput stalnog vrpoljenja, motoričkog nemira, stalne potrebe za kretanjem kada se od njih očekuje da sjede, kada trče, skaču ili se penju u situacijama u kojima to nije prikladno, spomenimo neke simptome, može imati i neke druge uzroke, što je pokazalo i iskustvo iz prakse, kao naprimjer to da je dijete već po temperamentu nemirnije, dosadno mu je, u nekoj je stresnoj ili njemu prezahtjevnoj situaciji, šire je postavljenih odgojnih granica, možda je prekinuto u njemu važnoj aktivnosti ili se pak radi o teškoćama iz nekog drugog spektra. Da bi se utvrdilo radi li se kod djeteta doista o ADHD-u, potrebna je multidisciplinarna obrada koja uključuje dječjeg psihijatra, psihologa, socijalnog pedagoga/rehabilitatora/logopeda i neuropedijatra', rekla je za tportal Kralj.

Što je zapravo ADHD, a što ADD?

ADHD (Attention Deficit/Hiperactivity Disorder, odnosno deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj), kod nas poznat i kao hiperkinetski poremećaj, neurorazvojni je, biološki uvjetovan poremećaj koji karakteriziraju hiperaktivnost, impulzivnost i nedostatak pažnje, objašnjava.

KAKO IM POMOĆI

Korisni savjeti za roditelje djece s ADHD-om:

  • Bitna je dosljednost u odgoju i postavljanju granica, usklađenost u odgojnim stavovima i zahtjevima prema djetetu
  • Treba imati realna očekivanja od djeteta, odnosno u skladu s njegovim mogućnostima
  • Važne su pohvale i primjećivanje djetetovih osobina, ponašanja i postignuća, što povećava njegovo samopoštovanje
  • Jasna komunikacija s djetetom (uspostavljanje kontakta očima, davanje jasnih i kratkih uputa...)
  • Pomoć djetetu u stvaranju prijateljstava (vježbanje socijalnih vještina, poticanje druženja)
  • Pružanje djetetu rutine, strukture i predvidivosti kroz stalan raspored dječjih aktivnosti tijekom svakog dana
  • Pomoć djetetu pri ostvarivanju poželjnog ponašanja tako da se unaprijed isplanira te izbjegava dovoditi ga u situacije u kojima će vjerojatno iskazati nepoželjno ponašanje
  • Razgovarati i odrediti s djetetom ponašanje koje se očekuje od njega, konkretnije koje je ponašanje prihvatljivo, a koje nije
  • Omogućiti djetetu prilikom učenja i pisanja zadaće češće pauze uz mogućnost kretanja te ukloniti podražaje/sadržaje (mobitel, igračke, televizor, radio) iz neposredne okoline koji bi mogli odvući pažnju
  • Pohvaliti i pozitivno potkrijepiti poželjno ponašanje neposredno nakon što se pojavilo te ignorirati nepoželjno ponašanje, ako nije ugrožavajuće, uz dogovor s djetetom sustava nagrada i kazni, odnosno da se i nagrada i kazna unaprijed znaju
  • Omogućiti djetetu neku sportsku, odnosno izvanškolsku aktivnost (odabir pravog sporta i aktivnosti može pridonijeti poboljšanju pažnje i raspoloženja, koordinacije, samopoštovanja, kvalitetnijim vršnjačkim odnosima i jačanju samokontrole)

'Skupu ponašanja danas poznatih kao ADHD kroz povijest se mijenjao okvir promatranja te naziv, od minimalne cerebralne disfunkcije, poremećaja pažnje s i bez hiperaktivnosti (ADD with and without hyperactivity), pa do današnjeg naziva. Ovisno o skupini simptoma koja je najizraženija, možemo razlikovati tri kliničke slike tog poremećaja: klinička slika s naglašenom nepažnjom (spominjano i kao ADD/poremećaj deficita pažnje), klinička slika s naglašenom hiperaktivnošću/impulzivnošću te kombinirana klinička slika (nepažnja, hiperaktivnost, impulzivnost). Važno je znati da to nije faza koju će dijete prerasti, niti se dijete na taj način ponaša namjerno te da to nije uzrokovano neuspjehom roditelja u odgoju', kaže.

