FAST FOOD PSIHOLOGIJA

Indigo djeca – opasna obmana za roditelje

Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Ugledni hrvatski stručnjaci upozoravaju da je lakovjerno prihvaćanje popularnog vjerovanja u fenomen poznat kao indigo djeca ne samo neznanstveno, nego i opasno

Na portalu Roditeljski.info u utorak je objavljen tekst koji beskompromisno progovara o opasnostima nekritičnog prihvaćanja new age ideje o djeci anđelima koja u stvarnosti često pate od određenih poremećaja poput hiperaktivnosti ili autizma te bi ih trebalo liječiti.

Svaki roditelj želi vjerovati da je upravo njegovo dijete drukčije, posebno i neponovljivo. I zaista, ono to jest! No što se događa kada roditelji ne znaju povući granicu između realnosti i mašte, pa u možebitnim nedostacima svog djeteta vide prednosti, štoviše dokaz da upravo oni odgajaju pravog malog genijalca koji će jednog dana spasiti svijet? Tada najvjerojatnije govorimo o roditeljima zavedenima new age propagandom koja od 70-ih nadalje propovijeda o takozvanoj indigo i kristalnoj djeci. Od suočavanja s činjenicom da dijete možda ima poremećaj ponašanja, puno je ugodnije ‘priznati’ da imate indigo dijete, upozorava portal.

Pojam indigo djece je 1970. godine definirala samoprozvana parapsihologinja Nancy Ann Tappe, koja je tvrdila da vidi energetske izboje oko ljudskog tijela, u terminologiji paraznanstvenika poznate kao aura. U indigo djece je ona, dakako, indigo boje, objasnila je Tappe gradeći na tom ‘temelju’ priču o novoj svjesnosti koju ta djeca navodno posjeduju.

Kasnije je teorija o indigo djeci nadograđena tvrdnjama da su ona obdarena posebno visokim kvocijentom inteligencije, intuicijom, samouvjerenošću, nepokoravanjem autoritetima, sposobnostima telepatije, ali i neprilagođenim ponašanjem koje znanstvena medicina svrstava pod poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću te autizam. Takozvana alternativna znanost, pa čak i ilegalna medicina objeručke su prigrlile ovu new age novotariju nudeći utjehu roditeljima koji se nisu mogli nositi s pravim dijagnozama svoje (doduše) bistre djece. U moru teorija dodane su one o ‘zloj zapadnjačkoj medicini’ koja djecu pretjerano kljuka lijekovima te školama koje sputavaju razvoj i kreativnost. Izlaz je ponuđen u, ah kako očekivano, paranormalnoj sferi.

Sjedinjene Države su uvijek bile dobar inkubator za prevare ovakve vrste koje su kasnije uspješno zavodile milijune diljem svijeta. Ne treba zanemariti činjenicu da je, prema New York Timesu, 2005. godine svaki peti Amerikanac vjerovao u reinkarnaciju, gotovo 70 posto ih je vjerovalo u duhove, a četiri od 10 stanovnika najmoćnije zemlje svijeta vjeruje u postojanje anđela.

Kako prenosi NYT, širenju zablude je pridonijela i bivša psihoterapeutkinja Doreen Virtue koja se u potpunosti posvetila unosnom pisanju literature o indigo djeci. 'Za mene su ona odgovor na sve molitve za mir. Ona će očistiti zemlju od društvenih zala i pokvarenosti. Druge su generacije prije njih pokušavale, no zapale su u apatije. Indigo djeca nas neće iznevjeriti, osim ako ih suvremena medicina ne porobi svojim lijekovima, posebice onima za hiperaktivnu djecu', optužila je Virtue.

No da se radi o obmani koja pruža tek lažnu utjehu roditeljima djece s poremećajima ponašanja, potvrđuje profesor psihijatrije Medicinskog fakulteta u Syracuzi dr. Russel Barkley, svjetski autoritet za poremećaj pozornosti i hiperaktivnost u djece i odraslih. Kaže, ne postoji nijedan dokaz, nijedno znanstveno objašnjenje ove teorije.

