Godine 2005., na pariškom terenu gledali smo visokog i mršavog dječaka koji je pokazao da zna igrati. Lice dječaka bez brade i s pokojim sitnim prištićem karakterističnim za šesnaestogodišnjake, nije ulijevalo pretjerano povjerenje. No izgled je varao i 16-godišnji Marin Čilić te je 2005. pobijedio Nizozemca Antala Van Der Duima i osvojio juniorski Roland Garros.

Sinoć, devet godina kasnije, gledali smo odraslog i zrelog muškarca koji je na terenu pokazao veliku samouvjerenost i smirenost. Ni traga dječaku iz 2005. Marin je značajno povećao mišićnu masu, a ozbiljnu izrazu lica pridonijela je brada te prva bora koja mu se pojavila između obrva. 'U posljednjih nekoliko mjeseci, osjećam da sam fizički strašno nadmoćan, da mogu igrati na svojih sto posto kroz tri-četiri sata igre', rekao je Marin odmah nakon pobjede nad Federerom.

U proteklih devet godina Marin se zaista vidljivo promijenio – i fizički i mentalno – a osim biologije i njezinih prirodnih procesa, tomu su pridonijeli i razni životni događaji. Kako je sam nekoliko puta priznao, nije uvijek bilo lako. Najviše ga je pogodila optužba da je igrao pod dopingom zbog čega je dobio i zabranu igranja četiri mjeseca. 'Bilo mi je to jako teško razdoblje. Loša znanost i tuđe pogreške dovele su me do suspenzije', izjavio je tada mladi tenisač.

Vodeći se onom – što te ne ubije, to te ojača – Marin je nastavio dalje uz podršku novog tima koji predvodi legendarni Goran Ivanišević. Ne propušta reći koliko je uz njih napredovao: 'Moj je tim donio ogromnu prevagu, posebno u ovim velikim turnirima... Atmosfera u timu je dobra i vesela, a to mi pomaže da sam bolji i opušteniji na terenu.'

Osvajač US Opena nije uvijek bio opušten. Prije dvije godine, u razgovoru za Story iskreno je to i priznao: 'Naučio sam se nositi s pritiskom i brojnim očekivanjima. Da ste me to pitali prije dvije godine, to definitivno ne bi bio moj odgovor. Tada sam si postavio iznimno velike ciljeve i u nastojanju da ih ostvarim, na trenutak sam prestao uživati u igri. Na svu sreću, to se promijenilo potkraj prošle godine, kada sam spoznao na koji način mogu uživati u igri, a istodobno postizati odlične rezultate.'

Do tih je spoznaja došao dok se tri mjeseca oporavljao od ozljeda: 'Razmišljao sam na koji način mogu unaprijediti svoju igru. Došao sam do zaključka da nije toliko upitna moja igra koliko način na koji je doživljavam. Stalno sam si ponavljao da mogu bolje, brže i jače, a onda sam shvatio da i ne bi bilo tako loše kada bih igrao promišljenije i smirenije, a da si svaki put ne zadajem velike ciljeve. Najjednostavnije rečeno, promijenio sam postavke u glavi i otad vidim promjene nabolje.'

U takvim promišljanjima zasigurno mu je pomogla i djevojka Kristina Milković, psihologinja po zanimanju. Našalio se jednom kako je ona njegova privatna psihologinja koja mu je na raspolaganju 24 sata na dan. Ni Marin ni Kristina ne govore o svojemu privatnom životu, ali oni koji ih poznaju znali su komentirati kako je Kristina zaista i imala značajnu ulogu u Marinovu sazrijevanju.

Osvajanje US Opena skrenulo je pozornost cijele svjetske javnosti na mladog muškarca iz Međugorja. Fizički i psihički sjajno pripremljen, Marin zasigurno neće imati problema nositi se sa svim izazovima koji ga čekaju. Ali prije svega toga, planira se vratiti kući u Međugorje – mjesto u kojemu je sve počelo.