KAKO IM POMOĆI

Još nekoliko korisnih savjeta za djecu s ADHD-om

  • Poučite dijete da i samo može pridonijeti svojem uspješnijem funkcioniranju, tako da naprimjer piše zabilješke na samoljepljive papiriće i zalijepi ih ondje gdje će ih vidjeti kao podsjetnik
  • Neka dijete uvijek stavlja stvari na isto mjesto
  • Neka koristi sat s alarmom kao podsjetnik 
  • Savjetujte djetetu da ne odgađa neku aktivnost kako bi spriječilo to da je zaboravi, odnosno da dovrši započetu aktivnost
  • Neka se zaustavi na minutu pri izlasku iz kuće i razmisli ima li sve potrebno sa sobom
  • Neka koristi planer ili kalendar obaveza, testova i zadaća, dogovora
  • Neka radi dnevni plan obaveza/aktivnosti, kao i plan učenja
  • Neka piše zadaće i uči na tihom mjestu, bez ometajućih sadržaja
  • Neka radi pauze prilikom učenja, uz kretanje
  • Treba izbjegavati izvršavanje školskih obaveza u žurbi, u zadnji čas
  • Na školskom stolu treba ostaviti samo ono što je potrebno za određeni sat da ne odvlači pažnju

Važno je potražiti stručnu pomoć

Djeca s ADHD-om stalno se vrpolje, dodaje socijalna pedagoginja, često tresu nogama i rukama, motorički su nemirna, stalno su u pokretu 'kao da ih pokreće motor', imaju potrebu kretati se kada se od njih očekuje da sjede te trče, skaču ili se penju u situacijama u kojima to nije prikladno, rade nepažljive pogreške, teško se organiziraju, djeluju kao da ne slušaju i kada im se direktno obraća, sve im lako odvuče pažnju, teško održavaju pažnju u pisanju zadaća ili u igri, često gube/zaboravljaju stvari, odsutni su mislima pa često ne prate upute, učestalo mijenjaju aktivnosti, burno emotivno reagiraju, upadaju u riječ, odnosno prekidaju druge, reagiraju prije nego što razmisle uz otežano predviđanje posljedica, teško čekaju svoj red, otežano prate pravila igre, teško dovršavaju aktivnosti i zadatke, sporije usvajaju novo gradivo te lako zaboravljaju zadatke i aktivnosti.

ADHD se najčešće utvrđuje polaskom u školu (pa i kasnije), kada su navedena ponašanja uočljivija s obzirom na pojačane zahtjeve strukturirane školske sredine, objašnjava socijalna pedagoginja Dora Kralj

ADHD se najčešće utvrđuje polaskom u školu (pa i kasnije), kada su navedena ponašanja uočljivija s obzirom na pojačane zahtjeve strukturirane školske sredine, objašnjava socijalna pedagoginja Dora Kralj

Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia

'Iako je kod neke djece utvrđen i ranije, ADHD se najčešće utvrđuje polaskom u školu (pa i kasnije), kada su navedena ponašanja uočljivija s obzirom na pojačane zahtjeve strukturirane školske sredine. No roditelji djece s ADHD-om često navode da su već kao bebe malo spavala, bila izrazito razdražljiva, dugotrajno i bez razloga plakala, rano su prohodala uz jaču nespretnost te da su i prije škole teško sjedila na jednom mjestu, stalno su bila u pokretu i često mijenjala aktivnosti, bila impulzivna, nepredvidljivo se ponašala, otežano samostalno oblačila, prekidala su druge, nisu slušala odgajatelje, otežano su pratila i roditeljske upute...', opisuje.

Ukoliko su kod djeteta prisutna ranije opisana ponašanja, važno je da roditelji potraže pomoć stručnjaka kako bi se utvrdilo radi li se o ADHD-u i djetetu osigura adekvatna podrška te da ne bude doživljeno kao 'neposlušno', pogotovo jer se posljedično mogu javiti i prateće teškoće kao što su nisko samopoštovanje, emocionalne teškoće, smetnje ponašanja, teškoće učenja i poteškoće u socijalnim odnosima, naglašava pedagoginja Kralj.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!