Dr. Barkley uspjeh obmane pripisuje Barnumovom efektu, često korištenom oruđu u ‘alternativnim disciplinama’, posebice proricanju budućnosti. Ukratko, primijećeno je da pojedinci daju visoke ocjene točnosti opisima njihove osobnosti, navodno skrojenima samo za njih, a zapravo maglovitim izjavama koje se mogu primijeniti na veliki broj ljudi. Barnumov efekt može objasniti i široko prihvaćanje astrologije i raznih metoda proricanja sudbine. Drugim riječima, kaže dr. Barkley, atributi pripisani indigo djeci uglavnom mogu opisati većinu djece, što znači da u konačnici ne opisuju ništa.

Štoviše, indigo teorija u praksi šteti djeci, tvrde znanstvenici upozoravajući da roditelji odgađanjem postavljanja prave dijagnoze potomcima uskraćuju kvalitetnu pravovremenu liječničku pomoć.

Indigo pokret u Hrvatskoj

Hrvatski mediji rijetko pišu o takozvanom fenomenu indigo djece, no nedavno je u Slobodnoj Dalmaciji (20. i 21. 2010) bez trunke kritičnosti objavljen tekst koji na nekoliko stranica opisuje iskustva logopedice Lidije Carević i defektologinje Katice Buljan-Herceg u radu s autističnom djecom. U tekstu se spominje autistični trogodišnjak sa znakovima mentalne retardacije koji je nakon višemjesečnog rada i slikovne komunikacije navodno pokazao da je njegovo jezično i opće znanje uredno. Carević je, piše Slobodna, utvrdila da dječak čak raspolaže znanjem kojem nikada ranije nije bio poučavan.

'Pokazalo se da ga ni čitanju nije trebalo poučavati, razumijevao je napisano čitajući poput vještog odraslog čitača. To je logično vodilo k pretpostavci da je moguće da zna i pisati. Kako nije imao složenijih voljnih kretnji, od čitavog motoričkog ponašanja mogla sam računati jedino na njegov kažiprst. Posjela sam ga u krilo i stavila pred laptop. I dobili smo što smo dobili. Pisani jezik. Bilo je fascinantno što komunicira na razini koja je daleko nadilazila njegovu životnu dob', priča prof. Carević. Nakon tog fascinantnog otkrića i iskustva s prvim djetetom, piše Slobodna, u njezin kabinet došlo je drugo, treće, četvrto…

Uskoro je s defektologinjom Katicom Buljan-Herceg osnovala udrugu Indigo Kristalni most koja je početkom godine radila sa 17 autistične djece. Defektologinju je u ‘indigo svijet’ uveo dvogodišnjak koji joj je podario dotad potpuno nepoznato iskustvo telepatske komunikacije. Intuitivno povezivanje s djecom nastavljalo se, navodno, uz česte potvrde kroz crteže djece koja su simbolima potvrđivala da telepatski komuniciraju ili pak njihove snove.

'Svoj toj djeci zajednička je, naime, intuitivna telepatska komunikacija i pristup univerzalnom znanju. Pokazalo se da postavke o tome kako djeca usvajaju jezik i uče u najmanju ruku zahtijevaju pomnu provjeru. Ova djeca pobijaju sve dosadašnje teorije, a najlakše ih je opisati s osobinama koje se pripisuju anđeoskim bićima, krase ih iscjeliteljske sposobnosti, izvanosjetilna percepcija te zadivljujuća razina emocionalne inteligencije', kaže Carević. Sva autistična djeca s kojom radi, suprotno prihvaćenu mišljenju, itekako spontano iniciraju komunikaciju, na najtipičniji način komuniciraju, ali samo onda kada je ta komunikacija potpuno iskrena. Pokazalo se da ostvarivanje takve najsuptilnije komunikacije ovoj djeci otvara vrata povjerenja prema ljudima, a promjene njihova ponašanja brzo postaju vidljive', objasnile su Carević i Buljan-Herceg za Slobodnu Dalmaciju.

