Potom kremasta juha od celera i jabuka, pa glavna jela – teleći file s koricom od limuna i peršina, janjeći hrbat sa svježim timijanom... U tom trenutku prilazi vam nasmiješeni chef u besprijekornoj uniformi i pojašnjava jela, ljubazno se raspitujući o vašim preferencijama.

Jasno vam daje do znanja da je jelovnik otvoren za bilo koje interpretacije i da slobodno možete birati, miješati i sparivati. Možda biste radije juhu od pečenog pastrnaka ili repove škampa s đumbirom? A za glavno jelo goveđi file s paprom ili, ako ste za nešto lakše, brancina u povrtnom umaku?

Početak objeda u kakvom vrhunskom restoranu? Ne, tek vrijeme ručka na interkontinentalnome letu u poslovnoj klasi zrakoplova jedne od većih svjetskih kompanija. Naime za takve kompanije, koje mjesečno posluže oko 75 tisuća ovakvih obroka putnicima u prvoj i poslovnoj klasi, višedesetljetno iskustvo u planiranju menija doseglo je gotovo savršenstvo, dakako u uvjetima koje pruža skučen prostor zrakoplova.

No ako ne spadate u povlaštene te ste na dugim letovima, stiješnjeni u svome sjedalu ekonomske klase, prisiljeni birati između gumene piletine, kartonske tjestenine ili bezukusnog lososa na podlozi neidentificiranog povrća, gore spomenuta pomna logistika neće vam puno značiti. Ako ovo iskustvo spojite sa 'srećom' da iza vas sjedi kakav devetogodišnjak s razigranim nožicama, ionako će vas proći volja za bilo kakvom hranom i jedino što ćete poželjeti bit će tableta za smirenje veličine hokejskog paka koja će vas instantno nokautirati u carstvo snova.

Kada su 11. listopada 1919., na letu iz Londona u Pariz, posluženi prvi obroci u zrakoplovu, činilo se da je letvica ekskluzivnog, ukusnog i, ujedno, uzbudljivog objedovanja podignuta na nedostižne visine. Očekivalo se da će se na zračnim putovanjima ubuduće jesti jednako dobro, ako ne i bolje negoli na luksuznim prekooceanskim brodovima. Ipak, u drugoj polovici prošloga stoljeća, razvojem i omasovljavanjem zračnoga putovanja, srebrni jedaći pribor i porculanski tanjuri na kojima su počivale delicije poput gusje jetre i prepelica vrlo su brzo zamijenjeni plastičnim vilicama, noževima i žlicama, tanjuri dizajnerski inspirirani tada popularnim TV-dinner kompletima i, u njima, teško odgonetljiva jela misterioznih receptura.

Čovjek uči brzo, pa tako svaki zračni putnik osuđen na ekonomsku klasu zna da već dugo na letovima unutar Europe ne treba očekivati ništa, osim možda čaše vode i grickalica, a na interkontinentalnim prekuhanu i bezukusnu hranu. Iako od ovoga pravila postoje i iznimke, poput Qatar Airlinesa ili Cathay Pacifica, putnik koji želi pojesti nešto pristojno konzumirat će to prije negoli se ukrca u zrakoplov.

Ako spadate među one koji su na posebnoj prehrani, vjerojatno znate da zrakoplovne kompanije danas nude širok raspon posebnih jela, dakako uz prethodni zahtjev. Posebna jela dijele se na medicinska (dijabetička, nemasna, niskokalorična i sl.), religijska (židovski košer, muslimanski halal, hinduska prehrana), vegetarijanska (lakto, vegan, azijska vegetarijanska), dječja (meka za žvakanje, hrana za bebe) te voćne plate, odnosno japanska obento hrana (zadnja skupina dostupna samo na dalekoistočnim letovima). Što se tiče okusa, posebno hranjeni letač može očekivati jednaku sudbinu kao i njegovi suputnici.

Iako će cinici primijetiti da najmanje truda zahtijeva hranjenje sigurnih gostiju, poput onih u bolnicama, zatvorima i zrakoplovima, za sve, dakako, ne treba kriviti samo zrakoplovne kompanije. Neke od njih stalno se trude poboljšati kvalitetu hrane koju poslužuju putnicima te ju učiniti zdravijom i raznovrsnijom. No nakon terorističkih napada 11. rujna, a posebno nakon pandemijske krize, sve su one bile prisiljene smanjiti troškove na svim poljima, pa je među prvima nastradala hrana.

Mnoga istraživanja o kvaliteti hrane u zrakoplovima nutricioniste su dovela do zaključka da su uobičajene pritužbe putnika najčešće pogrešne. Pravi problem pri jelu u zrakoplovu ne predstavlja način na koji je hrana pripravljena, već gdje i kako ju jedete. Naime, uz neprirodan stiješnjeni položaj i neuobičajen pribor za jelo, putnik pati i zbog 10 tisuća metara nadmorske visine na kojoj jede. Na toj visini tlak u kabini zrakoplova potpuno mijenja percepciju okusa i mirisa, utječe na kemijski sastav hrane, a ljudski probavni sustav počinje je drugačije probavljati te ima posebnih problema s viškom masnoća i ugljikohidrata.

Priprava hrane za ljude u zrakoplovu veliko je iskušenje. Konkretno, voćna pita koja će u zrakoplovu imati normalan okus na zemlji će biti znatno prekisela. Jednako drastično, na velikoj visini promijenit će se i okusi vina, pa će najukusnija, recimo, biti ona jačeg okusa s većim udjelom alkohola.

Što onda učiniti, pitate se? Vjerojatno će biti pametno ponijeti nešto što volite jesti, jer se transferi i čitava procedura u zračnoj luci znadu neplanirano produljiti, pa će do obroka u zrakoplovu proteći sati. Doduše, ako jelo dočekate gladni, možda će vam se učiniti boljim negoli zapravo jest. Ako pak postanete zavidni suputnicima iz prve ili poslovne klase, tješite se da njihova osjetila ipak neće moći potpuno uživati u okusima slatkih škampa ili sočnoga odreska, a kamoli delikatnim tonovima chablisa.

Na kraju krajeva, možete poslušati i savjet Wolfganga Pucka, poznatog chefa koji je zaključio da je 'zrakoplov idealno mjesto za – držanje dijete'.