Priča kaže da je weisswurst 1857. izumio domišljati minhenski mesar koji je želio svježu, nježnu kobasicu koju se može odmah pojesti. Tada, bez hladnjaka, kobasice su se morale pojesti istog dana. Danas tradicija i dalje živi. Naime, weisswurst se jede od ranog jutra do podneva, održavajući ritual čak i ako bi vaš hladnjak tehnički mogao sačuvati kobasicu. Lokalci se često šale da je kobasica pojedena nakon podneva poput zabave bez glazbe - tehnički u redu, ali bez čarolije.

Kobasica s pravilima

Što je onda tako posebno kod ove kobasice? Najprije, sastojci - teleće i svinjsko slaninsko meso, što joj daje mekanu i nježnu teksturu, zatim peršin, limun, muškatni oraščić, luk i đumbir, koji stvaraju suptilan, aromatičan okus i, na koncu, prirodna crijeva, pažljivo kuhanje na pari (nikad u vodi), čime se čuva nježan okus. Rezultat je kobasica tako blijeda i mekana da gotovo šapuće: 'Jedi me polako'.

Jedenje weisswursta samo je po sebi ritual. Tradicionalno, poslužuje se u zdjeli s toplom vodom, da se ne ohladi, dodaje se žličica slatkog bavarskog senfa, uz nju ide svježe pečeni perec i sve se zalijeva laganim Hefeweizen pivom jer, naravno, nalazite se u Bavarskoj.

Zašto samo do podneva

A zatim dolazi zabavni dio - možete ju oguliti i jesti, režući kobasicu kako biste uživali u mekom mesu ili pokušati hrabri zuzeln način, kod kojeg se kobasica usisava iz crijeva, naravno ukoliko želite jesti kao pravi lokalac. Turisti često pokušavaju, spektakularno ne uspiju, ali dobiju pljesak od iskusnijih ljubitelja weisswursta. Neki lokalci tvrde da način na koji jedete weisswurst puno govori o vašoj osobnosti. Ako ga uredno gulite, metodični ste, a ako ga cuclate, avanturist ste.

Evo još nekoliko zanimljivih weisswurst činjenica. Ponovimo da se weisswurst povijesno priprema rano ujutro i jede do podneva (danas tako rade svi ozbiljniji lokali), zbog čega je dobio nadimak 'jutarnja kobasica' Bavarske. Nadalje, München svake godine organizira festival weisswurst doručka, gdje tisuće ljudi dolazi u čast tradicije, često uz puhačke orkestre i veselo raspoloženje. Izvan Bavarske, ta kobasica je rijetka, pa svaki zalogaj izgleda kao istinski lokalno kulinarsko iskustvo.

Adresa koju vrijedi zapamtiti

Usput i koristan savjet. Ukoliko se nađete u Münchenu, a ljubitelj ste weisswursta ili tek gurman-znatiželjnik, uputite se u lokal Gaststätte Grossmarkthalle u Kochelseestrasse 13 (par stanica metroom iz centra), gdje se jede najbolji weisswurst u Münchenu (što znači i u svijetu). Kobasice se rade u podrumu vrlo rano ujutro, pa pokušajte doći što ranije (otvara se u 7), jer je weisswurst bolji što je svježiji, i prepustite se klasičnome užitku, po svim tradicionalnim pravilima.

Jedenje weisswursta nije samo zadovoljenje gladi, već i ulazak u minhenski jutarnji ritam, gdje se tradicija, okus i mala doza ludosti spajaju u svakom zalogaju. Neki lokalci drže da je svakodnevno jedenje te kobasice podsjetnik da se uspori, uživa u jutru i poštuju mali rituali koji život čine ukusnim.

Weisswurst je toliko voljen u Bavarskoj da se smatra gotovo nepristojnim jesti ga nakon podneva. Neki restorani čak imaju satove koji podsjećaju: 'weisswurst završava u 12 sati!'. Ako ga pojedete tradicionalno - iz zdjele s toplom vodom, sa žličicom senfa i gutljajem piva, shvatit ćete zašto ova skromna bijela kobasica već generacijama osvaja srca.