 

Prof. dr. Mirjana Krizmanić: Vjerski, a ne znanstveni fenomen

 

Članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, koji govori o indigo djeci i udruzi osnovanoj u Dubrovniku koju vode defektologinja i psihologinja, zanimljiv je samo po tome što je to, koliko znam, prvi članak te vrste objavljen u Hrvatskoj, kaže prof. dr. Mirjana Krizmanić, ugledna psihologinja, umirovljena sveučilišna profesorica, društvena aktivistkinja i predsjednica Vijeća za socijalnu pravdu pri kabinetu predsjednika RH Ive Josipovića.


Sam pojam indigo i kristalne djece nije u literaturi koja se bavi paranormalnim pojavama ni nepoznat ni nov. Nazivi poput ‘ljudski anđeli’ ili ‘anđeoska bića’ mogu se za tu djecu naći u stotinama tisuća članaka na Mreži, kao što se mogu naći i opisi svojstava tih skupina djece.

Nema smisla prepričavati ni komentirati sva svojstva koja im se pripisuju jer se očito radi o svojevrsnom vjerskom, a ne o znanstvenom fenomenu. Vjerske se tvrdnje ne mogu, kao što je to dobro poznato, znanstveno ispitivati, pa ih se prema tome ne može ni znanstveno vrednovati. Jedno je od neotuđivih ljudskih prava sloboda vjere i vjerovanja, pa stoga svatko može vjerovati u što želi: u anđele i naglu evoluciju, dodir s univerzalnim znanjem koje posjeduju indigo djeca, kontakt s Kristom tzv. kristalne djece, u njihove ciljeve i svrhu – sve je to dano na volju svakom pojedincu i njegovo je neotuđivo pravo. Međutim, ono što ne bi smjelo biti prepušteno slobodnom djelovanju pojedinaca su navodna znanstvena tumačenja vjerskih fenomena, brkanje psihijatrijskih dijagnoza s nadarenošću i višom razinom evolucije, navođenje roditelja da autističnu djecu ne liječe jer su, eto baš ona evolucijski skok koji će pomoći cijelom čovječanstvu.

Darovitost

Činjenica je da postoje darovita djeca s teškoćama u komunikaciji i socijalnim kontaktima, kao što je činjenica da se toj djeci može pomoći i osposobiti ih za normalan život. Činjenica je i da darovite djece (sa ili bez nekih teškoća) nema ni u jednoj populaciji više od pet posto, pa navodni podaci o ‘moru’ takve djece koju naše stručnjakinje odjednom otkrivaju među autističnom djecom mogu biti samo dojmovi dviju osoba koje vide ono u što vjeruju. Priče o indigo i kristalnoj djeci, zaogrnute u navodnu stručnost osoba s diplomama, trebale bi stoga biti, ako uopće, objavljene samo kao priče, a ne kao stručni članci u kojima se preporučuju i posebni postupci u radu s tom djecom.

Nekad i sad

U neka davna, navodno mračna vremena, država nas je štitila od vidovnjaka, iscjelitelja, gatara i vračara. Danas, u 21. stoljeću, Hrvatska se ističe svojim televizijskim programima u kojima nastupaju samoprozvani vidovnjaci i iscjelitelji svih vrsta, a sve na račun ‘ljudi od potrebe’, tj. bolesnih, nesretnih, prestravljenih, osamljenih, tjeskobnih i depresivnih osoba. Nije čudo da se sada u dnevnim novinama pojavljuju i članci koji vjerovanja u posebne evolucijske skokove i dodire s vanzemaljcima prikazuju kao novu znanstvenu spoznaju, koristeći na neprimjeren način neke od znanstveno utvrđenih pojava poput evolucije. Teška vremena u kojima raste broj nezaposlenih i siromašnih, da ne spominjemo kriminal i ostale ružne stvari koje su nas snašle, kao da su stvorena za bujanje takvih pojava. A zaštite od toga nema nigdje i niotkuda.

