No novo istraživanje britanskih znanstvenika pokazalo je da upravo ti dijelovi mogu sadržavati znatno više vlakana od onih koje uobičajeno jedemo. Kod nekih namirnica razlika je bila čak nekoliko puta veća.

Istraživači s King's Collegea u Londonu analizirali su dijelove 12 vrsta voća i povrća koji najčešće završavaju u smeću. Rezultati, objavljeni u časopisu 'International Journal of Food Sciences and Nutrition', otvaraju zanimljivo pitanje: odbacujemo li pripremajući obroke i vrijedne hranjive tvari?

Iznenađujući rezultati

Znanstvenici su proučavali ciklu, papriku, brokulu, bundevu, cvjetaču, celer korjenaš, kelj, komorač, kivi, poriluk, ananas i lubenicu.

U deset od dvanaest analiziranih namirnica dijelovi koji se obično bacaju sadržavali su više vlakana na 100 grama od dijelova koje redovito konzumiramo.

Posebno se istaknula bundeva. Njezina kora, sjemenke i unutarnji vlaknasti dijelovi sadržavali su više od tri puta toliko vlakana kao meso ploda.

Kod ananasa je razlika bila još izraženija. Kora i tvrda sredina sadržavale su više od četiri puta toliko vlakana u usporedbi s jestivim mesom ploda.

Zanimljiv rezultat zabilježen je i kod lubenice. Njezina kora imala je približno pet puta toliko vlakana kao crveni dio koji najčešće jedemo, iako je ukupna količina vlakana u kori bila relativno mala.

Kod kivija je pak utvrđeno da njegova kožica sadrži gotovo dvostruko više vlakana od unutrašnjosti.

Zašto su vlakna toliko važna?

Prehrambena vlakna važna su za normalnu probavu, redovito pražnjenje crijeva i osjećaj sitosti. Određene vrste vlakana služe i kao hrana korisnim bakterijama u crijevima, a prehrana bogata vlaknima povezuje se s manjim rizikom od nekih kroničnih bolesti.

Unatoč tome, mnogi ljudi ne unose preporučene količine vlakana. Upravo zato znanstvenike sve više zanima kako povećati njihov unos bez velikih promjena prehrambenih navika.

Jedna od mogućnosti mogla bi biti bolja iskoristivost namirnica koje već svakodnevno kupujemo.

Što možemo prestati bacati?

Iako rezultati zvuče primamljivo, to ne znači da bismo odsad trebali jesti svaku koru ili sjemenku.

Primjerice, dobro oprana kožica kivija jestiva je i može povećati unos vlakana, iako njezina tekstura neće svima odgovarati.

Sjemenke jestivih vrsta bundeve mogu se očistiti, osušiti i ispeći te poslužiti kao dodatak salatama, juhama ili kao grickalica. Tvrđa sredina ananasa također je jestiva, ali je zbog vlaknaste strukture mnogima manje privlačna. Može se usitniti i koristiti u pripremi jela, pod uvjetom da se ukloni nejestiva vanjska kora.

Kod drugih namirnica potreban je veći oprez. Nisu svi biljni dijelovi prikladni za konzumaciju, a neki mogu sadržavati prirodne spojeve koji nisu poželjni u većim količinama. Kora također može sadržavati ostatke pesticida i druge nečistoće.

Istraživanje ima i važna ograničenja

Autori ističu da je riječ o preliminarnom istraživanju. Za svaku od 12 namirnica analiziran je samo jedan primjerak, a sadržaj vlakana može se razlikovati ovisno o sorti, podrijetlu i uvjetima uzgoja.

Osim toga, odbačeni dijelovi analizirani su u laboratoriju, dok su podaci za dijelove koji se uobičajeno jedu preuzeti iz postojećih prehrambenih baza podataka.

Znanstvenici su proveli i razgovore s 40 sudionika kako bi doznali što misle o konzumiranju dijelova voća i povrća koje obično bacaju.

Pokazalo se da su zdravlje, okus i cijena snažniji motivi za odabir hrane od brige o okolišu. Iako su sudionici prepoznavali moguće prehrambene prednosti kore i drugih dijelova namirnica, to nije nužno značilo da su ih bili spremni jesti.

Glavna poruka istraživanja nije da trebamo promijeniti sve svoje prehrambene navike, nego da neke namirnice možda možemo bolje iskoristiti. Pojesti dobro opran kivi s kožicom, ispeći sjemenke bundeve ili upotrijebiti jestive dijelove povrća koje inače odbacujemo jednostavni su načini da povećamo unos vlakana i istodobno smanjimo količinu otpada.

Ipak, prije korištenja manje uobičajenih dijelova biljaka važno je provjeriti jesu li sigurni za jelo i kako ih pravilno pripremiti.

Jer, kako sugeriraju rezultati novog istraživanja, neki hranjivi dijelovi namirnica možda završavaju u smeću sasvim nepotrebno.