Ako već poznajete središte Londona, pa pri svakom novom posjetu istražujete, u London Fieldsu ćete se naći u jednoj od najugodnijih pješačkih zona istočnog Londona – sve je blizu, a svaka ulica ima svoj mali karakter, od tržnica do parkova i skrivenih barova.

Tu je i Broadway Market, jedna od najpoznatijih ulica za vikend šetnje u cijelom Hackneyju. Subotom se pretvara u gustu, mirisnu tržnicu hrane, vintage odjeće i malih nezavisnih dućana, a ostatak tjedna ostaje opuštena ulica s kafićima i pubovima. Za malo alternativniji, kreativni duh Hackneyja tu je Netil Market, skup kontejnera i malih prostora u kojima se mogu naći street food, dizajnerski brendovi i kafići s vrlo opuštenom atmosferom. Odmah pokraj njega često se spominje i Netil House, kao jedno od središta lokalne kreativne scene.

Za nešto više 'klasične' kulture, Hackney Empire je povijesno kazalište koje i danas ima vrlo živ program – od stand-upa do glazbenih i kazališnih predstava, i lijepo podsjeća da Hackney nije samo brunch i street food, nego i ozbiljna kulturna adresa.

Mali grad unutar grada

Sve zajedno, područje oko London Fieldsa funkcionira kao mali grad unutar grada: park za predah, tržnice za istraživanje, kanal za lutanje bez cilja i dovoljno sadržaja da se dan lako pretvori u večer bez plana. A za to doba dana, sada je Auguste logično odredište.

Iza projekta stoje chef Mike Bagnall i generalni menadžer Dylan Walters, pretvarajući ga u živahno kvartovsko okupljalište. Srce cijele priče su arrosticini – tradicionalni ražnjići iz talijanske regije Abruzzo, jednostavni, vatrom obilježeni i zamišljeni za dijeljenje. To nije hrana koja traži pažnju zbog kompliciranosti, nego zbog iskrenosti - tanki komadi mesa pečeni na drvenom ugljenu, posluženi brzo, pojedeni još brže, uz vino ili pivo u ruci i razgovor koji ne prestaje.

Bagnallova povezanost s Abruzzom nije slučajna - ondje je živio i iz prve ruke upoznao kulturu kuhanja nad vatrom. U Augusteu to prevodi u jelovnik koji ide od janjetine i prestižne wagyu govedine do iznutrica i divljači, sve redom na ražnjićima koji dolaze s mirisom dima i lagano zagorjelim rubovima. No priča ne staje na tome - tu su i jela poput artičoka na rimski način, stracciatelle s rajčicom ibérico, dimljenog krumpira s misom ili cappellettija u janjećem brodu, dok oni gladniji mogu posegnuti za cijelom ribom s gradela.

Topao prostor

Sam prostor prati filozofiju hrane – topao, pomalo nesavršen i izrazito živ. Kombinacija bijelih stolnjaka, tamnog oraha i pastelnih tonova stvara ugođaj koji podsjeća na bistroe Pariza, Barcelone ili Madrida, dok otvorena kuhinja i roštilj u stražnjem dijelu prostora drže sve u pokretu. Umjetnost na zidovima, uključujući radove inspirirane Edwardom Hopperom, daje cijelom mjestu dozu melankolije koja se savršeno slaže s njegovim imenom – Auguste, klauna koji pripada publici, a ne pozornici.

Pića prate isti opušteni ritam. Kokteli su klasični i velikodušni, od jednostavnog camparina do negronija i martinija, dok vinska karta naginje prema malim proizvođačima i 'low-intervention“ filozofiji, s naglaskom na talijanske sorte poput montepulciana, trebbiana i pecorina. Sve je zamišljeno tako da se pije bez previše razmišljanja, ali s puno užitka. A kad večer krene prema svom koncu, tu su amari i kućni limoncello kao savršena točka na 'i“.

Koncem travnja otvoren je i intimni bar u donjem dijelu lokala, zamišljen kao malo opuštenija verzija cijele priče, mjesto za kasne sate, aperitive i događanja koja lako skliznu u noć.

Auguste nije restoran koji pokušava impresionirati formalnošću. On vas jednostavno uvuče – dimom, vinom, bukom i osjećajem da ste točno tamo gdje trebate biti. I upravo zato, velika je šansa da ćete iz njega izaći s osmijehom, mirisom roštilja u kosi i čvrstom odlukom da sljedeći put ostanete još malo duže.