Dr. sc. Nikola Jelovac: Religijski koktel po osobnoj mjeri

Kod indigo teoretičara se ne radi o klasičnom psihološkom i medicinskom pristupu. Tu nije riječ o uobičajenom tumačenju ljudskih osjećaja i odnosa, već o parapsihološkom jeziku emocionalnih i duševnih stanja. Pojmovi kao biopolje, energetske frekvencije i prijenos, morfogenetske rezonancije, poremećaj ravnoteže biopolja spadaju u bioenergetičarski rječnik. Nadalje, osobe koje žele biti stručnjaci pedagogije i psihologije ne bi smjele subjektivno tumačiti svaki crtež djeteta kao telepatski i u njemu iščitavati posebne poruke za cijelo čovječanstvo. To je ili fantaziranje bez pravog odnosa sa stvarnošću ili svjesna manipulacija. Aludirao bih tu na Freuda, koji je također vrlo subjektivno, sugestivno i manipulativno interpretirao neke svoje opservacije na pacijentima, s kojima se poslije njega uglavnom nitko nije mogao u potpunosti složiti. Neki njegovi kolege suvremenici nazvali su to znanstvenom bajkom.

Po mišljenju indigo teoretičara, ova djeca dolaze pomoći svijetu. Ona su, navodno, u misiji preobrazbe svijeta počevši od vlasti, obrazovanja i socijalne strukture. Po toj teoriji kriza u obrazovanju, gospodarstvu, zdravstvu, okolišu, prehrani i poštivanju ljudskih prava dovest će do raspada sustava. To se događa zbog toga što svijet više nije u skladu s novim nadolazećim vibracijama. Problematično ponašanje takve djece, dakle, nije ništa drugo već pokazivanje njihove želje za nekim novim sustavom. Ona nas uče kakav bi odgoj zapravo trebao biti. Stvari se izokreću naopako jer mi moramo učiti od njih, a ne oni od nas. Sve se mijenja: onaj koji treba pomoć zapravo je onaj koji nam prenosi božanske poruke. Ne preostaje nam drugo već da se prestanemo suprotstavljati njihovoj ‘misiji’ promjene cijelog svijeta.

Uočavamo i suptilni religiozni karakter ovakvih teorija. Spominje se Isus Krist koji govori preko te djece, a istovremeno nalazimo i elemente spiritizma i hinduističkog panteizma. Znači, imamo religiozni sinkretizam, što je tipičan rukopis duhovnosti new agea: svatko uzima sastojke koje želi, promućka i eto religioznog koktela po osobnoj mjeri. Posljedica toga je, međutim, podmuklo razaranje svih dosadašnjih vrijednosti.

Nuspojave

Francuska Međuministarska misija za borbu protiv sektaških devijacija u svom izvješću predsjedniku vlade 2003. godine upozorava posebno na opasnost što se roditeljima tzv. indigo djece sugerira da prekinu uobičajenu službenu terapiju, što im ograničava njihovo pravo da koriste dosad provjerene medicinske metode.

Nadalje, budući se roditeljima ove djece sugerira da ih izoliraju od vanjskog svijeta, prihvaćajući to odvajanje kao normalan način njihovog razvoja, time se, protivno pravilima struke, koči njihov razvoj i socijalizacija.

Također se manipulira strahovima i osjećajima roditelja nerealnim obećanjima o čudesnom ozdravljenju, što je nekorektno sa stajališta profesionalne etike. Time se ostvaruje značajna nepripadajuća materijalna korist.

Uzdizanjem djeteta na razinu božanstva potiče se u njemu osjećaj moći i autoriteta. Razvoj osjećaja omnipotencije čini ga bezosjećajnim tiraninom. Dijete slabo podnosi frustracije i smatra svojim pravom da mu se ispuni svaka želja, a prevelika popustljivost u odgoju može imati trajne negativne posljedice.

U praksi

Svjedočim pak tome da se psihičke poteškoće kasnije kod adolescenata često svjesno ili nesvjesno koriste za privlačenje u razne sljedbe koje nude druženje, pomoć, psihološko rasterećenje, razbibrigu te djeluju kao analgetik kod zubobolje: zub više ne boli, ali propada. Često sljedbe samo zacementiraju poremećaj, prikrivajući primjerice prve znakove (prodrome) psihotičnosti, udaljavajući pacijenta od psihijatra ili sustava skrbi te odgađajući ili onemogućavajući adekvatnu pomoć. Također se u nekim sljedbama i oko njih koriste razne vrste droga radi pojačanja doživljaja.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi