IZGLEDA SJAJNO

I psi mogu razviti demenciju: Ovih šest znakova vlasnici često pripisuju starosti

27.08.2026 u 21:30

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Kada stariji pas počne više spavati, slabije reagirati na poziv ili se čudno ponašati po kući, lako je zaključiti da su godine jednostavno učinile svoje

No neke promjene koje vlasnici pripisuju normalnom starenju mogu biti znak pseće kognitivne disfunkcije – progresivnog neurodegenerativnog stanja koje po nekim obilježjima podsjeća na Alzheimerovu bolest kod ljudi. Stručnjaci izdvajaju šest skupina simptoma na koje posebno treba obratiti pozornost.

Psi ne obolijevaju od Alzheimerove bolesti u istom smislu kao ljudi, ali mogu razviti sindrom pseće kognitivne disfunkcije (CCDS), koji se često pojednostavljeno naziva psećom demencijom.

Riječ je o kroničnom, progresivnom stanju povezanom sa starenjem koje može utjecati na pamćenje, sposobnost učenja, snalaženje u prostoru, društvene odnose, aktivnost i ponašanje psa. Aktualni stručni pregled također naglašava da CCD dijeli niz kliničkih i neuropatoloških obilježja s Alzheimerovom bolešću.

Prema Washington Postu, znakovi se obično pojavljuju kada pas uđe u posljednju četvrtinu očekivanog životnog vijeka. Kod manjih pasa to može biti oko osme do desete godine, a kod velikih pasmina i ranije.

1. Pas djeluje izgubljeno u vlastitom domu

Jedan od najupečatljivijih znakova je dezorijentiranost.

Pas može dugo gledati u zid, zaglaviti u kutu prostorije ili stati na pogrešnu stranu vrata kada želi izaći. Prostor koji je godinama savršeno poznavao odjednom mu može stvarati probleme.

Takve situacije vlasnicima ponekad izgledaju neobično ili čak simpatično, ali ako se ponavljaju kod starijeg psa, vrijedi ih spomenuti veterinaru.

2. Mijenja se njegov odnos prema ljudima

Pas koji vas je godinama dočekivao na vratima može prestati pokazivati zanimanje za vaš dolazak. Neki psi postaju povučeniji i manje zainteresirani za maženje ili igru, dok drugi počinju tražiti puno više pažnje nego prije.

Promjene se mogu pojaviti i u odnosu prema drugim životinjama u kućanstvu. Stručnjaci zato promijenjene društvene interakcije ubrajaju među šest ključnih skupina simptoma CCDS-a.

3. Noću luta, a danju spava

Promjena ritma spavanja još je jedan karakterističan znak.

Pas može tijekom noći hodati po kući, cviliti ili djelovati nemirno, a zatim velik dio dana prespavati i teško se buditi.

Ako se to pojavi iznenada, uzrok ne mora biti demencija, zbog čega je važan veterinarski pregled.

4. Zaboravlja ono što je godinama znao

Pas koji je godinama uredno obavljao nuždu vani može početi to raditi u kući.

Može zaboraviti i dobro poznate naredbe poput 'sjedi' ili 'čekaj', a ponekad će tražiti izlazak neposredno nakon što se vratio izvana.

Upravo su problemi s učenjem i pamćenjem te obavljanjem nužde jedna od kategorija koje veterinari prate prilikom procjene kognitivnog stanja starijeg psa.

5. Prestaju ga zanimati omiljene aktivnosti

Promjene aktivnosti mogu ići u oba smjera.

Neki psi postaju izrazito nemirni i besciljno hodaju po kući, dok drugi izgube zanimanje za šetnje, igračke i aktivnosti kojima su se prije veselili.

Upravo je tu lako pogriješiti i sve pripisati godinama.

6. Pojavljuju se strah i tjeskoba

Stariji pas može postati razdražljiviji, plašljiviji ili pokazivati više agresivnosti nego prije. S druge strane, neki postaju izrazito vezani za vlasnika i teško podnose kada ostanu sami.

Veterinarski stručnjaci promjene povezane s anksioznošću i strahom također ubrajaju u karakteristične simptome kognitivne disfunkcije.

Ne treba odmah zaključiti da je riječ o demenciji

Ovo je možda najvažnija napomena. Brojne druge bolesti mogu izazvati slične promjene ponašanja. Problemi s vidom, bolesti mozga, ortopedske tegobe, hipotireoza i Cushingova bolest samo su neki od mogućih uzroka. Zato se dijagnoza CCDS-a postavlja nakon procjene i isključivanja drugih bolesti.

Ako primijetite promjene, korisno ih je snimiti mobitelom i pokazati veterinaru. Postoje i standardizirani upitnici kojima vlasnici mogu zabilježiti ponašanje psa.

Iako za pseću demenciju nema jednostavnog lijeka, postoje načini kojima se može pokušati očuvati kvaliteta života. Mentalna stimulacija, redovito kretanje, društveni kontakt i prilagođavanje životnog prostora mogu biti važan dio skrbi, a veterinar može procijeniti jesu li potrebne dodatne terapijske mjere.

I zato promjene kod starijeg psa ne treba automatski otpisati riječima 'samo je ostario'. Ponekad ponašanje pokušava reći nešto više.