Aparat za tjesteninu, bušilica, friteza ili oprema za kampiranje često mjesecima skupljaju prašinu. Jedna skupina prijatelja pronašla je jednostavniji model.
Gotovo svako kućanstvo ima barem jedan predmet koji je kupljen s velikim entuzijazmom, a potom upotrijebljen svega nekoliko puta. Aparati za tjesteninu, sokovnici, posebni kalupi za pečenje, bušilice ili oprema za kampiranje - sve su to takozvani 'unitaskeri', predmeti napravljeni da rade samo jednu stvar, ali zato izvrsno. Problem je što ta jedna stvar rijetko kada bude dovoljno česta da opravda kupnju, piše People.
vezane vijesti
Upravo je to zapažanje prije nekoliko godina potaknulo skupinu prijatelja iz američkog Portlanda da pokrenu neformalni sustav razmjene alata i kućanskih aparata. Umjesto da svatko posebno kupuje isti uređaj koji će koristiti tek nekoliko puta godišnje, oni ga jednostavno posuđuju jedni drugima. Model je toliko neformalan da nitko od uključenih ne zna točno kada je zapravo započeo, no s vremenom se pretvorio u pravu malu zajednicu dijeljenja.
Kako funkcionira posuđivanje
Sustav se temelji na jednostavnoj logici: kad netko od prijatelja nabavi novi uređaj, obično to i spomene ostalima uz ponudu da ga posude kad im zatreba. Kada netko ima problem koji se može riješiti alatom koji već postoji u krugu prijatelja, dovoljno je samo pitati. Jedan od njih opisuje kako mu je jedan prijatelj posudio aparat za pranje ulja iz motora, dok on sam istovremeno koristi tuđi aparat za vafle koji je toliko dugo ostao u njegovoj kuhinji da ga gotovo smatra svojim.
Iako je skupina u jednom trenutku pokušala uvesti tablicu za praćenje posuđenih predmeta, ideja se pokazala nepraktičnom - ljudi je jednostavno zaborave popunjavati. Puno bolje funkcionira neformalna komunikacija: kad ste oduševljeni novim uređajem, recite prijateljima da ga mogu posuditi, a kad netko spomene problem koji možete riješiti, ponudite pomoć sami.
Nekoliko pravila koja čine razliku
Iako sustav djeluje spontano, s godinama su se ipak iskristalizirala neka nepisana pravila koja sprječavaju nesporazume. Prvo je da se nikad ne posuđuje nešto što biste teško mogli nadoknaditi ako se izgubi ili ošteti - isto pravilo koje vrijedi i za posuđivanje novca. Drugo je da onaj tko posuđuje predmet, preuzima i brigu o njegovom čuvanju dok ga netko drugi ponovno ne zatraži, čime se vlasnik rasterećuje potrebe za skladištenjem.
Treće, možda i najvažnije pravilo glasi - predmet se uvijek vraća u boljem stanju nego što je posuđen: očišćen, naoštren ili, primjerice, s dopunjenom zalihom potrošnog materijala. A ako se nešto ošteti tijekom posudbe, uobičajeno je da onaj tko je štetu prouzročio, nabavi zamjenu, po mogućnosti kvalitetniju od originala.
Više od uštede - prilika za druženje
Osim očite financijske koristi, ovakav model razmjene ima i socijalnu dimenziju koja se lako zanemari. Svaki put kad netko dođe posuditi ili vratiti predmet, to postaje prilika za kratak susret i razgovor licem u lice - nešto što je, priznaju sudionici ovog neformalnog kruga, sve rjeđe u svakodnevici punoj obveza.
