Klasičnih osam sati za radnim stolom polako postaju prošlost. Sve veći broj zaposlenih posao raspoređuje u kratke, fokusirane blokove tijekom dana, tvrdeći da im to donosi bolju ravnotežu između posla i privatnog života - iako ni ovaj model nije bez rizika.
Ideja o osam neprekinutih sati provedenih za radnim stolom, od devet ujutro do pet popodne, za sve veći broj zaposlenih postaje stvar prošlosti. Umjesto toga, sve popularniji postaje takozvani 'microshifting' - model u kojem se posao obavlja u kratkim, fokusiranim naletima raspoređenim kroz cijeli dan, umjesto u jednom kontinuiranom bloku.
vezane vijesti
Što točno znači raditi u 'naletima'
'Microshifting' podrazumijeva raspoređivanje radnih zadataka u kraće, nelinearne cjeline koje obično traju između 45 i 90 minuta, s izraženim pauzama između njih namijenjenim privatnim obavezama. Tipičan dan mogao bi izgledati ovako: zaposlenik rano ujutro odradi hitne zadatke, zatim se odjavi kako bi dijete odveo u školu, sredinom prijepodneva odradi još jedan blok posla, produženu stanku za ručak iskoristi za vježbanje, a preostale obveze dovrši navečer. Model se prvi put masovnije pojavio tijekom pandemije, kada su zatvaranja škola poremetila uobičajene rasporede, a od tada se pretvorio u svjesnu strategiju kojoj pribjegavaju roditelji, globalni timovi i honorarni radnici koji žonglira složenim životnim obavezama.
Za razliku od hibridnog rada, koji se prvenstveno odnosi na mjesto obavljanja posla, 'microshifting' mijenja pitanje kada se posao obavlja, izazivajući pretpostavku da radni sati moraju biti neprekinuti.
Zašto sve veći broj zaposlenih prelazi na ovaj model
Podaci govore u prilog rastućoj popularnosti ovog trenda. Prema istraživanju tvrtke Owl Labs, više od polovice zaposlenih (59 posto) tijekom radnog vremena već raspoređuje privatne obveze, dok gotovo dvije trećine radnika izražava interes za rad u kraćim, fleksibilnim blokovima. Zanimljivo, entuzijazam je posebno izražen kod mlađih generacija - čak 72 posto pripadnika generacije Z i milenijalaca zainteresirano je za ovakav način rada, u odnosu na 45 posto generacije X.
Zagovornici modela ističu kako kratki, intenzivni blokovi omogućuju dublju koncentraciju na zahtjevnije zadatke, dok istovremeno ostavljaju prostor za tjelovježbu, liječničke preglede ili obiteljske obveze koje se teško uklapaju u kruti uredski raspored. Stručnjaci za ljudske resurse dodaju kako ovakav pristup, kada se primjenjuje namjerno, može smanjiti sagorijevanje na poslu i dati zaposlenicima dopuštenje da se između blokova doista odvoje od posla.
Zamka koja vreba iza fleksibilnosti
Unatoč brojnim prednostima, 'microshifting' nosi i ozbiljan rizik. Stručnjaci upozoravaju da bi model, ako nije jasno postavljen, lako mogao prerasti u kulturu stalne dostupnosti pod drugim imenom - umjesto da zaposlenicima donese slobodu, granica između posla i privatnog vremena mogla bi se potpuno izbrisati.
Cijeli sustav, ističu konzultanti, počiva na povjerenju između poslodavca i zaposlenika. Bez jasnih očekivanja i dogovorenih termina u kojima cijeli tim mora biti dostupan, suradnja i profesionalni odnosi mogu značajno trpjeti. Upravo zato sve više tvrtki, umjesto potpune slobode, uvodi takozvane 'preklapajuće sate' - kraće razdoblje tijekom dana u kojem svi članovi tima moraju biti online, dok ostatak vremena zaposlenici sami raspoređuju prema vlastitom ritmu.
