Suradnja talijanskog dvojca bila je savršena: D'Ascanio je smislio nešto što dotad nije postojalo, a Piaggio je shvatio da svojom kreacijom mogu osvojiti svijet. Prvi je mrzio tadašnje motocikle, nakon što se proslavio kao jedan od pionira u razvoju helikoptera, a sada je sasvim promijenio koncept dizajna motocikala, dajući im široko tijelo i postolje za noge, novi upravljač i kotače koji su se lako mijenjali. U početku su novo vozilo željeli nazvati 'Paperino', što je talijansko ime za Paška Patka, ali ih je zujanje motora podsjetilo na osu, i svoj su izum nazvali Vespa, odnosno osa na talijanskom. Znate kako se kaže, ostalo je povijest.

A osamdeseti rođendan ove ikone proslavljen je baš kako dolikuje, višednevnim festivalom Vespe u Rimu, na ulicama koje su možda i više od svega proslavile talijansku 'osu', kad su tim dvotočkašom u slavnom 'Prazniku u Rimu' Audrey Hepburn i Gregory Peck krstarili Vječnim gradom. Rim, talijanska 'Grande Bellezza', stoga je doista idealna pozornica za proslavu ovako velikog jubileja, jer su suvremena povijest toga veličanstvenog grada i Vespa duboko isprepleteni.

U ta četiri dana svatko je mogao podijeliti svoje iskustvo vožnje Vespe, uz brojna događanja - od vozačkih do glazbenih - i time odati priznanje bezvremenskom stilu Vespe. U Rimu je bilo otvoreno i 'Vespino selo', u kojem je priređena izložba o 80. godišnjici Piaggiovog skutera, održavale su se probne vožnje, natjecanja i izazovi precizne vožnje. Predstavljeni su i novi modeli, ali i cijeli katalog prigodnih suvenira u čast godišnjici, a zabavni program uključivao je igre, glazbu i brojne goste. Jasno, sve je završilo spektakularnom paradom ulicama Rima.

Godišnjica je na rimskoj fešti obilježena i onim što Piaggio najbolje zna, predstavljanjem prigodnog modela Vespa Edizione Ottantesimo, koji otjelovljuje osamdeset godina priče o slobodi i strasti, entuzijazmu i radosti življenja uz talijansku legendu. Ovaj model će biti istinski raritet, svaki primjerak bit će numeriran, a serija je ograničena na točno 1946 primjeraka, po godini kad je počela priča o Vespi.

Kako se kaže u objavi iz Piaggia, prigodni model odaje počast Vespinoj suštini i njezinom bezvremenskom dizajnu, a napravljena je u potpunosti od čelika. No, Vespa je uvijek donosila i inovaciju, tehnologiju i kvalitetu, pažnju prema detaljima i fokusiranost na najsitnije detalje. U ovom slučaju, čelična konstrukcija susreće se sa živošću boje, uz profinjenu završnu obradu kako bi se postigao čarobni spoj tradicije i modernosti.

Prigodna Vespe stiže u specifičnoj nijansi zelene boje koja nas vraća u rane jednobojne modele. Sa sportskim izgledom s jednim sjedalom, stražnje sjedalo je pokriveno pomičnim poklopcem u istoj boji. No, 'sedlo' je zapravo namijenjeno za dvije osobe i donosi široko, udobno sjedalo s horizontalnim šavovima u odgovarajućoj boji. Kotači su zatvoreni, nalik verziji ugrađivanoj na legendarnoj Vespi 98 od 1946. Na bokovima je poseban ukras, ugravirani broj 80, s klasičnim logom, prizivajući vrhunski zanatski rad koji je uvijek krasio Vespu. Na koncu, tu je i numerirana prigodna pločica u prostoru ispod sjedala. Osigurana je i prigodna kaciga koja se savršeno uklapa u Vespa Edizione Ottantesimo.

Što se tiče tehničkih osobina, Vespa Edizione Ottantesimo dijeli istu bazu kao Vespa GTS 310, s modernim motorom 210 hpe s 25 KS, najmoćnijim ikad ugrađenim u Vespu. Tu je i LED display od pet inča sa svim mogućnostima koje pruža sustav VESPA MIA. Uz brojne druge tehničke novotarije i dodatke u skladu s Vespinom tradicijom, uz svaki primjerak stiže i posebna knjiga The Vespa Edizione Ottantesimo kao počast talijanskoj ljepoti i stilu čiji je Vespa jedan od najvažnijih 'ambasadora'.

