Iako ga najčešće povezujemo s pečenim krumpirom ili mesom, ružmarin ima dugu povijest primjene u tradicionalnoj medicini. Danas znanost potvrđuje ono što se stoljećima naslućivalo – ova biljka ima daleko širi učinak od samog oplemenjivanja okusa hrane.

Od antike do laboratorija

Povezanost ružmarina i pamćenja nije nova ideja. Još u staroj Grčkoj i Rimu studenti su ga koristili kako bi poboljšali koncentraciju i lakše pamtili gradivo. Suvremena istraživanja daju naslutiti da u tome ima istine: u jednoj studiji ispitanici izloženi mirisu ružmarina bolje su rješavali zadatke pamćenja od onih u neutralnom okruženju.

Kako djeluje na mozak? Prije svega, potiče cirkulaciju, uključujući i onu u mozgu, čime se poboljšava opskrba kisikom i hranjivim tvarima. Uz to ima i umirujući učinak – neka istraživanja pokazuju da njegov miris može smanjiti anksioznost i poboljšati san, što posredno utječe na bolju koncentraciju i pamćenje.

Važnu ulogu imaju i spojevi koje sadrži. Jedan od njih, 1,8-cineol, sprječava razgradnju acetilkolina, neurotransmitera ključnog za učenje i pamćenje. Očuvanjem njegove razine ružmarin može pomoći u održavanju kognitivnih funkcija, osobito s godinama.

Nova otkrića

Ružmarin je bogat antioksidansima koji štite moždane stanice od oksidativnog stresa, jednog od glavnih uzroka kognitivnog propadanja. Posebno se ističe karnozična kiselina, snažan spoj s protuupalnim djelovanjem.

Znanstvenici su 2025. razvili njezinu stabilniju verziju pod nazivom diAcCA. U pretkliničkim istraživanjima taj je spoj poboljšao pamćenje, povećao broj sinapsi – veza između moždanih stanica – te smanjio razine proteina povezanih s Alzheimerovom bolešću, poput amiloida beta i tau proteina.

Zanimljivo je da se diAcCA aktivira samo u upaljenim dijelovima mozga, što bi moglo smanjiti nuspojave. Istraživanja na životinjama zasad ne pokazuju toksičnost, a rezultati bude nadu da bi klinička ispitivanja na ljudima mogla uslijediti.

Šire koristi

Blagodati ružmarina ne staju na mozgu. Tradicionalno se koristi za ublažavanje probavnih tegoba, nadutosti i upala. Spojevi poput ružmarinske i ursolne kiseline poznati su po svom protuupalnom djelovanju u cijelom tijelu.

Mogao bi koristiti i koži – istraživanja sugeriraju da pomaže kod akni i ekcema, dok karnozična kiselina može imati anti-age učinak štiteći kožu od oštećenja uzrokovanih suncem. Ružmarinovo ulje ima i antimikrobna svojstva te pokazuje potencijal u konzerviranju hrane i farmaceutskoj primjeni.

Oprez pri korištenju

Za većinu ljudi ružmarin je siguran kada se koristi u prehrani, čajevima ili aromaterapiji. No koncentrirani ekstrakti i veće količine mogu biti rizični. Pretjerana konzumacija može izazvati povraćanje, a u rijetkim slučajevima i napadaje, osobito kod osoba s epilepsijom.

Postoji i mogućnost da potiče kontrakcije maternice pa se trudnicama ne preporučuju veće doze. Također može stupiti u interakciju s određenim lijekovima, poput onih za razrjeđivanje krvi, zbog čega je prije uzimanja dodataka prehrani dobro konzultirati liječnika.

Ružmarin je, čini se, mnogo više od običnog začina. S korijenima u tradiciji i sve čvršćim uporištem u znanosti, mogao bi imati važnu ulogu u budućim terapijama za Alzheimerovu bolest i druge kronične tegobe.

U međuvremenu, dodati ga u svakodnevicu – bilo kroz obrok, šalicu čaja ili njegov miris – jednostavan je potez koji bi mogao donijeti velike koristi.