Med je jedna od onih namirnica oko koje se često vodi rasprava. Kupujemo ga zbog zdravlja, ali nismo uvijek sigurni što se točno nalazi u staklenci. Na policama je sve više proizvoda koji izgledom podsjećaju na med, a zapravo su tek zaslađeni sirupi. Dobra vijest je da se već jednim pažljivim pogledom na staklenku može dobiti gruba procjena radi li se o zrelom, gušćem medu ili o razrijeđenom proizvodu
Jedna od najjednostavnijih provjera ne traži nikakvu opremu, jer je dovoljno okrenuti staklenku meda naopako i promatrati kako se mjehurić zraka kreće kroz sadržaj. Kod gušćeg, zrelog meda mjehurić putuje polako i ostavlja dojam da se 'probija' kroz gustu masu, dok se kod razrijeđenih proizvoda kreće znatno brže. Ta nam razlika ne otkriva sve o kvaliteti, ali jasno pokazuje govori li se o medu koji je dobro dozrio ili o proizvodu u kojem ima previše vode.
vezane vijesti
Gustoća, boja i kristalizacija
Pri kupnji meda vrijedi obratiti pozornost i na izgled samog sadržaja. Boja bi trebala biti ujednačena u cijeloj staklenci, bez 'vodenastog' sloja na vrhu, jer taj detalj često upućuje na višu količinu vode u proizvodu. Još jedan znak prirodnog meda je kristalizacija, s vremenom većina vrsta meda postaje gušća i zrnasta, što je zapravo normalan proces, dok 'umjetni' medovi i sirupi dugo ostaju potpuno tekući.
Deklaracija – prvi korak do provjerenog meda
Stručnjaci naglašavaju da pravi uvid u podrijetlo meda počinje čitanjem deklaracije. Na njoj bi jasno trebala biti naznačena zemlja podrijetla i podatci o proizvođaču ili pčelaru. Formulacija 'mješavina meda iz EU i izvan EU' govori da u staklenci najčešće ima vrlo malo domaćeg meda, pa takve proizvode treba promatrati s više opreza. Kod domaćih teglica dodatne oznake i registracijski broj pčelara dodatno olakšavaju prepoznavanje provjerenih proizvođača.
Miris i okus: med treba 'pričati' o biljci
Kada med otvorimo, već prvi miris može otkriti mnogo. Medovi od aromatičnih biljaka, poput kadulje, lavande ili ružmarina, trebali bi imati blagu, ali prepoznatljivu aromu biljke, a ne intenzivan miris koji podsjeća na eterično ulje. Prejak, neprirodan miris po biljci može upućivati na dodane mirise ili ulja u proizvodu. Slično vrijedi i za okus, pravi med obično ima slojevitu aromu i laganu gorčinu, dok razrijeđeni ili pregrijani proizvodi često ostavljaju jednostavan, 'karamelast' dojam.
Jednostavni kućni testovi
Ako želimo dodatno provjeriti kakav je med koji već imamo kod kuće, postoje jednostavni testovi koji se često spominju u stručnim savjetima. Kap meda u čaši vode prirodno će potonuti na dno i polako se razlijevati, dok će se proizvod s puno sirupa odmah rastopiti. Slično vrijedi i za test na papiru - gusti med ostaje na površini, dok razrijeđeni ostavlja vlažan trag jer je pun vode. Kada med polako curi s žličice u neprekinutoj niti, najčešće je riječ o gušćem, zrelom medu, dok prekidi u liniji mogu upućivati na drugačiju strukturu.
Zašto se ipak isplati birati provjerene proizvođače
Unatoč svim trikovima, stručnjaci upozoravaju da se potpuna sigurnost o kvaliteti meda postiže tek laboratorijskom analizom. Zato se, uz vizualne testove i kućne provjere, najviše isplati osloniti na provjerene pčelare, jasne deklaracije i proizvode koji dolaze iz poznatih izvora. Za potrošača je ključna kombinacija detalja - gustoća, izgled, kristalizacija, miris, okus i podrijetlo zajedno daju mnogo bolju sliku o tome je li med u staklenci zaista onaj prirodni, kakav očekujemo.
