Kada s obale ugledamo kanader koji se spušta prema moru, zahvaća vodu i ponovno nestaje prema požarištu, cijela akcija traje tek nekoliko trenutaka. Za ljude u kabini iza toga stoje sati koncentracije, fizičkog napora i odluka koje se moraju donositi gotovo bez prostora za pogrešku.

Natporučnici Mislav Petrović, Luka Mihovil Glas i Marino Bukvić pripadnici su 855. protupožarne eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a tijekom ljeta sudjelovali su u gašenju velikih požara u Omišu, na Braču i drugim dijelovima obale, a za Gloriju su ispričali kako njihov posao izgleda iz perspektive koju javnost gotovo nikada ne vidi.. Na Braču su kanaderi vodu izbacili više od tisuću puta, a let jednog od njih, HR855, u jednom je trenutku bio najpraćeniji let na svijetu na Flightradaru24.

'Emocije dolaze tek nakon leta'

Za Mislava Petrovića ovo je bila prva protupožarna sezona. Obuku na kanaderu CL-415 počeo je krajem prošle godine, a priznaje da nakon alarma osjeti nalet adrenalina. Ipak, kada krene posao, fokus mora preuzeti sve ostalo.

'Emocije su tada u drugom planu', kaže Mislav, objašnjavajući da tek nakon leta dolazi vrijeme za razmišljanje o svemu što su upravo prošli.

Posebno mu je ostao urezan požar na omiškom području. Kanaderi tijekom noći nisu mogli djelovati, pa su piloti stigli tek s prvim svjetlom dana. Mislav kaže da je ondje zatekao prizor koji neće lako zaboraviti – 'prizor zgarišta bio je zaista najgori'. Nakon Omiša gotovo odmah je preusmjeren prema novom velikom požaru na Pelješcu.

Dok javnost uglavnom vidi atraktivne snimke preleta i izbacivanja vode, piloti razmišljaju o puno prizemnijim stvarima – smjeru širenja vatre, položaju kuća, vatrogascima na zemlji, vjetru, terenu i tome gdje će njihovo izbacivanje vode imati najveći učinak.

Nekad počinju u pet ujutro, a završavaju navečer

Luka Mihovil Glas u protupožarnu eskadrilu prešao je nakon iskustva na Pilatusu, tražeći dinamičniji oblik letenja. Prvog gašenja kanaderom i danas se dobro sjeća jer je tada, kaže, znao da je pronašao posao kojim se želi baviti do kraja karijere.

Nema tipičnog radnog dana. Ponekad su angažirani već od pet sati ujutro i u bazu se vraćaju tek navečer. Drugi dani prolaze u pripravnosti, meteorološkim pripremama i čekanju zapovijedi.

Adrenalin se pojavi svaki put kada zazvoni poziv jer, kako Luka kaže, 'nikad ne znate što vas čeka'. U kabini nema vremena za razmišljanje o strahu – položaj ljudi i imovine, smjer požara i sigurnost posade postaju jedino važno.

Po završetku dana tek dolazi povratak u sasvim drukčiji svijet. Luku kod kuće čekaju supruga Roberta, njihova kći i pas Bepo. Upravo je odsutnost, kaže, jedna od stvari koja njihovim obiteljima najteže pada tijekom požarne sezone.

Trideset minuta od poziva do polijetanja

Marino Bukvić odrastao je uz vatrogastvo – njegov otac bio je vatrogasac – pa je i taj dio priče imao ulogu u odluci da karijeru gradi upravo u protupožarnoj eskadrili.

Njegov radni dan na neki način počinje još večer prije. Provjerava raspored, puni mobitel i ostavlja uključen zvuk jer se poziv može dogoditi ranije nego što očekuje.

Kada zapovijed stigne, nema puno vremena: 'od poziva imamo 30 minuta za polijetanje'. U tom vremenu piloti moraju proučiti mjesto požara, provjeriti meteorološke uvjete, napraviti potrebne tehničke provjere i pripremiti se za ono što ih čeka u zraku.

Marino naglašava da emocije tijekom leta moraju ostati pod kontrolom. Razmišljaju o ljudima, kućama i životinjama, ali prvenstveno kroz sigurnost akcije. Previše emocionalna odluka u pogrešnom trenutku može odvesti posadu u situaciju iz koje nema sigurnog izlaza.

'Pazi kako letiš'

Iza svakog njihova polijetanja postoji i druga strana priče – ona ljudi koji ostaju kod kuće.

Mislavova majka prati vijesti i svaki mu razgovor završava upozorenjem da bude oprezan. Njegova zaručnica Julija uz njega je još od studentskih dana i prilagodila je velik dio života njegovu poslu. Luka se vraća supruzi i kćeri, dok Marino kaže da su njegova zaručnica Luciana, obitelj i prijatelji dio svega što prolazi, iako s njim nisu u kabini.

Sva trojica pritom odbijaju ideju da su upravo piloti jedini junaci protupožarne sezone. Iza svakog leta stoje tehničari koji održavaju avione, ljudi koji koordiniraju akcije i vatrogasci na tlu koji na požarištu ostaju dugo nakon što kanaderi više ne mogu letjeti.

Kad se nakon cijelog dana vrate u bazu, rezultat se na kraju svodi na vrlo jednostavnu stvar: požar je zaustavljen, ljudi i imovina su zaštićeni, a svi koji su poletjeli sigurno su se vratili kući.