Od same pojave Vespe bilo je jasno da je u pitanju nešto sasvim novo, elegantno a opet širokim masama dostupno vozilo. Više nije trebalo biti akrobat da bi se 'uzjahalo' za upravljač, Vespu se moglo (i još može) voziti i u odijelu i u večernjoj haljini bez straha da će biti uništeni. Pritom, u poslijeratnoj Italiji iznimno je važno bilo stvoriti nešto što će moći kupiti mnogi, dovoljno jednostavno da je mogu voziti svi.

Piaggiu je Vespa došla kao čudo s neba. Tvornice u kojima su se gradili avioni za talijansku vojsku bile su uništene, a cijela aeronautička industrija praktički je prestala postojati. Trebala im je nova ideja, a Vespa je bila odgovor - motocikl koji je bio jeftin, robustan i lako ga se popravljalo jednostavnim alatom. Početna cijena bila mu je 55 tisuća lira, ako je vjerovati umjetnoj inteligenciji taj je iznos u tadašnjoj Italiji imao kupovnu moć današnjih 1500 eura.

Ta je cijena bila dovoljna da Vespu - obično uz otplatu - mogu kupovati studenti i radnici, a Italija je ušla u eru masovne 'vespizacije'. Dobili smo nešto mnogo veće od prijevoznog sredstva, Vespa je postala kulturna ikona, sinonim slobode i talijanskog stila. Toliko važna da je i Muzej suvremene umjetnosti u New Yorku taj skuter - preciznije model GS 150 iz 1955. prepoznao kao umjetničko djelo.

Došlo je to dvije godine nakon što je zahvaljujući jednom filmu Vespa postala globalna činjenica. Jasno, riječ je o već spomenutom 'Prazniku u Rimu'. Scena u kojoj Audrey Hepburn i Gregory Peck jure Vespom po Rimu postala je definicija onoga što obično zovemo Dolce vita, talijanski 'slatki život'. A Vespu su poželjeli u cijelom svijetu.

Svi pamte tu scenu, makar je Vespa 'glumila' i u drugim filmovima, od Fellinijevog 'Slatkog života', preko rockerskih 'Quadrophenie' i 'Apsolutnih početnika' do 'Lare Croft' i 'Talentiranog gospodina Ripleya', pa onda još i cijelog niza talijanskih filmova. Da ne govorimo o ulozi u svijetu mode, brojnim celebrityjima koji su je vozili, sasvim zasebnog mjesta u svijetu dizajna, sve do neprocjenjive uloge u talijanskom društvenom, pa i političkom životu. Tko se od talijanskih političara želi predstaviti kao moderan, urbani i opušteni lider, mora se slikati na Vespi.

Veliki umjetnici bavili su se Vespom. Salvador Dali je 1962. stvorio Vespu koju je nazvao po životnoj ljubavi Gali, Giorgio Armani reinterpretirao je Vespu 946 u svom stilu, istim modelom bavili su se i u kući Christian Dior, slavni arhitekt Frank Gehry redizajnirao je Vespu Primavera u čast specijalnim Olimpijskim igrama... Ne treba ni spominjati koliko su Vespine reklamne kampanje dosegle kultni status.

I kolikogod je svaki od tih velikana dao svoj štih, da bi Vespa ne samo zadržala, nego još i pojačala svoj identitet. A tome se ne može približiti ni jedan drugi dvotočkaš. Ovdje nije riječ samo o vozilu, nego o priči koju Vespa donosi. Od prvog proizvedenog primjerka do danas ponuđeno je više od 160 modela, a produkcija je dosegla milijune komada. Kroz to vrijeme Vespa je jedan od rijetkih industrijskih predmeta koji su postali tako opće prepoznati i univerzalni. Kako je rekao jedan komentator nedavno, Vespa je i dalje najseksepilniji simbol Italije koji je mijenjao svoj izgled u proteklih 80 godina, ali ne i svoj duh. Voziti Vespu je životni stav, a ne transport.