Kad se u Hrvatskoj govori o tome što je postalo gore, priča obično vrlo brzo završi na cijenama, stanovima, plaćama i troškovima života. Zato je jedno pitanje na Redditu bilo malo drukčije: što se kod nas u posljednjih pet godina stvarno pogoršalo, a da se o tome gotovo i ne govori? Autor teme baš je zamolio ljude da preskoče ono očito i pokušaju izdvojiti nešto iz svakodnevice.

Odgovora je bilo dosta, ali jedan je uvjerljivo najviše pogodio živac.

'Postali smo jako sterilna zemlja'

'Kafići i fast foodovi su pod normalno radili do 3-4 prije korone, sad sve zatvara u ponoć. Postali smo jako sterilna zemlja', napisao je jedan korisnik.

Na to su se brzo nadovezali i drugi.

'Regulacije, ljudi vole sve više toga regulirat i zabranjivat i nadzirat. Pogotovo Hrvati', dodao je drugi.

Netko mu je odgovorio: 'Da, postali smo sve ono što nam je smetalo na Zapadu.'

Jedan dio korisnika očito ne žali samo za kasnim izlascima, nego za osjećajem da je svakodnevni život nekad bio spontaniji. Da se manje planiralo, manje gledalo na sat i da nije baš sve imalo svoja pravila, termine i ograničenja.

'Grad od milijun ljudi, a nakon jedan nemaš kamo'

Posebno se spominjao glavni grad Zagreb. Jedan korisnik napisao je da mu je nevjerojatno da grad te veličine nakon jedan ili dva ujutro ima tako malo običnih mjesta na kojima se može sjesti, bez odlaska u klub.

Naravno, odmah je stigla i druga strana priče. Netko mora raditi u tim lokalima do tri ili četiri ujutro, a dio ljudi smatra da nije svaka promjena nužno korak unatrag.

I baš tu rasprava postaje zanimljiva. Jer pitanje više nije samo 'je li prije bilo bolje', nego jesmo li dobili uređeniju svakodnevicu, ali usput izgubili dio one spontanosti koju smo nekad uzimali zdravo za gotovo.

'Normalizacija rezignacije'

Još jedan komentar izdvojio je sasvim drugi problem.

'Normalizacija rezignacije. Trenutak kada se prestanemo ljutiti jer "tako je kako je"', napisao je jedan korisnik.

Uz to je spomenuo devastaciju prostora, prekomjernu gradnju i osjećaj gubitka lokalnog identiteta u dijelovima Istre i Dalmacije.

Baš je taj komentar najbliže opisao ono što se provlačilo kroz dobar dio rasprave. Ljudi nisu pisali samo o jednoj konkretnoj stvari koja ih živcira. Više o dojmu da smo se na neke promjene jednostavno navikli. Da ih primjećujemo, komentiramo dan-dva, a onda prihvatimo kao novu normalu.

Kad iz jednadžbe maknete cijene, plaće i stanove, ostanu te manje, svakodnevne stvari koje možda puno više govore o tome kako nam se život promijenio.